Historija Roma – Hiljadu godina nepravde, mržnje i velikih zločina

Jedan od trenutno najvećih izvora zabrinutosti za sve Rome, jeste jačanje desničarski orijentisanih političkih snaga, koje uživaju sve veću podršku. Ovaj fenomen predstavlja izuzetan razlog za zabrinutost svih ljudi, poseb kada se u kampanjama poziva na etničko čišćenje i nasilje prema određenom narodu

3583
Ilustracija Roma nomada u Moldaviji (Foto: Wikipedija)

Od svog dolaska na tlo Evrope, Romi su proživjeli neke od najstravičnijih zločina poznatih u ljudskoj historiji. Od holokausta do genocida, preko sistemskih sterilizacija i nemilosrdnog lova i ubijanja. U Holokaustu (romski Porajamos),  živote je izgubilo oko 500.000 Roma, a prema nekim podacima ova brojka je čak tri puta veća.

Dolazak u Evropu

Prema mnogim istraživanjima, prije hiljadu godina, nekoliko grupa naroda koji su naseljavali područje sjeverne Indije, odnosno regiju Beludžistan, počeli su migrirati ka Evropi.  Put je trajao nekoliko stoljeća. Iako su ovi narodi pripadali različitim plemenima od kojih su najmnogobrojniji Sinti i Romi, starosjedioci Evrope zvali su ih pogrdnim nazivom Cigani, zbog uvjerenja da su došli iz Egipta.

Pojava tamnoputih nomada na tlu Evrope koji komuniciraju nepoznatim jezikom, stvorila je niz miskoncepcija o Romima, koje ih prate i danas. Neshvaćenost romske kulture i načina života, stvorili su mnoge strahove i predrasude stanovništva o Romima.

„Budi dobar da te ne ukradu Cigani“, je nešto što se i danas koristi.

Diskriminacija, asimilacija i gubljenje identiteta.

Kroz nadolazeća stoljeća, Gađe (neromi), uporno su nastojali asimilirati Rome, a kada to nije uspjevalo, nerijetko su ih ubijali, ili od njih činili robove. Asimilacija, ironično, vršena je na način da su romsku djecu odstranjivali iz porodica i pružali ih na udomljavanje, očekujući od njih da postanu farmeri, dajući i podsticaje porodicama koje bi ih udomile.
Na ovaj način započelo je gubljenje romskog identiteta, kulture, jezika i religije.

No, asimilacija nije bila dovoljna. Romi su nerijetko bili unikatan izvor bolesnog načina za „ubijanje“ vremena.

Pruzijski kralj, Frederik Viliam I, 1725. godine izdao je naredbu da se svi Romi stariji od 18 godina vješaju bez ikakvog razloga.  Također, praksa „Lova na Cigane“ u ovom periodu nije predstavljala ništa neuobičajeno. Prema danas dostupnim historijskim podacima ova „igra“ bila je veoma slična lovu na divljač.  Ova smrtonosna „igra“  bila je veoma aktuelna i nakon jednog vijeka, kada se „Lov na Cigane“ organizovao i u Jutlandu  (Danska), koji je odnio preko 260 života romske djece, žena i muškaraca.

Romi u doba Trećeg Rajha

Progoni  i opresija nad Romima započeli su sa samim početkom Trećeg Rajha – hapšeni su i završavali bi u koncentracionim kampovima.  Jula 1933. godine, nacisti su iskoristili  Zakon za Prevenciju nasljedno oboljelih potomaka, kako bi na desetine hiljada Roma sterilisali i spriječili daljnje potomstvo.

Nacistička policija do pregleda romski karavan

U početku, Romi nisu predstavljali opasnost za Arijevce (Nijemce) jer su i sami bili potomci Arijevaca, no, zahvaljujući stereotipima, Nacisti su ipak odlučili da ipak nije sve u ideologiji, pa su nakon mnogo razmišljanja, nacistički „stručnjaci“ koji su pripadali Odjelu za rasno istraživanje, došli do „znanstvenog razloga“  na osnovu kojeg je moguće vršiti progone, ubistva i dalje antagonizirati Rome u Europi. Svoj „znanstveni“ dokaz pronašli su u knjizi profesora Hans F.K. Gantera  Rassenkunde Europas (Antropologija Europe) gdje je napisano sljedeće:

Iako Cigani zaista pripadaju Arijevskoj lozi i imaju Nordijski dom, potomci su najniže klase tog stanovništva, nadalje tokom njihovih migracija i nomadskom načinu života  poprimili su  krv i osobine mnogih naroda koji ne pripadaju Arijevcima.

Zaključak u sklopu ove teze bio je taj da će Romi Evropu zaraziti kao vanzemaljci, zbog nečistoće njihove krvi.

Ovaj novootkriveni „znanstveni“ dokaz, nacisti su iskoristili kako bi 90 posto Roma u koncentracionim kampovima osudili na neminovnu smrt, dok je za preostalih 10, ustanovljeno da su kroz svoj nomadski način života, ipak održali čistoću Arijevske krvi.

