Inkluzivnom nastavom u borbi protiv ranog napuštanja školovanja Roma

Međutim, iako je inkluzivno obrazovanje i borba protiv ranog napuštanja školovanja trenutno među prioritetima EU i unatoč dostupnim sredstvima i nizu reformi, u mnogim zemljama EU, učinak u praksi ostao je ograničen, posebno za Rome

1521
Foto: Romamedia foundation ilustracija

Prema podacima Evropskog ekonomskog i socijalnog odbora (EESC), mladi Romi imaju skoro sedam puta veću vjerovatnoću da će napustiti rano obrazovanje nego njihovi neromski vršnjaci.

Iako po ovom pitanju postoji blagi napredak, situacija je još uvijek daleko od zadovoljavajuće, čak 68 posto mladih Roma završava samo niže stepene srednjoškolskog obrazovanja, što uveliko smanjuje njihove izglede za zapošljavanjem na tržištu rada, te tako nastavlja sa ciklusom siromaštva većine stanovništva ove etničke grupe.

Trajna segregacija i diskriminacija prema Romima, ekonomski uslovi i nedostatak adekvatnih politika samo su neki od brojnih razloga zašto Romi rano napuštaju obrazovanje, ustanovljeno je na raspravi koja je održana ovog tjedna u EESC-u.

Sastanak “Rano napuštanje škole Roma” okupio je članove EESC-a, predstavnike Komisije, Vijeća, UN-a, Europske agencije za osnovna ljudska prava (FRA) i drugih organizacija kao što su Fond za obrazovanje Roma, Fondacija otvorenog društva (OSF) i Cedefop.

Cilj je bio razgovarati o trenutnoj situaciji i mogućim rješenjima te utvrditi razloge, zašto Romi napuštaju školovanje skoro sedam puta učestalije od svojih sugrađana opšte populacije.  

Podaci su proizašli nedavnom anketom koju je proveo EUMIDIS II, koja je anketirala osobe između 18 i 24 godine a koje su napustile školovanje. Rezultati su ustanovili da većina, školovanje napušta nakon završetka srednje škole odnosno zanata, a ne nastavljaju sa višim školovanjem ili stučnim usavršavanjem. U neromskoj populaciji, prosječna stopa prestanka školovanju neromskog stanovništva u EU iznosila je 10,7 pnataroc u 2016. godini.

Glavni cilj Strategije Europa 2020, nastojao je smanjiti stopu napuštanja školovanja  na manje od 10 procenata. To se vjerojatno neće postići među Romima, posebice kada negativni pokazatelji pokazuju da 50 posto Roma u dobi od 6 do 24 godine nije ni pohađalo školu. Brojke za djevojčice i djevojke bile su još niže.

“Škole su društvene jedinice, one su dio većeg konteksta, a inkluzivno obrazovanje moguće je samo u inkluzivnom društvu“, rekao je Ákos Topolánszky, član EESC-a.

Ipak, stambena i školska segregacija Roma, što uveliko doprinosi lošim rezultatima u obrazovanju Roma, nastavlja se, ili čak u nekim slučajevima pogoršava u nekim državama članicama, kažu sudionici rasprave.

Europski Romi uglavnom žive u odvojenim romskim naseljima, u izrazito lošim uvjetima stanovanja, a njih oko 80 odsto živi ispod praga siromaštva. Mnoge obitelji Roma nisu mogle priuštiti pokrivanje školskih troškova prijevoza, ili troškova knjiga i odjeće, a mladi članovi obitelji često su bili prisiljeni napustiti školu i naći poslove koji su bili slabo plaćeni.

“Motivacija i samopouzdanje romskih učenika su niži zbog njihove društvene i ekonomske isključenosti što dodatno smanjuje njihov uspjeh u obrazovanju”, rekao je Roland Ferkovics iz Roma Education Funda.

Nadalje, mnogi od njih iskusili su nasilje i uznemiravanje, uključujući i od strane učitelja.

“Godine 2016. oko 14 posto Roma u dobi od 16 godina i vise, osjećalo se diskriminirano u školama zbog svoje etničke pripadnosti, bilo kao učenici ili roditelji”, izjavio je Jaroslav Kling iz FRA. Jedna trećina romskih učenika koji žive u ne-romskim susjedima verbalno su uznemiravani od strane njihovih vršnjaka.

