Ajna Jusić je dijete koje je rođeno tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njeno rođenje nije proisteklo iz ljubavi, već je posljedica mržnje i silovanja kojih je bilo puno tokom proteklog rata. Iako je svoju priču do sada puno puta ispričala, Ajna je odlučila da je sa nama ponovo podejeli.
Bijeg, povratak i neprihvatanje
Nakon što je njena majka krajem 1992. bila silovana, uputila se prema sigurnoj kući Medica u Zenici. U to vrijeme, to je za nju bilo jedino utočište. Ajna je rođena u sigurnoj kući i bila prva beba sigurne kuće u BiH.
Nakon bravka u sigurnoj kući, Ajna i njena majka su se vratile rodni kraj – Zavidovići. Ono što je uslijedilo, Ajna naziva “mali horor”.
“Mlada žena, rodila me sa 22 godine, dolazi odnekud sa djetetom u rukama. Prolazila je tešku borbu, diskriminaciju, pogrdne nazive, a ja zajedno s njom dosta vršnjačkog nasilja”, kaže Ajna.
U takvoj maloj sredini ljudi nisu željeli da prihvate nju i njenu majku. Ljudi su bili naučeni da osuđuju sve što nije društveno uobičajno.
“Moja majka, onakva kakva i jeste heroina, borkinja i lavica svim silama se trudila da ne osjetim odbacivanje, iako sam negdje tamo duboko u sebi osjećala i znala da nisam baš najdraža raji. Moja majka je nosila i dodatni teret što je morala da šuti istinu, bilo je sramota, bilo je teško reći, silovane žene su oštro osuđene, nikad još u BiH nisu prihvaćene”, prisjeća se ona.
Nakon nekog vremena, Ajnina majka je upoznala čovjeka koji je bio njihov oslonac u životu i prihvatio sve njihove teške traume.
“On je bio kao anđeo čuvar za mene i mamu. Prihvatio je sve što mama i ja jesmo. Uzeo je, tada još uvijek samo mamin teret na svoja leđa i tako smo krenuli kroz život. Majka se udala za njega i nakon toga smo se preselile da živimo kod njega i njegovih roditelja. I u tom selu je situacija bila ista, ako ne identična kao u prethodnom. Svaku uvredu sam već čula u prošlom selu, osim jedne nove “on nije tvoj pravi otac to da znaš”, prisjeća se Ajna.
Saznanje
Prava priča ove mlade djevojke počinje u srednjoj školi, kada su je roditelji odveli u Zenicu da upiše srednju medicinsku školu.
“Prvi razred srednje škole je bila prekretnica u mom životu i to od nog trenutka kada me je profesor pitao kako mi se zove otac, a ja odgovorila sa “ne znam”. Nisam znala… I onako bježeći nakon tog časa iz škole, razmišljala sam – kako je moguće da ne znam”, govori ona.
Nakon tog “ne znam”, Ajna je počela da se povlači u sebe. Osjećala je veliki stid, bilo ju je stid razreda, profesora… Bila je izgubljena.
Jednog vikenda, vratila se u Zavidoviće kod majke na selo, šuteći o onom što se desilo u školi. Tog dana Ajna je bila sama u kući.
“Našla sam maminu dokumentaciju iz Medike. Izvještaj policije, nalaze psihijatra, detaljan opis zločina koji se desio nad njom… Naša životi su bili ispisani tek na nekoliko lista… Block out totalni. Mislim da sam tada negdje nestala, ne mogu da opišem dubinu rupe u koju sam tada propadala, tresla sam se, ali plakala nisam. Bila sam u šoku”, prisjeća se Ajna.
Stanje šoka trajalo je 9 mjeseci. Nikome nije ništa govorila. Povukla se u sebe i razmišljala o osjećanjima svoje majke.
“Mrzila sam sebe i bojala se da me majka mrzi, a kako i da me ne mrzi razmišljala sam tada… Podsjećam je na nešto najgore što joj se desilo u životu. Nije bilo goreg perioda u mom životu”, nastavlja Ajna.
Trenutak kada su Ajna i njena majka odlučile razgovarati na ovu temu, bio je jako bolan i emotivan. Ajna je molila majku da je ne mrzi, dok se njena majka bojala odbacivanja. Nakon tog teškog iskustva, Ajna kaže da se rodilo nešto novo. Njihova povezenast postala je snažnija nego ikada ranije.
“Rodila se nova snaga. Živjele smo obje u strahu, ja da ona mene mrzi, a ona cijeli svoj život u strahu da ću je odbaciti jer je ona “takva” žena, nečasna kako kažu. Ali nisam nikada, niti ću ikad. Ona je moja zvijezda vodilja, moja inspiracija, moja motivacija, moja sreća, ljubav, moja snaga, moja prijateljica, moja majka”, rekla je Ajna.
Na svu sreću, njeni roditelji su joj mogli. Obezbijedili su joj psihološku pomoć kako bi prevazišla sve moguće krize identiteta nakon takve traume koju je doživjela. Razgovori sa majkom činili su je iz dana u dan jačom, a razgovori sa očuhom učinili hrabrijom.
“Zaboravljena djeca rata”
Nakon saznanja, Ajna se posvetila istraživanju ove tematike. Tražila je druge žene koje su preživjele silovanje i njihovu djecu.
“Tad sam se osjećala usamljeno u krugu svojih vršnjaka, jer niko nije bio poput mene. Ja sam bila potpuno nevidljiva u odnosu na njih. Nažalost kao djeca rata i danas smo potpuno nevidljivi”, dodaje Ajna.
Sve ovo potaklo je Ajnu da upiše i studij psihologije u Sarajevu, gdje je upoznala mnogo žena koje su preživile isto, kao i doktoricu Amru Delić koja je prva istraživačica iz BiH koja je uradila istraživanje na temu djece rođene zbog rata.
Udruženje “Zaboravljena djeca rata” osnovano je 2015. godine od strane nekoliko entuzijasta – aktivistica za ljudska prava i “djece rođene zbog rata” iz Bosne i Hercegovine koja su ostala u sjeni rata i poraća, nevidljiva i neprepoznata kao vulnerabilna kategorija djece, u zemlji porijekla svojih majki i/ili zemlji porijekla svojih bioloških očeva.
Ajna Jusić je predsjednica ovog Udruženja koje osnovao zbog podrške djeci rođenoj zbog rata, koja su doživjela povrede prava djeteta. Rezultati dosadašnjih istraživanja, izvještaji UN-a i novinarski izvještaji, upućuju da „djeca rođena zbog rata“, nerijetko nepriznata i odbačena od strane očeva, i ostavljena na brigu i staranje majkama i/ili zajednici u kojoj su rođena, odrastaju uskraćena za brojna prava djeteta i sa mogućim problemima identiteta, stigme, diskriminacije, marginalizacije i/ili izolacije.
“Razumijevajući potrebe i poštujući prava djece i mladih iz ove kategorije, okupili smo se da bi zajednički kreirali suportivnu zajednicu aktivista i volontera koji će pomoći „djeci rođenoj zbog rata“ prelazak u svijet odraslih i neovisnost. Naš pristup je holistički i participativan, te stoga uključuje zaštitu, osnaživanje i osposobljavanje „djece rođene zbog rata“ za preuzimanje proaktivne uloge u zagovaranju usmjerenom na unaprjeđenje njihovog statusa, pružanje “jednakih prilika za sve” i njihovo nesmetano uključivanje u razvojne procese s ciljem investiranja u sigurniju i svjetliju budućnost”, rekla je Ajna na kraju razgovora.
(portal-udar.net)