Jesu li mediji i organizacije u Hrvatskoj dovoljno snažni da budu korektiv društva?

Upravo je nedavni prosvjed protiv Roma u Međumurju, to na svoj način, bjelodano pokazao. Najavljen kao prosvjed protiv institucija i posebno neadekvatne uloge policije u sprječavanju kriminala u kojem značajno sudjeluju Romi, uz značajno posredovanje medijske scene, skup je dobio antiromski i protumanjinski karakter

1724
Trenutak kada Veljko Kajtazi iz Kluba zastupnika nacionalnih manjina napušta studio HRT-a nakon protesta u Čakovcu

Početkom ožujka ove godine održan je do sada najveći prosvjed hrvatskih novinara pod motom „Oteli ste medije – novinarstvo ne damo“. Kako bi moglo opstati novinarstvo bez medija nije baš sigurno, ali je sigurno da hrvatsko novinarstvo prolazi jednu od najtežih kriza i da su, kao što je i istaknuto na prosvjedu, sloboda novinarstva i sloboda govora ozbiljno ugrožene – brojnim tužbama, političkim pritiscima, prijetnjama, zahtjevima oglašivača, ugrožavanjem profesionalnih prava, nepoštivanjem zakona, izostankom medijske politike ali i lošim zakonskim okvirom…

Izvor: Cropix / Autor: Dragan Matic / CROPIX

Sama činjenica da je u opticaju skoro 1200 raznih tužbi protiv novinara i medija teških milijune kuna po čemu je Hrvatska svjetski rekorder (a neki mediji poput HRT sudskim tužbama ratuju i protiv vlastitih novinara i njihove kritičnosti)  predstavlja težak pritisak na novinarstvo i dovodi u pitanje stvarne mogućnost njegove kritičke društvene funkcije što bi trebala biti jedan od njegovih ključnih uloga.

Vrsni poznavalac hrvatske medijske situacije profesor emeritus novinarstva Sveučilišta u Zadru, Stjepan Malović, smatra da ta bitka nije izgubljena, ali da novinarstvo mora vlastitim snagama početi vraćati svoju vjerodostojnost.

Pri tome, Malović ističe da se vjerodostojnost dobiva pravim temama i pravim tekstovima.

„Novinari bi trebali isključiti kamere kad političari prodaju maglu, okrenuti se životnim temama i jasno ukazati na laži i manipulacije“, kaže prof. Malović, posebni ističući da se nezavisnost mora ponajprije iskazati u redakcijama, poštovanjem  profesionalnih novinarskih standarda i uređivačkih kriterija.

A njihovom  sakaćenju kumuju često i sami novinari, poglavito urednici.

Pa iako u čitavoj ovoj situaciji ne treba do kraja podcijeniti kritičku moć medija, jer eto recimo čak i hrvatska oporba priznaje da su za nedavne smjene korumpiranih Plenkovićevih ministara daleko zaslužniji pojedini mediji nego oporba sama, čini se da dubinski problem hrvatske novinarske krize i odnosa medija prema društvu proizlazi iz onoga što kaže profesor Malović.

Mnogo je značajnih društvenih i životnih tema na marginama, manipulacije caruju jer se mnogi problemi profesionalno ne tretiraju i ne istražuju. Društvena kritičnost postaje medijski ukras a ne profesionalni novinarski standard.

ANTIROMSKI KARAKTER IZVJEŠTAVANJA

Upravo je nedavni prosvjed protiv Roma u Međumurju, to na svoj način, bjelodano pokazao. Najavljen kao prosvjed protiv institucija i posebno neadekvatne uloge policije u sprječavanju kriminala u kojem značajno sudjeluju Romi, uz značajno posredovanje  medijske scene, skup je dobio antiromski i protumanjinski karakter.

U javnost je izašlo mnogo podataka i ocjena koji govore protiv Roma, a pravi problemi i kada su spominjani ostali su marginalni. Gotovo nitko nije ozbiljnije istražio i problematizirao podatke o navodnom velikom romskom kriminalitetu i njegovim obilježjima, malo tko je ukazao na stravične podatke njihove egzistencijalne situacije, a političari (i neromski i romski i nacionalni i lokalni) uredno su bilježeni i snimani bez pravih pitanja o njihovoj odgovornosti, ignoriranju problema i neznanju, zakašnjelim i neodgovarajućim reakcijama…

Protest u Čakovcu. Foto: hrt.hr

A kritički glasovi pojedinih nevladinih udruga koje dugo upozoravaju na probleme i koje su odmah upozorile u što će se prosvjed pretvori i koje su mu možda i prave intencije, ostale su na medijskoj margini. Nije da nisu zabilježeni, ali nisu ni potakli neku dublju (medijsku) analizu.

