Romski
Evropska komisija objavila je Izvještaj o Bosni i Hercegovini za 2021. godinu, u okviru razmatranja cjelokupne situacije evropskih integracija na Zapadnom Balkanu. Radi se o izvještaju u paketu proširenja, najvažnijem dokumentu za države koje nastoje da se jednog dana priključe evropskom bloku.
Paket se odnosi na šest zemalja Zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Severna Makedonija i Srbija), kao i Tursku.
Izvještaj koji se tiče BiH, ima ubjedljivo najgore ocjene eksperata EK što se tiče stanja u zemlji u poređenju sa ostalim zemljama regiona.
Kada su u pitanju temeljna prava, u Izvještaju se između ostalog spominje i da je sloboda okupljanja i dalje ograničena u Republici Srpskoj, gdje su aktivisti pokreta ‘Pravda za Davida’ bili izloženi zastrašivanju i sudskom gonjenju.
Naglašava se da Ustav BiH i dalje krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, i nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci i srodnih slučajeva. Također stoji da nije postignut napredak u poboljšanju izbornog okvira u skladu sa evropskim standardima i osiguravanju transparentnosti finansiranja političkih stranaka.
„Potrebne su značajne reforme kako bi se osiguralo da svi građani mogu učinkovito ostvarivati svoja politička prava. Podijeljeno obrazovanje mora prestati kako bi se osigurala nediskriminatorno, inkluzivno i kvalitetno obrazovanje za sve, uključujući i prevladavanjem prakse ‘dvije škole pod jednim krovom’. Rodno zasnovano nasilje, zlostavljanje zatvorenika i zaštita manjina, uključujući Rome, su također zabrinjavajuća pitanja. Zemlja mora razviti sveobuhvatni strateški okvir o ljudskim pravima i zaštiti manjina, i o tranzicijskoj pravdi“, navodi se u Izvještaju.
Dalje stoji da bi u narednoj godini Bosna i Hercegovina posebno trebala:
- Provesti sudske presude kako bi se stalo na kraj podijeljenom obrazovanju;
- Zakonom odrediti ombudsmana za ljudska prava kao preventivni mehanizam protiv mučenja i zlostavljanja;
- Osigurati puno poštivanje, zaštitu i promociju slobode okupljanja i izražavanja, i suzdržati se od daljnjih radnji koje negativno utječu na ostvarivanje ovih prava.
Zabrinutost zbog iskorištavanje djece i prosjačenja
Što se tiče prava djeteta, Bosna i Hercegovina još uvijek mora razviti i usvojiti novi akcijski plan o zaštiti djece. U 2020. ombudsman je zaprimio 185 žalbu kad su u pitanju dječja prava (198. u 2019., 216 u 2018.). Oko 1623 djece je bez roditeljske skrbi u zemlji (podaci za 2019.).
„Prelazak na skrb u zajednici napreduje polako. Mjere su potrebne kako bi se spriječilo razdvajanje porodica i osiguralo udomiteljstvo i alternativna rješenja, kao i podrška djeci koja napuštaju ustanove za njegu u dobi od 18 godina. Iskorištavanje djece i dječje prosjačenje i dalje izazivaju zabrinutost. Samo mali broj slučajeva nasilja nad djecom se prijavljuje. Nisu sva djeca obuhvaćena obaveznim zdravstvenim osiguranjem, a marginalizirane grupe poput Roma suočavaju se s više oblika diskriminacije“, ističe se u Izvještaju.
Dalje se navodi da vlasti moraju prikupiti precizne i dosljedne podatke o stopama siromaštva djece i nasilju nad svom djecom.
Poštivanje i zaštita manjina i kulturnih prava
Učešće pripadnika nacionalnih manjina u političkom i javnom životu i dalje je nisko. Nije postignut napredak u usvajanju strategije za nacionalne manjine na nivou cijele zemlje; entitet Republika Srpska usvojio je strategiju 2020-2024 u oktobru 2020. Brčko Distrikt usvojio je zakon o pravima nacionalnih manjina u oktobru 2020.; vijeće nacionalnih manjina tek se treba uspostaviti, navodi se.
