Romski
Na samo nekoliko minuta vožnje od Gradske Vijećnice i nedaleko od čuvene sarajevske Baščaršije čije fotografije obilaze čitav svijet, daleko od očiju javnosti, već tri decenije živi nekoliko romskih porodica. U naselju Mošćanica, tamo gdje prestaje asfaltni put i gdje je divlja deponija, tu počinje život, ako ga tako možemo nazvati, maloj romskoj zajednici.
Improvizovane kuće, karton, djeca svih uzrasta, mladi, stari, sve smo to videli u ovom naselju.
Ljudi iz ovog naselja nisu bili raspoloženi za razgovor… Kažu da ih ljudi godinama lažu i da im je svega dosta. Ne žele više da slušaju o tome kako će im neko pomoći, jer znaju da neće niko… Kažu da će uskoro zima i da sada jedino o čemu razmišljaju kako će još jednu godinu provesti bez vode, struje i drva za ogrijev.
Dok smo boravili tamo, svi su govorili uglas!
Optuživali su vlast, romske lidere, neke su i imenovali… Bili su pravo ljuti. Ogorčeni su što se vlast i romski predstavnici, kako kažu, godinama poigravaju sa njima.
Jedna od nasjatrijih žena koja tamo živi, Nafija Sali, kaže da u ovom naselju pomoć treba svima, ali da ipak najviše treba djeci. Od nje smo saznali da u ovom naselju živi 39 osoba o čega je 26 maloljetne djece (11 dječaka, 15 djevojčica).
Saznali smo i da mnogi nemaju zdravstveno osiguranje. Neka djeca imaju rodne listove, ali bez matičnog broja. Dvije žene su strane državljanke, nisu prijavljene niti imaju zdravstveno osiguranje.
Neke porodice u ovom naselju žive duže od 25 godina. Tada su živjeli u improviziranim barakama i kontejnerima. Dok su tri porodice 2009. godine od Općine Stari Grad, dobili objekt kolektivnog stanovanja na korištenje, koji nikada nije bio priključen na mrežu električne energije. Vodu su imali do unazad nekoliko mjeseci, ali su je isključili iz JKP „Vodovod i kanalizacija“ zbog dugovanja.
Nadležni u Opštini Stari Grad Sarajevo su upoznati sa uslovima u kojima žive ovi ljudi. Ako je suditi po činjenici ovdje žive već 30-ak godina, upitno je kada će se i na koji način njihovi životni uslovi popraviti. Dok smo boravili u naselju, kontaktirali smo i organizaciju Pomozi.ba.
Rekli su nam da znaju za ove porodice i da su im nekoliko puta pomagali, ali da koliko god to rade, njima je pomoć i dalje potrebna.
Prema onome što smo vidjeli, „gašenje požara“ paketima pomoći, odjećom i hranom za nekoliko dana, ovim ljudima neće puno pomoći. Ovdje je potrebno sistemsko rješenje, gdje će prije svega Opština Stari Grad, pomoći svojim sugrađanima, među kojima ima i onih koji su proveli čitav rat na liniji fronta!
Ovi ljudi ne traže milost države, ne traže pomoć samo zato što su Romi! Ovi ljudi žive decenijama u Sarajevu, zaboravljeni su, odbačeni i prepušteni sami sebi. Ako tražite slike humanitarne katastrofe, ne morate ići daleko. Ona je tu, na samo nekoliko minuta od čuvenih turističkih znamenitosti koje ovdašnji političari, rado pokazuju svojim gostima.
(portal-udar.net)
