U Bosni i Hercegovini zakonima o zaštiti prava nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini je prepoznato 17 nacionalnih manjina, koje su navedene u Ustavu kao „Ostali“, pored tri konstitutivna naroda. Iako su nacionalne manjine bitan činilac društva u Bosni i Hercegovini njihova prisutnost i učešće u javnom životu su ograničeni.
Evropski sud za ljudska prava je, u 2009. godini, presudio da ustavna odredba BiH ograničava prava nacionalnih manjina da se kandidiraju za visoke pozicije, za koje samo članovi konstitutivnih naroda mogu biti imenovani, čime se krši princip nediskriminacije, ustanovljen u Evropskoj konvenciji za ljudska prava i temeljne slobode i popratnom Protokolu 12.
Kada govorimo o učešće u javnom životu, najviši nivoi za sve nacionalne manjine su Vijeće nacionalnih manjina Parlamentarne skupštine BiH, Savjet nacionalnih manjina Narodne skupštine RS, Vijeće nacionalnih manjina Parlamenta FBiH i Odbor za Rome pri Vijeću Ministara BiH.
BiH je usvojila Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina 2003.godine (BiH Zakon) koji definira nacionalnu manjinu kao „državljanina Bosne i Hercegovine koji ne pripada nijednom od tri konstitutivna naroda. BiH Zakon, između ostalog, predviđa da pripadnici nacionalnih manjina imaju „pravo na zastupljenost u organima vlasti i drugim javnim službama na svim nivoima, srazmjerno procentu njihovog učešća u stanovništvu prema posljednjem popisu u BiH.“
Ovo pravo je detaljnije regulirano Izbornim zakonom BiH u posebnom poglavlju 13A koje predviđa mogućnost izbora pripadnika nacionalnih manjina na općinskom i gradskom nivou „srazmjerno procentu njihovog učešća u stanovništvu prema posljednjem popisu u Bosni i Hercegovini.“
Vijeće nacionalnih manjina Parlamentarne skupštine BiH
BiH Zakonom predviđa se osnivanje Vijeća nacionalnih manjina BiH (Vijeće PSBiH) kao posebnog savjetodavnog tijela koje će davati mišljenja, savjete i prijedloge Parlamentarne skupštine BiH (PSBiH) o svim pitanjima koja se tiču prava, položaja i interesa nacionalnih manjina.
Iz dosadašnje prakse se može zaključiti da Zajednička komisija za ljudska prava PSBiH putem javnog poziva za kandidiranje u članstvo Vijeća nacionalnih manjina poziva „udruženja nacionalnih manjina ili druge nevladine organizacije (NVO) u Bosni i Hercegovini koje okupljaju nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini“ da „sudjeluju u kandidiranju svoga člana u Vijeće nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine“.
Ovo podrazumijeva da udruženja trebaju dostaviti svoj prijedlog za člana Vijeća Zajedničkoj komisiji za ljudska prava PSBIH uz koje se dostavlja rješenje o registraciji udruženja nacionalnih manjina ili druge nevladine organizacije (NVO) u BiH koje okupljaju nacionalne manjine. Nema posebnih kriterija za izbor članova Vijeća PSBiH.
Savjet nacionalnih manjina Narodne skupštine RS
Savjet NSRS je formiran kao posebno savjetodavno tijelo NSRS koje sačinjavaju pripadnici svih nacionalnih manjina iz RS Zakona. Savjet nacionalnih manjina daje mišljenja, savjete i prijedloge NSRS i drugim organima o svim pitanjima koja se tiču prava, položaja i interesa nacionalnih manjina u RS. Savjet radi na sjednicama i odlučuje o pitanjima iz svoje nadležnosti u skladu sa Zakonom o zaštiti prava nacionalnih manjina kao i Poslovnikom o radu Narodne skupštine Republike Srpske te Poslovnikom Savjeta nacionalnih manjina.
NSRS je usvojila Odluku o osnivanju Savjeta nacionalnih manjina Republike Srpske u kojoj se ponovno podcrtava da je ovo tijelo savjetodavne prirode i da će ga sačinjavati pripadnici nacionalnih manjina. Navodi se da će Savjet davati „mišljenja i prijedloge Narodnoj skupštini Republike Srpske i drugim republičkim organima o svim pitanjima koja se tiču prava položaja i interesa nacionalnih manjina u Republici Srpskoj.“
Odlukom se utvrđuje da Savez nacionalnih manjina RS „predlaže kandidate iz reda nacionalnih manjina u Savjet nacionalnih manjina Republike Srpske, koji se biraju na period od četiri (4) godine.“ Nema posebnih propisa o kriterijima za izbor članova Savjeta NSRS. Nema ni posebnih propisa koji regulišu rodnu ravnopravnost u kandidiranju, izboru ili radu Savjeta.