Heinrich Himler, jedan od lidera nacista i glavni krivac za Holokaust,  diskutovao je da čistokrvne Rome pusti na slobodu, ili pak kao alternativu da se naprave rezervati u kojima će boraviti. Ovo je svakako stvorilo otpor preostalih nacističkih lidera koji su željeli sve Cigane mrtve, bez obzira da li pripadaju Arijevcima.

Romi tokom Holokausta. Foto: Romedia Foundation

Do kraja Drugog svjetskog rata, ubijani su svi, bez obzira na čistoću njihove krvi. Mali broj se uspio spasiti, a predpostavlja se da je u Holokaustu ubijeno između 250.000 i 500.000 Roma iz područja koja su bila okupirana nacistima.

Postratna diskriminacija

I poslije Drugog svjetskog  rata i jednog od najstravičnijih zločina poznatog ljudskom rodu, diskriminacija Roma u Centralnoj i Istočnoj Evropi se uveliko nastavila, pa je i Savezna Republika Njemačke zaključila da su sve „mjere“ poduzete protiv Roma prije 1943. godine bile legitimne i oficijalne mjere kazne za kriminalce, a ne kao rezultat politika vođenih rasnim predrasudama.

Ova odluka će tek 1979. godine biti promijenjena, što je dozvolilo hiljadama Roma da traže kompenzaciju za gubitke porodica koje su izgubile živote pod nacističkim režimom. Nažalost, 36 godina posle stravičnog zločina, mnogi koji su imali pravo na kompenzaciju su preminuli.

Prava Roma u 21. vijeku

Nakon Drugog svjetskog rata, donešene su mnogobrojne međunarodne konvencije i preporuke o pravima Roma u Evropi, ali ove preporuke u mnogim slučajevima nisu pravno obavezujuće. Kada se to uzme u obzir, vidljivo je da se Romi nalaze u nezavidnom položaju, ukoliko ih uporedimo sa drugim nacionalnim manjinama, jer za razliku od Roma, ostale nacionalne manjine svoja prava imaju zagarantovana, jer su mnoge države na to i prvano obavezne putem bilateralnih sporazuma.

Ova razlika u postupanju prvenstveno proizilazi iz raznolikosti političkog pristupa, posebice u pogledu javnog i pravnog priznavanja različitih manjinskih skupina.  A jedan od razloga jeste i nedostatak „matične države“, na osnovu kojeg  se Romi ne uklapaju u klasičnu definiciju nacionalne manjine. Mnoga od ovih prava Rome pokrivaju indirektno, ili kroz legislative koje se odnose na zaštitu manjina. U većini slučajeva, prava Roma su ojačana kroz politiku ili konsultativne mehanizme. Ipak, u proteklom periodu dosta se radilo na 4 ključne oblasti –  stanovanja, obrazovanja, zdravstvene zaštite i zapošljavanja.  Iako postoji napredak, situacija u kojoj se Romi širom Europe nalaze, daleko je od zadovoljavajuće.

Zločini iz mržnje u dobu demokratije

Nakon svih ovih dešavanja, razuman čovjek bi očekivao da se situacija u doba demokratije i ljudskih prava, kada se govori o najbrojnijoj nacionalnoj manjini u Evropi popravi. No, to ipak nije slučaj. Romi se i dalje nalaze u oblaku problema – od stereotipa i predrasuda koje ih prate od davnina – do diskriminacije koja ih spriječava da ostvare normalan život. Sve to direktno doprinosi siromaštvu koje je naširoko rasprostranjeno, pa se sa sigurnošću može reći da većina Roma u Evropi i cijelom svijetu živi ispod granice siromaštva.

Pripadnici neo-nacističkih grupa u Ukrajini (Foto: news-front.info)

Nažalost, muke i patnje Roma ne završavaju se na diskriminaciji. U poslednje vrijeme, Romi su ponovo meta desničara, neonacista i neofašista koji ne samo da ih progone iz naselja u kojima su decenijama, pa i stotinama godina boravili, već ih i izlažu nemilosrdnom nasilju, koji kada bi se desio bilo kojoj drugoj skupini stanovništva, vjerovatno bi bila klasifikovani kao zločini protiv čovječnosti.

Jedan od trenutno najvećih izvora zabrinutosti za sve Rome, jeste jačanje desničarski orijentisanih političkih snaga, koje uživaju sve veću podršku. Ovaj fenomen predstavlja izuzetan razlog za zabrinutost svih ljudi, posebno kada se u kampanjama poziva na etničko čišćenje i nasilje prema određenom narodu.

Bez sumnje, ostaje činjenica da pobjede partija ekstremnih desničara koji veličaju nacističke i fašističke ideologije, stvara posebnu zabrinutost za Rome. Nakon svih ratova, progona i žrtava koje je fašizam donio, čini se da ipak nismo naučili lekciju iz historije i na dobrom smo putu da ponovimo iste greške.

Isto tako, kao upozorenje da tonemo u sunovrat, jeste i svako oživljavanje fašističkih ideologija, zanemarivanje vladavine zakona, rasističke tendencije i ekstremni nacionalizam. Sve ovo što se dešava u ovih, skoro par decenija 21. vijeka, možda treba da nas podsjeti na isti period u prethodnom vijeku i da nas upozori kako još uvijek nismo dostigli potreban nivo humanosti.

(portal-udar.net)