“Za njih se škola vidi kao mjesto sukoba, a ne kao mjesto razvoja i radosti”, rekao je Ferkovich.

Segregacija bi se mogla pojaviti i kada bi romska djeca pohađala posebne škole, ili posebne razrede s lošom kvalitetom nastave, ili nižim zahtjevima nastavnih planova i programa, kao što se dogodilo u sada poznatom slučaju u Ostrawi, u Češkoj, gdje su romski učenici automatski poslani u škole za djecu s razvojnim poteškoćama. U 2007. godini, Europski sud za ljudska prava presudio je da su isti bili diskriminirani.

Međutim, prema Szilviu Pallaghy iz OSF-a, isključivanje romske djece iz redovitih škola još uvijek je česte.

“Nova metoda razdvajanja romske djece je u jednu ruku dozvola od  nepohađanja škole, kada djeca samo  imaju obvezu polaganja ispita na kraju godine”, rekla je Pallaghy, dodavši kako su i mladi romski učenici  često gurnuti u nisko-kvalitetni, kratkoročni sistem zanatskih škola koje su zapravo jedini način za obrazovanje za  društveno i akademski isključene mlade ljude.

Pallaghy jesnažno naglasila usluge rane skrbi kao “preventivnu mjeru” protiv ranog napuštanja školovanja i naglasila važnost kvalitetnog i angažiranog roditeljstva koje treba poticati među romskim roditeljima.

Petra Goran iz Komisije, izjavila je kako bi se fokus trebao odnositi na inkluzivne obrazovne pristupe, individualne potrebe i izvanškolske aktivnosti, budući da su iste veoma “važne za Rome da se osjećaju dio zajednice”. Trebao bi postojati upotpunjen I učestaliji pristup škola ka problem ranog napuštanja školovanja koji bi uključivao učitelje, školsko osoblje , ali i roditelje i lokalne službe, stavljajući učenika u centar pozornosti, dodala je.

Neki primjeri pokazali su da bi se mogao ostvariti napredak i da čak i mali projekti mogu donijeti veliku razliku. G. Ferkovics opisao je kako je više od 50.000 Roma u šest država članica sudjelovalo u programima koji se bore protiv ranog napuštanja školovanja, sa stopom od 80 odsto diplomiranih među korisnicima.

Camille Gangloff iz Vijeća Europe, predstavila je projekt INSCHOOL čiji je cilj bio jačanje socijalne uključenosti Roma, promicanjem inkluzivnog obrazovanja i usavršavanja učitelja u odabranim školama u Češkoj Republici, Mađarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Velikoj Britaniji.

Ideja je bila obučiti učitelje, putem razmjene iskustava između odabranih pilot škola i škola za podršku koje su već imale iskustva u pružanju inkluzivnog obrazovanja, s novim vještinama koje im omogućavaju upravljanje razredom unatoč raznolikim potrebama i stilovima učenja.

Međutim, iako je inkluzivno obrazovanje i borba protiv ranog napuštanja školovanja trenutno među prioritetima EU i unatoč dostupnim sredstvima i nizu reformi, u mnogim zemljama EU, učinak u praksi ostao je ograničen, posebno za Rome.

“Države članice trebale bi usvojiti konkretne mjere za rješavanje ranog napuštanja škola među Romima, a posebno bi trebale ugostiti raznolikost učenika Roma i postaviti izazovna očekivanja temeljena na načelu da kvalitetno obrazovanje treba odgovarati učeniku, a ne zahtijevati od njih da se uklapaju u postojeće sustav “, rekao je gospodin Kling.

“Potreban je sveobuhvatni sustavni pristup, a sve ostalo će u najboljem slučaju proizvesti lokalne rezultate, ali taj se problem ne može riješiti na lokalnoj razini, što nam je potreban pravi politički i društveni stav”, zaključio je Topolánszky.

(Tekst smo preuzeli sa stranice Evropskog ekonomskog i socijalnog odbora, eesc.europa.eu)