Vijeće nacionalnih manjina Parlamenta FBiH
I FBiH je usvojila Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina (FBiH Zakon) koji u poglavlju VIII propisuje uspostavljanje Vijeća nacionalnih manjina Parlamenta FBiH (Vijeće PFBiH). Vijeće se uspostavlja u cilju zaštite prava nacionalnih manjina i to kao savjetodavno tijelo za zaštitu pripadnika nacionalnih manjina. Vijeće PFBiH se sastoji od predstavnika nacionalnih manjina koje delegiraju njihova udruženja.
Na svakih 1.000 članova udruženja nacionalnih manjina bira se jedan predstavnik u Vijeće, s tim da ni jedna nacionalna manjina ne može imati više od pet predstavnika, izuzev Roma koji mogu imati najviše sedam predstavnika.
Vlada FBiH na prijedlog Federalnog ministarstvo pravde poziva udruženja pripadnika nacionalnih manjina da izaberu svoje predstavnike u Vijeće. Registrirana udruženja pripadnika nacionalnih manjina će u skladu sa svojim aktima izabrati predstavnike u Vijeće. Nema posebnih propisa koji reguliraju slučaj većeg broja prijavljenih predstavnika udruženja, te nema posebno propisanih kriterija za imenovanje odnosno izbor u Vijeće. Nema posebnih odredbi koje se odnose na rodnu ravnopravnosti u izboru, imenovanju članova Vijeća.
Prema saznanjima iz romskog nevladinog sektora posebno Ženske romske mreže “Uspjeh”, ukazano je da je sam proces odabira članova u ovo tijelo netransparentan odnosno da ni javni poziv nije bio objavljen te da su informaciju da je izabran novi saziv Vijeća NM na Federalnom nivou dobili kada je vijest objavljena u medijima sa prve sjednice novog saziva. Posebno treba naglasiti da u trenutnom sazivu ako i u prethodnim od 7 predstavnika romske nacionalne manjine nema niti jedne Romkinje.
Vijeće bi prema Zakonu trebalo da radi javno te da o svom radu informiše javnost. Dodatno, članom 35. Statuta predviđeno je da će Vijeće PFBiH „putem svojih članova predstavnika udruženja nacionalnih manjina kao i drugim aktivnostima i oblicima saradnje, utvrđenim u Programu rada Vijeća, sarađivati sa udruženjima nacionalnih manjina.”
Što opet nije slucaj kada je u pitanju romska manjina. Udruženja nacionalnih manjina mogu davati prijedloge, inicijative i sugestije prema Vijeću imajući u vidu nadležnosti Vijeća i programske zadatke utvrđene u Programu rada Vijeća. Udruženja nacionalnih manjina će u aktivnostima Vijeća učestvovati prije svega preko svojih predstavnika članova Vijeća.
Odbor za Rome pri Vijeću Ministara BiH
Imenovanjem savjetodavnog i koordinirajućeg tijela, Odbora za Rome, Vijeće ministara BiH je 2002.godine pokrenulo inicijativu sa ciljem poboljšanja zaštite najveće i najugroženije nacionalne manjine. Ovo savjetodavno tijelo je samo po sebi jedinstveno jer tretira problematiku I realizaciju politika namijenjenih za poboljšanje statusa isključivo romske nacionalne manjine.
Odbor ima nadležnost da raspravlja o svim značajnim pitanjima sadržanim u Strategiji Bosne i Hercegovine za rješavanje problema Roma te prati provođenje i predlaže aktivnosti u svrhu efikasnije realizacije Akcionih Planova za Rome u oblasti stambenog zbrinjavanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite 2017-2020 I Revidiranog akcionog plana o obrazovnim potrebama Roma. Također, te prati provođenje i predlaže aktivnosti u svrhu efikasnije realizacije programa Roma Integration 2020.
Savjetodavna tijela za predtavnike nacionalnih manjina u regiji
U zemljama regije kao što su Hrvatska, Crna Gora i Srbija, također postoje savjeti nacionalnih manjina. U njihovim slučajevima izbor nacionalnih savjeta propisan je zakonom i detaljno je opisan. Hrvatska i Srbija ulaze u detalje definirajući broj članova vijeća nacionalnih manjina u odnosu na broj građana koji se izjašnjavaju pripadnicima nacionalnih manjina i u odnosu na veličinu ukupnog stanovništva na određenoj teritoriji. U Hrvatskoj i Srbiji broj članova može doseći do 35. U Crnoj Gori, broj članova vijeća ograničen je na 17.
Slično BiH, trajanje mandata za članove Vijeća ograničeno je na četiri godine. U Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, Vijeća se raspuštaju nakon isteka mandata i najavljuju novi izbori. Potencijalne kandidate mogu nominirati grupa građana, udruženja nacionalnih manjina registrirana u određenoj zemlji ili političke stranke nacionalnih manjina.
U slučaju BiH ne postoji posebna odredba koja ograničava mandat određenih članova. Ako je nedefinirana, neodređenost nosi rizik da isti predstavnici Roma žele i dalje biti članovi Odbora.
