Romski
Dvojica Albanaca na osnovu novog vladinog pilot programa brzo su uklonjena iz kontroverznog centra za migrante i vraćeni Albaniju. Kažu da su držani u nehumanim uslovima i da im je uskraćen pristup pravnoj pomoći.
Dvojica muškaraca, koji su razgovarali za VICE World News prošle sedmice u Albaniji, prebačeni su za manje od 10 sati nakon odluke o izgonu u Albaniju i kažu da nisu razumjeli šta im se dešava sve dok nisu bili u autobusu za aerodrom.
Slučaj izaziva zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava u Manstonu, usred rastuće političke krize koja okružuje prenaseljenost centra u Kentu. Advokati i nevladine organizacije zabrinuti su što se ljudi uklanjaju iz Manstona bez pristupa nezavisnoj pravnoj pomoći.
Novinari VICE World News susreli su se sa dvojicom muškaraca u Tirani, glavnom gradu Albanije, nekoliko dana nakon što su nasilno vraćeni u zemlju. Sjedeći ispred kafića, Eri, koji je u ranim 30-im godinama, pričao je pod uslovom da nije imenovan. Izgledao je očajno dok je opisivao svoja iskustva.
“Nisam imao pojma da će Velika Britanija biti takva”, rekao je. Drugi muškarac, Andi, u svojim srednjim 20-im godinama, koji takođe nije želio da bude identifikovan iz straha od odmazde, rekao je da želi da ljudi znaju više o “jadnim uslovima” u Manstonu.
Dvojica muškaraca su pušteni na čarter let sa još devet Albanaca u srijedu 19. oktobra, nekoliko dana nakon što su stigli u Veliku Britaniju gumenim čamcima preko Lamanša. Britanski desničarski mediji pozdravili su ovu šemu “uklanjanja bez obavještenja” kao “veliki napredak” u rješavanju dolazaka malih brodova. Međutim, nevladine organizacije kažu da to možda krši osnovna prava migranata uskraćujući im pristup pravnim savjetima.
Eri je za VICE World News rekao da je odlučio da ode u Veliku Britaniju jer “nije mogao da sastavi kraj s krajem” u Albaniji, iako je radio od 14. godine. Njegov otac je invalid, a porodica ima zdravstvene dugove. Rođak u Velikoj Britaniji mu je rekao da bi mu mogao naći posao u građevinarstvu. Iako su znali da rizikuju svoje živote, Eri i trojica prijatelja organizovali su put preko Lamanša brodom sa kurdskom krijumčarskom bandom, preko posrednika u Velikoj Britaniji, i platili svaki po 3.500 funti.
VICE World News je pregledao snimke Erinog putovanja, koje je održano 14. oktobra. Na snimku je prikazan prepun čamac na naduvavanje, a ljudi su primorani da sjede jedni na drugima bez prsluka za spašavanje.
Britanska desničarska štampa sve histeričnije govori o migraciji iz Albanije nakon što su podaci iz ljeta pokazali da su šest, od svakih deset ljudi koji stižu malim čamcima, Albanci. Ministarstvo unutrašnjih poslova proglasilo je Albaniju “sigurnom i prosperitetnom zemljom”, ali prethodni izvještaji VICE World News-a pokazuju složeniju sliku, s mnogo ljudi koji pokušavaju izbjeći rastuću krizu troškova života, korupciju i kriminal povezan s bandama.
Britanska obalska straža pokupila je Erin čamac blizu obale. Putnici su spavali u luci jednu noć i intervjuisani su o tome ko je upravljao njihovim brodom. Sutradan su prebačeni u veliki šatorski kamp. Andi, koji je prešao Lamanš na zasebnom gumenjaku sa svojim rođakom koji mu je obećao da će moći naći posao u Velikoj Britaniji jer nije mogao sastavljati kraj s krajem kod kuće, također je odveden u isti kamp. Nije im rečeno njegovo ime, ali njihovi opisi odgovaraju Manstonu, bivšem aerodromu RAF-a koji je nedavno opisao granični nadzor kao da ima “jadne uslove”. Prema engleskom zakonu, dolasci bi ovdje trebali biti zadržani najviše 24 sata, ali se vjeruje da se mnogi zadržavaju mnogo duže.
Ovdje su muškarci dobili ono što su opisali kao podudaranje uniformi i narukvica u “zatvorskom stilu” sa brojevima na njima. Eri i Andi kažu da su uslovi bili pretrpani, sa oko 200 ljudi koji su spavali na golom podu pod ćebadima. Tuče su redovno izbijale zbog hrane i nije bilo tuševa – „smrdili smo kao mrtva mačka na putu“, rekla je Eri.