Aktivnosti civilnog društva koje bi mogle pomoći jačanju kritičke društvene svijesti i promjeni određenih obrazaca ponašanja ostaju  usamljeni i marginalizirani jer kritički odnos civilnog sektora prema pojedinim društvenim problemima ostaje bez prave medijske informacije i potpore.

MEDIJSKA MARGINALIZACIJA

Nedavno je jedan kritički izvještaj švicarske TV o problemima tretiranja migranata na hrvatsko-bosanskoj granici izazvao daleko više potresa na hrvatskoj političkoj sceni nego li faktički  svakodnevno djelovanje hrvatskih civilnih organizacija koji uporno i sustavno ukazuju na probleme nehumanog postupanja hrvatske policije.

Medijska marginalizacija i negativna kontekstualizacija nikoga ne pogađa tako kao manjine. Savjet za nacionalne manjine RH godinama izražava nezadovoljstvo odnosom glavnog hrvatskog javnog medija HRT prema manjinama, upozoravajući da su i zakonski obavezni na drukčiju medijsku politiku. A profesorica novinarske etike na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Gordana Vilović pak ističe kako bi upravo HRT kao glavni javni servis, trebao biti predvodnik  medijske borbe protiv govora mržnje,  medijske marginalizacije i negativne kontekstualzacije nacionalnih manjina (što je nažalost još daleko od realizacije) te posebno upozorava na negativni odnos medija prema romskoj nacionalnoj manjini.

„Svaki iznenadni događaj u kojem su akteri pripadnici romske manjine ukazuje na činjenicu da novinari i urednici imaju dvostruke kriterije: jedne za ostale, a druge za Rome. Sigurno je da trivijalnost, senzacija, krajnja površnost u pristupu obradama tema u medijima danas, kumuju i da se teme o Romima i romskom životu obrađuju bez imalo empatije i volje da se utječe na tako potrebne promjene. Bizarni detalji iz životnih priča Roma stavljeni u naslov, pa i onda kad govorimo o dobrom novinarskom istraživanju ili tekstu, stavljaju naglasak na periferne detalje, a ne na suštinu teškoća romskog života. To ne pomaže nikome, a najviše šteti romskoj zajednici o kojoj se samo još više učvršćuju predrasude. Romskoj zajednici nije potrebna nikakva posebna sklonost, nego samo učestalost pisanja i istinska želja da im se poboljšaju uvjeti života. Novinari bi trebali biti romski zastupnici“, apelira Vilović.

prof.dr. Gordana Vilović

No, da smo daleko od toga na svoj način potvrđuje i nedavni apel Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata hrvatskih novinara koji su upozorili da u društvu raste netrpeljivost prema migrantima, Romima i Srbima te podsjećajući na katastrofalne posljedice stvaranja takvih percepcija za što su prije svega odgovorni mediji. Pozvali su na poštivanje profesionalnih standarda kako bi novinari  svoje funkcije obavljali pošteno, časno i odgovorno, a u skladu s temeljnim ljudskim pravima.

JAČANJE MEDIJSKIH KAPACITETA

A mediji, političari i civilno društvo pred velikim su izazovima kada su u pitanju nacionalne manjine i uopće dosegnuti stupanj međuetničke tolerancije u hrvatskom društvu.

Posljednja evaluacija ostvarivanja Okvirne konvencije za zaštitu prava nacionalnih manjina Vijeća Europe, oštro je prozvala hrvatske vlasti da se pozabave društvenom klimom, koju su ocijenili protumanjinskom, te ih pozvalo da aktivno djeluju u slučajevima pojave nacionalističke i protumanjinske retorike u javnom i političkom govoru i medijima.

Savjetodavni obor za provedbu Okvirne konvencije već dugi niz godina apostrofira ulogu obrazovanja i medija u stvaranju klime tolerancije i inkluzivnog društva pa stoga ne čudi da je Odbor ministara VE preporučio hrvatskim vlastima da poveća financijsku potporu medijima na manjinskim jezicima i medijima koje emitiraju, ili objavljuju sadržaje o životu i djelovanju nacionalnih manjina i na taj način potaknu  izgradnju pluralističkog medijskog okruženja.

Lora Vidović

Međutim ako se u takvim situacijama želi naprijed nema sumnje da isto tako značajnu i političku i medijsku i financijsku podršku trebaju i udruge civilnog društva. Tako je Pučka pravobraniteljica Lora Vidović nedavno upozorila da smo što se tiče stupanja zaštićenosti ljudskih prava u Hrvatskoj od 2016. imali dramatičnu regresiju, a glavne uzroke tome vidi u drakonskom smanjenju sredstava udrugama civilnog društva i njihovim aktivnostima.

