HEROINE KOJE DRŽAVA NE ŠTITI: One su se usprotivile nasilju, mržnji i diskriminaciji

Za Udar smo razgovarali sa tri bosanskohercegovačke aktivistkinje, koje zbog svog društvenog angažmana trpe različite neugodnosti. Ipak, pojedinci poput njih posljednja su brana potpunoj moralnoj degradaciji društva

2818

Biti aktivista za ljudska prava u BiH znači biti stigmatiziran, obilježen, u neku ruku izopćen, permanentno izložen kritikama, bez adekvate podrške i zaštite. Nakon godina pomaganja drugima i vlastitog iskustva, do ovakvog je zaključka, nažalost, došla naša sagovornica Zehida Bihorac-Odobašić, aktivistkinja iz Krajine.

Front Line Defenders je međunarodna organizacija koja pruža zaštitu aktivistima čija su prava i životi ugroženi zbog njihovog zalaganja. U BiH zaštitu FLD prva je dobila upravo Zehida Bihorac-Odobašić . Već godinama volontira i sarađuje sa brojnim udruženjima koja se bavi ugroženim kategorijama, a otkako je u BiH intenzivirana migrantska kriza, angažovana je na pomaganju ljudima u pokretu.

Zehida Bihorac-Odobašić

Nekako tada i počinje permanentno verbalno nasilje putem društvenih mreža, koje se prenosi i na posao kojim se bavi. Zehida je prosvjetna radnica, profesorica razredne nastave:

A moj angažman pored posla, moj aktivizam, je kontinuitet koji je kod mene prisutan godinama. Sarađujem sa udruženjima za djecu sa poteškoćama u razvoju, oboljelim od karcinoma, starim i iznemoglim osobama, socijalno ugroženim, ljudima u pokretu… Ali zadnjih godinu dana to je naišlo na apsolutno nerazumijevanje i osudu i poveznicu isključivo sa ljudima u pokretu, gdje sam ja označena kao glavni krivac – priča za Udar.

Koliko god njen posao zvučao lijepo, dakako naporno, ali bezopasno, ona se danas ne smije sama kretati noću, ići van grada ili voziti svojim automobilom, zbog svog društvenog angažmana:

Trpim u mom radu permanentno verbalno nasilje, sloboda kretanja mi je prilično ograničena. Policija i pravosudni organi nisu stali u moju zaštitu: na sve moje prijave, od možda 30 njih, policija je djelovala jednom ili dvaput na najblaži mogući način. To je, naravno, dalo vjetar u leđa svim onim kojima sam bila meta da se nastave tako ponašati. Tako da sam u jednom momentu, jednako kao i ljudi u pokretu, i ja bila izložena jednom apsolutnom nasilju, varvarizmu od određene grupacije ljudi.

Za razliku od domaćih institucija, kada su procijenili da su Zehidina sigurnost i život ugroženi zbog njenog djelovanja koje se nije kosilo sa zakonima BiH i USK-a, FLD odlučuje stati u njenu zaštitu. Njoj ta zaštita olakšava život i rad na način da je FLD institucijama BiH poslala informaciju da se nalazi pod njihovom zaštitom i podsjetila ih na to da su dužni provoditi zakon i poštivati osnovna zakonom zagarantovana ljudska prava:

 Pomogli su mi u smislu da mi pružaju pravnu zaštitu i bilo kakvu drugu vrstu pomoći. Ta međunarodna organizacija je glasno progovorila i internacionalizirala problem kršenja ljudskih prava i progon aktivista na, kako su oni rekli, sjeverozapadu BiH, odnosno tada USK.

U toku te antimigrantske i antiaktivističke kampanje, niko od dužnosnika političara, predstavnika raznih organizacija na USK nije osudio takav način ponašanja određenih grupacija, koje su putem društvenih mreža širili ksenofobiju, fašizam, i poziv na nasilje, istrebljenje, ubijanje, egzekucije i šta sve ne…

ŠUTNJA INSTITUCIJA

U posljednjih nekoliko godina upravo je pomaganje ljudima u pokretu jedan od najčešćih razloga prijetnji aktivistima. Na svojoj koži osjetile su to i novinarke i aktivistice Nidžara Ahmetašević iz Sarajeva i Vanja Stokić iz Banje Luke. Obje su vrijeđane, napadane, prijećeno im je čak i smrću. Vanja je prošle godine dobila prijetnje kako će joj biti „odsječena glava“, a odgovor pravosudnih institucija bio je da počinilac nije prijetio Vanji već je samo „izražavao svoj stav i nezadovoljstvo“ zbog njenog rada – prisjeća se za Udar:

Kada smo dobili tu odluku o neprovođenju istrage, BH novinari su angažovali advokata koji je napisao žalbu na tu odluku, ali je odgovor na žalbu samo potvrdio tu odluku. Dakle, država smatra da moja sigurnost nije ugrožena i ona ne planira da me brani. Ostavili su mi mogućnost privatne tužbe. 

Vanja Stokić

Ohrabren odlukom tužilaštva, pisao je na portalu e-trafika, gdje je Vanja urednica i novinarka:

Nazivao nas je svakakvim imenima, vrijeđao nas... Inspektorica kojoj sam prijavila taj slučaj smatra da bi tu sada moglo biti i elemenata za krivično gonjenje jer to traje već neko vrijeme pa je ponovo poslala slučaj ka tužilaštvu.

Vanja sada čeka odgovor da li će ga sada teretiti za proganjanje, uznemiravanje ili će opet procijeniti da on samo izražava svoj stav.

