Hraniteljstvo nije ništa drugo do roditeljstvo, i to veoma odgovorno

Dijete u hraniteljskoj porodici može biti smješteno bilo kada od rođenja do kraja redovnog školovanja, a za to vrijeme, osim što rade s hraniteljskim porodicama kako bi boravak djeteta u hraniteljstvu što bolje odgovorio na potrebe djeteta, socijalne radnice i radnici pomažu i u stvaranju boljih uslova za vraćanje djeteta u porodicu porijekla

1195
Foto: Ilustracija

Bolji zakoni i udružen rad vladinih i nevladinih organizacija na jačanju hraniteljstva doprinose povećanju broja djece koja odrastaju u hraniteljskim porodicama, što je dobra osnova za njihovu socijalizaciju i zdravo odrastanje.

Hraniteljstvo je rješenje za djecu kojima porodica porijekla ne može pružiti optimalnu skrb, te je osim djeci bez roditelja namijenjeno i djeci koja su ostala bez adekvatnog roditeljskog staranja ili čiji je razvoj ometen u vlastitoj porodici. Hraniteljstvo je oblik zaštite i za djecu s invaliditetom, odgojno zanemarenu djecu, djecu u sukobu sa zakonom, djecu žrtve porodičnog ili drugog oblika nasilja, djecu žrtve trgovine ljudima, djecu žrtve zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, djecu sa problemima u ponašanju, te maloljetne trudnice i maloljetne roditelje.

Dijete u hraniteljskoj porodici može biti smješteno bilo kada od rođenja do kraja redovnog školovanja, a za to vrijeme, osim što rade s hraniteljskim porodicama kako bi boravak djeteta u hraniteljstvu što bolje odgovorio na potrebe djeteta, socijalne radnice i radnici pomažu i u stvaranju boljih uslova za vraćanje djeteta u porodicu porijekla.

Raspoloživi podaci u Federaciji Bosne i Hercegovine govore da je u 2017. u hraniteljskim porodicama bilo smješteno 403 djece. U 2016. taj broj je iznosio 349, a u 2015. 379. djece, naveli su iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike. U entitetu Republika Srpska u 177 hraniteljskih porodica trenutno je smješteno 250 djece, u srodničkim hraniteljskim porodicama još 115 djece, a prema navodima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite ovog entiteta, broj hraniteljskih porodica za djecu posljednjih godina pokazuje tendenciju rasta, te opada broj djece smještene u Domu za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja Rada Vranješević.

Zakonski okvir za hraniteljstvo u BiH

Zakoni u Bosni i Hercegovini koji se tiču hraniteljstva novijeg su datuma i počivaju na najboljem interesu djeteta, odnosno na Konvenciji o pravima djeteta. U Republici Srpskoj se na razvoju hraniteljstva radi od 2013. godine, te je ono definisano Zakonom o socijalnoj zaštiti i Pravilnikom o hraniteljstvu, a do 2020. RS će na jačanju hraniteljstva raditi i kroz Strategiju unapređenja socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja, u okviru koje je 2018. godina bila posvećena jačanju specijalizovanog hraniteljstva namijenjenog djeci kojoj je potrebna dodatna njega i podrška.

U FBiH je pravni okvir za razvoj hraniteljstva uspostavljen Zakonom o hraniteljstvu koji je na snazi od marta 2018. godine. Ovim zakonom, koji se za razliku od drugih zakona iz oblasti socijalne zaštite ne razlikuje od kantona do kantona, uređeno je pravo na smještaj djece bez roditeljskog staranja u drugu porodicu i razvoj hraniteljstva i u onim kantonima FBiH u kojima to dosad nije bio slučaj. Time je omogućen jednak kvalitet i pristup uslugama hraniteljstva na području cijele FBiH, jednake procedure identifikacije i ujednačena metoda odabira i edukacije hranitelja, kao i jedinstven sistem praćenja rada hranitelja.

Zakon o hraniteljstvu također definiše i uslove koje moraju ispunjavati srodnički i nesrodnički hranitelji. Za razliku od usvojitelja, hranitelji djece mogu biti i samci, s tim što zakon definiše da se oni staraju o manjem broju djece, a svi hranitelji moraju biti poslovno i zdravstveno sposobne osobe s osiguranim adekvatnim mjesečnim prihodima, zadovoljavati određene stambene i materijalne uslove, te posjedovati nužne kompetencije za zaštitu, čuvanje, njegu, odgoj i zadovoljavanje potreba djeteta.

“Zakonski okvir za hraniteljstvo u FBiH je prije svega pozitivan zato što je stupio na snagu i što uopšte postoji Zakon o hraniteljstvu, jer su se dosad primjenjivala pravila iz okvira Zakona o civilnim žrtvama rata, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom”, ističe Amira Hodžić, socijalna radnica u Centru za socijalni rad Tuzla. Centri za socijalni rad kao zakonski staratelji djece bez roditeljske skrbi prva su adresa za postojeće hranitelje i sve zainteresovane da postanu hranitelji, te Hodžić dodaje da je boljim definisanjem rada socijalnih radnica i radnika i hraniteljstvo učinjeno pristupačnijim.