„Ombudsman je 2020. zaprimio tri žalbe koje se tiču prava manjina (u poređenju sa sedam u 2019. i četiri u 2018.) i izdalo jednu preporuku. Romi (procjenjuje se na oko 58.000) su najugroženija i najranjivija manjina. Predrasude i antidžipsizam i dalje ometaju njihovu društvenu uključenost. Posebno se žene Romkinje suočavaju s više oblika diskriminacije. Akcijski planovi za provedbu strategije za Rome iz 2005. godine zahtijevaju odgovarajuće finansiranje sa svih nivoa vlasti i stalno praćenje, uključujući praćenje od strane Savjetodavnog odbora za Rome. Vlada bi trebala usvojiti sveobuhvatni akcijski plan za Rome, koji obuhvata stanovanje, zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, i međusektorska pitanja. Legalizacija neformalnih naselja je u toku, ali je neujednačena“, stoji u Izvještaju.
Također se ističe da je diskriminacija pri zapošljavanju raširena, s vrlo visokim stopama nezaposlenosti. Stope upisa u obrazovanje su porasle, ali, kako se navodi, broj djece koja napuštaju školu i dalje je vrlo velik.
„Iako razredi ili škole nisu odvojeni, nema nastave na romskom jeziku i o romskom jeziku, a svijest o romskoj kulturi među ostatkom stanovništva vrlo je ograničena“, naglašeno je.
Prepreke i u zdravstvu
Oko dvije trećine Roma ima pristup zdravstvenoj zaštiti; djeca izvan obrazovanja i stariji Romi se suočavaju s najvećim preprekama. Proces registracije građana je dobro napredovao. Nije bilo koraka poduzetih kako bi se uklonile preostale administrativne prepreke, uključujući uslove boravka za registraciju rođenja i za pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju, te za priznavanje dokumenata za djecu rođenu u inostranstvu. Vlasti su tokom pandemije djelovale kako bi podržale one najranjivije, međutim grantovi dodijeljeni za pomoć socijalnoj uključenosti Roma su smanjeni za pola.
„Što se tiče nejednakosti u zdravstvu, ključni izazov s kojim se zdravstveni sistem suočava jeste poboljšanje pristupačnosti za sve građane, iako je na snazi zakonodavstvo koje propisuje jednak pristup zdravstvu. Osiguravanje kvalitetne i pristupačne javne zdravstvene zaštite za sve građane, uključujući marginalizirane grupe, jedan je od ključnih reformskih prioriteta Bosne i Hercegovine. Romi imaju pristup zdravstvenim uslugama samo ako su prijavljeni pri zapošljavanju ili obrazovanju. Zbog toga mnogi Romi nemaju zdravstveno osiguranje. Tokom stanja prirodne nesreće, svi nivoi vlasti donijeli su mjere o privremenoj zdravstvenoj zaštiti za sve, s obzirom na COVID“ navodi se.
U izvještaju piše i da tržište rada i socijalne politike nije bilo uspješno kad je u pitanju rješavanje specifičnih potreba ugrožene populacije, uključujući Rome.
Najniža stopa upisa u predškolsko obrazovanje u Evropi
Zbog demografskih promjena, broj učenika upisanih na svim nivoima obrazovanja je postepeno opadajući. Stopa upisa u rano obrazovanje i skrb ostaje vrlo niska, ali s pozitivnim trendom od oko 12%.
„Što se tiče predškolskog uzrasta od 3-6 godina, Bosna i Hercegovina ima najnižu stopu upisa u Evropi sa 25%, što uključuje samo 3% za romsku djecu. Pristup osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini je zadovoljavajući, 97,6% djece ide u osnovnu školu, a 84,6% pohađa srednje obrazovanje. Ali upis romske djece u osnovne i srednje škole i dalje je vrlo nizak, a čini samo 35%. 69% pohađa osnovno, a 23% srednje obrazovanje. Situacija se pogoršala zbog pandemije koronavirusa i nedostatka mogućnosti praćenja online nastave. Obrazovanje djece s posebnim potrebama i dalje predstavlja izazov, naročito u smislu osiguranja potrebne infrastrukture, prevoza, školskih asistenata za pomoć i djeci i učiteljima“, piše u Izvještaju Evropske komisije.