U BiH, kaže Vanja, vlada agresivna atmosfera prema migrantima koja se prenosi na sve ljude okupljene oko njih, na sve ljude koji imaju razumijevanja za njihov položaj, koji im pomažu, pa čak i ljudima koji izvještavaju o njima:

Često dobijam ružne komentare i uživo i na društvenim mrežama, gdje me ljudi vrijeđaju i nazivaju svakakvim imenima i smatraju da imaju pravo na to. Aktivistkinje u BiH koje pomažu migrantima imaju zaista  mnogo problema, a znam i da su neke aktivistkinje u Krajini imale problema na poslu, njihovi privatni biznisi su trpjeli.

ZAŠTITA FLD

Još jedna aktivistikinja iz BiH stavljena je pod zaštitu FLD zbog prijetnji koje prima. Nidžara Ahmetašević, novinarka iz Sarajeva, godinama je izložena prijetnjama i uvredama:

– Više od 25 godina pišem o ljudskim pravima. Sve to vrijeme, manje-više, trpim razne pritiske. Najčešće mi prijete silovanjem i vrijeđaju me na razne načine (odavno sam svjesna da sam i vrlo zanimljiva policiji i raznim drugima koji prate sve što napišem i kažem, sve znači i moje privatne kontakte putem društvenih mreža). No, nekako sam mislila da je to dio posla koji volim i koji sam izabrala. Ali nije i ne smije biti. Ukazivati na kršenje ljudskih prava smatram obavezom. Moj posao je da informišem javnost o onom što se dešava. No, čini se da to nije dobro raditi u BiH.
Ne mislim prestati. Samo se nadam da će mi se još ljudi pridružiti
 – napisala je na svom fb profilu.

Nidžara Ahmetašević (Foto: N1)

Za Udar pojašnjava da zaštita FLD podrazumijeva pravnu podršku i praćenje slučaja. Ukoliko se situacija pogorša, FLD raspolaže drugim mehanizmima, uključujući i to da osobu koju štite izvedu iz zemlje. Organizacija šalje informacije o slučaju nadležnim domaćim institucijama.

Ni ona, kao ni ostale sagovornice Udara, ne osjeća da može vjerovati pravosuđu i policiji da će stati u njenu zaštitu:

Domaće institucije mi nikada nisu ponudile nikada nikakvu vrstu zaštite u toku ovih 25 godina koliko radim kao novinarka. Naprotiv, često sam na meti baš njima i ljudima koji su im bliski. Ja sam možda izloženija i glasnija od drugih, ali mislim da institucije u ovoj zemlji nisu sretne kada ih podsjećamo na ljudska prava.

O položaju aktivista u Bosni i Hercegovini svjedoči i primjer ljudi okupljenih u grupi Pravda za Davida. Nakon ubistva Davida Dragičevića, izloženi su progonu od strane policije, zabranjeno im je okupljanje, izdavani prekršajni nalozi, koji su redom poništeni pred banjalučkim sudovima.

Biti aktivista u BiH znači biti izložen i nezaštićen. Nažalost, takav odnos često se preljeva i na sve građane BiH. Vlada apsolutna pravna nesigurnost, smatra Zehida Bihorac-Odobašić:

– Mislim da je to čak jedan od ključnih razloga što nam mladi odlaze iz zemlje. Nesigurnost je i  za domicilno stanovništvo, ali i za ljude koji su se zatekli u ovoj zemlji, koji prolaze kroz ovu zemlju. Sve to sada je usložnila  i kriza sa pandemijom Covid-19. Ljudska prava su apsolutno zanemarena.

Sagovornici Udara dodatno je neshvatljivo i zapanjujuće da u BiH nema kritičkog promišljanja:

Nijedna nevladina organizacija za zaštitu ljudskih prava, niko nije javno, jasno i glasno u BiH izašao, neko ime, zvaničnik, političar, predstavnik vlasti, da osudi nasilje i pozove na provođenje zakona. Takav način i pristup samo daje vjetar u leđa onima koji šire mržnju, ksenofobizam, rasizam…

Plaši se naredne, 2022. godine i nove predizborne kampanje, kada će se ponovo probuditi radikalne ideje i krenuti nove kampanje:

– Ponovo će šutjeti institucije, šutjet će političke partije ne želeći izgubiti glasače, i na taj način prikrivajući sav svoj nemar i nerad, sve što su obećali a nisu ispunili, a za šta su bili plaćeni.

Front Line Defenders redovno prima izvještaje od aktivistica za ljudska prava u BiH koje su izložene istoj vrsti rizika – navodi se na stranici:
 Svi oni prijavljuju seksualni sadržaj koji varira od prijetnji seksualnim nasiljem ako ne zaustave svoj rad u pružanju pomoći migrantima do navoda da su uključeni u seksualne odnose s migrantima i šire spolno prenosive bolesti. Seksualizirano internetsko uznemiravanje snažno utiče na braniteljke ljudskih prava, jer ima uticaj na njihovu psiho-socijalnu dobrobit. Oni koji su odgovorni za te napade rijetko su izloženi ili odgovaraju za svoje postupke, jer se braniteljke ljudskih prava često previše srame objaviti takav sadržaj i prijaviti ga policiji – upozoravaju.

Žene sa kojima smo razgovarali za Udar, a koje su se usprotivile nasilju, mržnji, diskriminaciji, u našem društvu su, nažalost, dio manjine. Tek nas pojedinci poput njih dijele od potpune moralne propasti društva i zatvaranja očiju pred nepravdom.

(Portal Udar)