Vrste hraniteljstva i naknade za hranitelje

Zakon o hraniteljstvu u FBiH prepoznaje tradicionalno, specijalizovano, hitno i povremeno hraniteljstvo za djecu, dok u Republici Srpskoj postoje standardno, specijalizovano i urgentno hraniteljstvo, te se hraniteljstvo implementira prema specifičnim potrebama hranjenika. Tradicionalno, odnosno standardno hraniteljstvo namijenjeno je djeci koja su bez roditelja, te djeci koja su ostala bez roditeljske skrbi, čiji psihofizički razvoj ne odstupa značajno od razvoja i odrastanja djeteta iste životne dobi.

Specijalizovano hraniteljstvo usmjereno je na zaštitu i brigu djece s poteškoćama u razvoju, odgojno zanemarene djece, ali i djece koja su preživjela porodično i drugo nasilje. Hitno hraniteljstvo osigurava zaštitu u onim situacijama u kojima se djeci zbog njihove sigurnosti mora osigurati smještaj u hraniteljsku porodicu, a povremeno hraniteljstvo namijenjeno je djeci s poteškoćama u razvoju kao usluga privremenog smještaja na kraće vrijeme, za vikend ili praznik, kao i djeci koja duže vrijeme borave u institucijama socijalne zaštite.

Kad je u pitanju broj djece koja mogu biti smještena u hraniteljsku porodicu, entitetski zakoni su ujednačeni. U hraniteljsku porodicu može biti zbrinuto najviše troje djece, odnosno dvoje djece sa invaliditetom, s tim da ukupan broj djece koja žive u porodici hranitelja, računajući i djecu hranitelja, ne može biti veći od petoro djece. Izuzetno, kada je to u interesu djece i kada je riječ o porodici srodnika, kada se zbrinjavaju braća i sestre, u hraniteljsku porodicu može biti zbrinuto više djece.

Novi zakon u FBiH značajan je i zato što izjednačava naknade za hraniteljstvo i za troškove života djeteta u hraniteljskoj porodici na području cijele FBiH. Hraniteljska naknada po hranjeniku u tradicionalnom hraniteljstvu tako se obračunava mjesečno u visini 15 posto prosječne isplaćene neto plate u FBiH za prethodnu godinu, te se uvećava za 15 posto za svakog narednog hranjenika. Hraniteljska naknada kod specijaliziranog hraniteljstva iznosi 30 posto prosječne neto plate za prethodnu godinu, te se uvećava za 20 posto za svakog narednog hranjenika.

Naknada za izdržavanje hranjenika u tradicionalnom hraniteljstvu iznosi 30 posto prosječne isplaćene neto plate u FBiH za prethodnu godinu, dok je naknada za izdržavanje hranjenika u specijaliziranom hraniteljstvu 50 posto prosječne isplaćene neto plate u prethodnoj godini. Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike naglašavaju da je za obje vrste naknada propisan jedinstveni minimalni iznos na području cijele FBiH, ali je kantonima ostavljena mogućnost isplate većih hraniteljskih naknada i naknada za izdržavanje hranjenika, u skladu s finansijskim mogućnostima.

U Republici Srpskoj, naknada za rad hranitelja je nešto veća i za standardno hraniteljstvo se obračunava po korisniku u iznosu 25 posto od prosječne neto plate u ovom entitetu isplaćene u prethodnoj godini. Naknada za rad hranitelja koji zbrinjava dijete sa smetnjama u razvoju i dijete sa problemima u ponašanju obračunava se u iznosu od 35 posto od prosječne neto plate ostvarene u prethodnoj godini.

Troškovi za izdržavanje korisnika utvrđuju se u iznosu od 60 posto od prosječne cijene usluge u tekućoj godini za korisnika smještenog u ustanovu socijalne zaštite u Republici Srpskoj, a troškovi za izdržavanje korisnika sa uvećanom potrebom njegovanja utvrđuju se u iznosu od 70 posto cijene usluga za korisnika u ustanovi socijalne zaštite.

Hraniteljstvo nije posao već stil života

“Cilj Zakona o hraniteljstvu je i stvaranje boljih uslova kod postojećih hraniteljskih porodica, tamo gdje neke od njih ne ispunjavaju jedan ili više uslova prema novoj regulativi. Naš cilj je da postojeće hraniteljske porodice zadržimo, te privučemo nove potencijalne porodice u što većem broju”, ističe Amira Hodžić, navodeći da su problemi koji se mogu pojaviti u hraniteljskim porodicama najčešće vezani za školovanje, određeno ispoljeno ponašanje, te odnose hranjenika s njegovom biološkom porodicom.