No, kada govorimo o potencijalima NGO sektora u pravu je Pero Jurišin, predsjednik Upravnog odbora jedne od najpoznatijih hrvatskih udruga Ducumente,  kada prvo podsjeća da je NGO sektor vrlo širok i raznolik  pa je posljedično takav i njihov utjecaj na društvena kretanja, koji može biti različitog predznaka od kritičnosti koji su neki odmah spremni proglasiti podrivanjem nacionalnih interesa i maltene petokolonaštvom  do onih koji će se revno staviti u službu samih vlasti  kada treba potaknuti procese sumnjiva demokratskog predznaka (što vlast sebi ne može otvoreno priuštiti).

Pero Jurišin

ZAVISNOST NEZAVISNIH UDRUGA

Ipak, same udruge nisu dovoljno snažne da promjene sustav, a sami mediji uglavnom reagiraju na poticaj, a ne širom analizom i traženjem sustavnih rješenja, smatra Jurišin te zaključuje kako je politika ta koja uglavnom određuje koliko je NVO sektor korektiv društva, što prvenstveno postiže favoriziranjem (politička, financijska i zakonska regulacija) određenih organizacija.

To se najbolje vidi, kaže Jurišin, u ostvarivanju prava nacionalnih manjina (iako se stalno tvrdi da je Ustavni zakon o nacionalnim manjinama najbolji u Evropi), kada se Predsjednica Republike i premijer protive odluci Ustavnog suda o primjeni ustavnih prava Srba u Vukovaru. Također i u slučajevima stradalnika u ratu, gdje se, između ostalog, izbjegava govoriti o ukupnim ljudskim gubicima RH, procesuiranje ratnih zločina, obeštećenje žrtava.

A kako u tom kontekstu NGO scene stoje i što uopće mogu romske nevladine udruge?

Mnogi će reći da je njima puno potrebnija suradnja s vlastima nego li kritičnost i distanca prema njima, a neki će još i dodati kako je ključni uvjet njihove društvene i političke emancipacije, vjerodostojnosti i djelotvornosti, raščišćavanje s autoritarnim i liderskim sindromima, paternalizmom, klijentelizmom, pa i otvorenom korupcijom, te razvoj vlastitog pluralizma i neovisnosti kako bi tek onda mogli efikasno djelovati u društvu…

Tako i Siniša Senad Musić, voditelj Roma Education Fonda u Hrvatskoj, tvrdi da romski nevladin sektor nije nezavisan, jer najprije financijski ovisi o lokalnim vlastima koji su mu često jedini izvor financiranja, dok romske udruge na nacionalnom nivou koje imaju mnogo značajnije i raznovrsnije izvore financiranja i mogli bi djelovati kritički, uspostavljaju unutarnju autoritarnu strukturu u kojima pojedinci uzurpiraju sve ovlasti i politiku udruge, prilagođavaju svojim interesima i potrebama i gdje caruju familjarni odnosi, te različite uzurpacije prema društvu, ali i u vlastitim redovima.

Siniša Senad Musić (Foto: portal-udar.net)

Predsjednik Udruge romskog prijateljstva LUNA iz Belog Manastira i bivši član Povjerenstva za praćenje Nacionalne strategije za uključivanje Roma, Duško Kostić pak posebno inzistira na činjenici da su kapaciteti i resursi (financijski, edukacijski, kadrovski, organizacijski… ) većine romskih udruga u velikoj mjeri nezadovoljavajući te da bez promjene i poboljšanja tih okolnosti nije moguće očekivati njihovu kvalitetniju i djelotvorniju ulogu.

Na tome ne samo društvo, već i romski lideri nedovoljno rade, smatra Kostić.

A za put izlaska iz tih odnosa vrlo se zanimljivim i vrijednim čini razmišljanje Milene Babić, odlične poznavateljice romskog nevladinog sektora i suautorice knjige Pregled odabranih primjeraka dobre prakse integracije pripadnika romske nacionalne manjine, koja ističe važnu ulogu mladih Roma.

Milena Babić

„Mislim da je važno da mladi obrazovani Romi i Romkinje (kojih je u Hrvatskoj još uvijek nažalost malo) budu aktivni građani i treba ih poticati u tom smislu, posebice na to da u svojim zajednicama djeluju na pozitivan način i zagovaraju promjene te da budu ti koji će u široj zajednici mijenjati svijest i uklanjati stereotipe koji prevladavaju o Romima. Ali je pravo pitanje, jesmo li stvorili potrebne uvjete kako bi više mladih uopće, uključujući mlade Rome i Romkinje, željelo biti angažirano u udrugama“, ističe Babić.

A nažalost, teško da bi na to pitanje mogli dati pozitivan odgovor!

(portal-udar.net)