S obzirom na nedostatak jasne definicije u pogledu trajanja njihovog mandata, oni su u dobroj poziciji da raspravljaju zašto trebaju ostati članovi romskog odbora. Istovremeno, postoji zahtjev za geografskom zastupljenošću iz Federacije BiH i Republike Srpske, što dodatno dovodi u pitanje kvalitet izabranih kandidata. Obzirom da su u proteklim mandatima bili izabrani predstavnici određenih regija/kantona samo da se ispuni odredba geografske zastupljenosti bez konkretnog rada i poznavanja materije od strane izabranih predstavnika/ca.
Potrebno je naglasiti da nema posebnih odredbi koje se odnose na rodnu ravnopravnost u izboru, imenovanju članova Odbora za Rome.
Kao što je napomenuto, Hrvatska, Crna Gora i Srbija definiraju ko se ne može kandidirati za izbore (npr. Tužioci / sudije su isključeni u Srbiji, u Hrvatskoj policajci i sudije ne mogu ostvariti to pravo, dok u Crnoj Gori nosioci službenih funkcija i članovi upravnih tijela političkih partija ne mogu učestvovati). Čini se da u Bosni i Hercegovini ne postoji takvo pravilo / propis i trebalo bi razmotriti da li bi se moglo razmotriti uvođenje sličnih odredbi. Bilo bi dobro razmatrati „ograničavajući / isključujući“ – propis ko ne može biti član Odbora za Rome (npr. Član upravnih tijela političkih partija, članovi skupština na bilo kojem nivou, sudije itd.),
U Hrvatskoj i Srbiji članovi vijeća biraju se izravno tajnim glasanjem, a zakonske odredbe u obje države učesnice vrlo su razrađene i detaljne u opisu procesa i izbornih prava. Izuzetno, u Crnoj Gori i Srbiji može se sazvati izborna skupština u slučaju raspuštanja nacionalnih skupština.
U sve tri zemlje vlade su odgovorne za objavljivanje poziva za izbor. Pored toga, Zakon u Srbiji prepoznaje da Savet može imati počasnog člana koji nema istu ulogu kao drugi članovi Saveta. S obzirom na to da u BiH ne postoje neposredni izbori za članstvo u Odboru za Rome, to također može negativno utjecati na rad Vijeća s obzirom na to da se članovi Odbora za Rome ne moraju kandidirati na izborima i nema glasa građana. Međutim, s obzirom na složenu strukturu BiH, ovo se pitanje teško može riješiti.
U Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji, vijeća imaju vrlo široke mandate i mogu, na primjer, otvoriti obrazovne institucije i aktivno sudjelovati u kreiranju lokalnih politika. U usporedbi s tim, Odbor za Rome i njegov mandat u BiH pružaju više savjetodavne uloge, a čini se da je Odbor za Rome takvo tijelo koje igra ulogu međuministarskog tijela koje nadzire provedbu strategije s obzirom na to da ima predstavnike različitih ministarstva i civilnog društva. Ovo značajno slabi ulogu Odbora za Rome Romskog odbora, ali s obzirom na ograničavajući mandat ministarstava na državnom nivou, možda bi bilo bolje pogledati kako se uloga romskih odbora na entitetskom / kantonalnom / općinskom nivou može dalje ojačati.
Jasno je da trenutna postavka Odbora za Rome odražava složene ustavne aranžmane u BiH. Kao što je gore pomenuto, s obzirom na to da se članovi/ce Odbora za Rome ne biraju direktno, to može pokrenuti pitanje njihovog legitimiteta među Romima, jer učešće / članstvo u Odboru za Rome može biti ograničeno na aktiviste koji imaju aktivne rezultate. Nadalje, ne postoji mogućnost da se grupama građana ili udruženjima iznese nekoliko kandidata.
Nijedna država posebno ne spominje rodnu ravnopravnost ili rodnu ravnopravnost prilikom opisivanja sastava, izbora ili mandata vijeća Roma niti se poziva na zakone o rodnoj ravnopravnosti. Na osnovu pregleda, čini se da je BiH jedina država koja je predstavnik romske ženske mreže. Iako je ovo pohvalno, može ograničiti učešće žena samo na jednog kandidata i to je nešto što se može dalje razmotriti. U slučaju BiH, i zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o zabrani diskriminacije predviđaju mogućnost afirmativnih mjera za jačanje glasa nedovoljno zastupljenog roda i / ili grupa.
Izbor novog sazova Odbora za Rome pri Vijeću Monistarat Bosne I Hercegovine
U narednom period predstoji izbor novog, petog, saziva Odbora za Rome pri Vijeću ministara Bosne I Hercegovine. Ovo je prilika da Odbor za Rome preuzme aktivniju ulogu oko izmjena odluka koje bi bile u skladu sa zakonima koje je Bosan i Hercegovina donjela, a pri tome vodeći računa o Zakonu o ravnopravnosti polova i Zakonu o zabrani diskriminacije.
(Portal Udar)