Kako bi potencijalni problemi bili što optimalnije prevaziđeni, Zakon o hraniteljstvu određuje i obaveznu kontinuiranu edukaciju hranitelja, što ranije nije bio slučaj. Edukacijom se jača svijest hranitelja da u svakom trenutku mogu računati na pomoć socijalnih radnica i radnika, a ona se pruža kroz timski rad hranitelja, hranjenika i socijalnih radnica i radnika. Edukacija se provodi u saradnji s organizacijama SOS Dječija sela BiH, UNICEF i Hope and Homes for Children, po licenciranom međunarodnom modelu PRIDE, zahvaljujući kojem u FBiH danas postoje certificirani hranitelji i edukatori u oblasti hraniteljstva.

“Treninzi po PRIDE modelu imaju drugačiju filozofiju pristupa hraniteljskim porodicama koje mijenjaju sve u svojoj svakodnevici da bi postali hranitelji, jer to nije posao već stil života. Za razliku od institucija, gdje je rad s djecom prilagođen odraslima, zaposlenima, te su djeca podijeljena u grupe koje često nisu najadekvatnije, u hraniteljstvu je omogućeno prilagođavanje djetetu i njegovim individualnim potrebama, a potrebe djeteta su u fokusu rada socijalnih radnica i radnika s hraniteljskim porodicama”, ističe Alma Softić iz SOS Dječijih sela BiH, trenerica iz oblasti hraniteljstva koja radi edukacije u centrima za socijalni rad.

Hraniteljstvo koristi i hranjeniku i hranitelju 

Sutkinja Općinskog suda u Živinicama Mihaela Jovanović postala je hraniteljica prije tri godine, razmatrajući najprije mogućnost posvojenja. “Put posvojenja je dosta komplikovan, posebno ako ste sami jer vas zakon unaprijed ograničava za potpuno usvojenje. Nisam bila upoznata sa detaljima hraniteljstva iako sam po struci pravnica, budući da se o ovom institutu zaštite djeteta nije puno govorilo, a i tadašnji zakon ga je na štur i minoran način regulisao u samo par članova. Od socijalne radnice Centra za socijalni rad Tuzla sam dobila širu sliku i potrebne informacije, te odlučila da prođem nužnu edukaciju i ocjenu sposobnosti da budem hraniteljica.”

Jovanović, koja je danas hraniteljica jedne djevojčice, ističe da je podrška socijalnih radnica i radnika ključna u procesu hraniteljstva, budući da su oni tu za sva pitanja i nedoumice. “I nakon što postanete hranitelj, oni obavljaju značajnu ulogu u daljnjem suživotu hranjenika i hranitelja, a vjerujte, njihova pomoć i podrška je veoma bitna jer se svi hranitelji kad-tad nađu pred određenim dilemama, pa se čak i preispituju da li su sposobni da iznesu svoju ulogu kako treba”, priznaje Mihaela, dodajući da je lično najveću teškoću vidjela u samoj sebi.

“Život svake porodice se okrene za 180 stepeni kada dobiju dijete, a ništa drugačije nije ni kada postanete hranitelj, ali se hranitelji za razliku od biološke majke i oca susreću s još većom težinom jer trebaju brinuti o djetetu s kojim dotad nisu imali doticaja, nisu sigurni ni da li dijete ima traume, ako ih ima koje su vrste i koliko duboko zadiru u njegov emocionalni i psihički integritet, kako dijete posmatra i doživljava promjenu u svom životu… Zbog svega sam se pitala da li ću uspjeti da budem dobra hraniteljica, dobra zamjenska majka i otac.”

Naša sagovornica ističe da su strahove pobijedili progres i sreća djevojčice o kojoj brine. “U poređenju s njenom srećom, napredovanjem u novoj sredini i zbližavanjem, svi strahovi koje sam imala djeluju mi bezazleno i smiješno. Nas dvije zajedno plešemo u životu tri godine i ponekad taj ples zahtijeva veće vještine, snalažljivost i trud, a ponekad je veoma lak i živahan, ali je uvijek ples i zato će ostaviti najljepši trag ako i kada se prekine. Hraniteljstvo nije ništa drugo do roditeljstvo, i to dobro i veoma odgovorno roditeljstvo, a razlika je u tome što ste svjesni da može trajati kraće ili duže, u zavisnosti od različitih okolnosti.”

Hraniteljstvo ne koristi samo hranjeniku već i hranitelju, ističe Mihaela, napominjući da je to ujedno i najvažnija poruka koju bi voljela da čuju svi potencijalni budući hranitelji. “Ta djeca nisu kriva za lošu porodičnu sredinu u kojoj su rasla, krivi su roditelji ili društvo. Zato, ako imate mogućnosti, zašto biti sebičan pa ne podijeliti s njima sve ono što im je uskraćeno, a prirodno je da imaju i trebaju? I vi ćete se osjećati bolje kada podijelite svoju hranu, krov i život s njima. Njima će biti mnogo bolje, ali ćete i vi biti bolja osoba. Vjerujte, to je uzajamni proces koji oplemenjuje.”

(Tekst smo preuzeli uz dozvolu uredništva prijateljskog portala diskriminacija.ba)