Nakon dvije noći ovdje, novopridošli su otišli na uzimanje otisaka prstiju, a sedam Albanaca – uključujući Erija i Andija – zadržano je, odvojeno od prijatelja i porodice sa kojima su putovali. Odvedeni su u manji šator, gdje je oko 200 ljudi dijelilo prostor od otprilike 18 kvadratnih metara i spavalo na i ispod stolica u stilu stadiona. Muškarcima su oduzete stvari, uključujući i njihove mobilne telefone. Pod toaleta je bio “prekriven govnima”, uprkos tome što su ljudi spavali samo nekoliko metara dalje, a nije uvek bilo tekuće vode. “Počeo sam da tonem u depresiju”, rekao je Eri, koji je rekao da je bio u šatoru dva dana i jednu noć.
Službenici su sljedećeg dana oko 10 sati pozvali muškarce na broj i odveli ih na razgovor. Pitali su ih zašto su došli u Veliku Britaniju i vodili su ih kroz oko 10 pitanja sa da/ne, poput: „Da li ste svjesni da vam britanska vlada ne može pomoći?“
Obojica su sagovornicima rekli da namjeravaju raditi i da nisu tražili azil. Međutim, Andi je rekao da Albanci koji su već uspješno prešli Lamanš upozoravaju druge da ne traže azil u slučaju da budu poslati u Ruandu, prema kontroverznom planu Ministarstva unutrašnjih poslova da neke tražioce azila stavi na jednosmjerne letove za zemlje istočne Afrike. Muškarci kažu da im nije pružena prilika da razgovaraju sa advokatom ni u jednom trenutku u procesu i nisu bili informisani o svojim pravima.
Više stručnjaka za imigraciju koje je kontaktirao VICE World News potvrdilo je da bi novopridošli uvijek trebali imati pristup pravnom savjetu bez obzira na to da li su tražili azil ili ne. James Wilson, zamjenik direktora Detention Action-a, kaže da bi svako pominjanje posla u Velikoj Britaniji također trebalo biti alarm da bi osoba mogla biti žrtva trgovine ljudima. „To ne znači nužno da su bili slobodni [da dođu na taj posao]“, rekao je.
Te večeri oko 23 sata, sedmorici muškaraca su izdati papiri za deportaciju i smešteni u minibus sa još četvoricom Albanaca koji su upravo stigli čamcima. Eri i Andi kažu da grupa nije u potpunosti razumjela šta im se dešava sve dok nisu bili u autobusu. Odvedeni su na aerodrom i vraćeni u Tiranu, sa svakom osobom u pratnji dva policajca. VICE World News je pregledao slike dokumenata, na kojima se vidi da su izdati 18. oktobra. Naveden je čarter let za njihovo uklanjanje sa aerodroma Doncaster-Sheffield u 7.20 sati 19. oktobra.
Podaci o letu pokazuju da je avion obezbijedila španska avio-kompanija Privilege Style, kompanija koja se ranije povukla iz pružanja letova za deportaciju u Ruandu nakon pritiska učesnika kampanje. Drugi izvještaji navode da se sličan let dogodio i 13. oktobra.
Glasnogovornik kompanije rekao je za VICE World News da ne komentariše letove iz povjerljivih ili sigurnosnih razloga, ali da “uvijek posluje i nastavit će obavljati samo letove koji su u skladu sa 100% zakona na snazi u zemljama porijekla i odredište letova.”
Toufique Hossain, direktor javnog prava u Duncan Lewis Solicitors advokatskom kompaniji, kaže da je muškarcima trebalo dati savjet o njihovim pravima po dolasku i prije nego što su vraćeni “bez obzira na to da li su zatražili azil ili ne”.
Rakesh Singh, vodeći advokat u Projektu javnog prava, kaže: “Postoje potencijalno pitanja o zakonitosti načina na koji su uklonjeni. Ako nisu imali pristup pravnom savjetu prije uklanjanja, onda je to vrlo ozbiljna zabrinutost.”
„Takođe je veoma zabrinjavajuće ako politika Ruande počinje da ima ovaj zastrašujući efekat kada ljudi zapravo ne pominju da je njihova bezbednost ugrožena u njihovoj matičnoj zemlji i nemaju mogućnost da zatraže pravni savet o tome pre nego što se uklonjen.”
Shema brzog uklanjanja albanskih državljana Ministarstva unutrašnjih poslova izaziva zabrinutost otkako je objavljena krajem avgusta. Vlada je kasnije priznala da nije imala pravo da ukloni bilo koga ko je zatražio azil. Prošlog četvrtka ministar imigracije Robert Jenrick rekao je da bi dolasci iz Albanije mogli dobiti “naročitu rutu” kako bi se njihove tvrdnje brzo čule.
Međutim, nevladine organizacije su zabrinute da ih ljudi sa stvarnim osnovama za traženje azila možda neće podnijeti ako nemaju pristup odgovarajućem pravnom savjetu. „Duboko smo zabrinuti što su ljudi dezinformisani ili im je uskraćena mogućnost da pristupe procesu azila“, kaže Joseph Maggs, koordinator SOAS Detainee Support, nevladine organizacije koja radi s migrantima i tražiteljima azila. “Ministarstvo unutrašnjih poslova tada koristi činjenicu da nisu zatražili azil kao izgovor da ih brzo deportuje.”
Nije jasno koliko je ljudi ukupno uklonjeno prema novoj shemi. Govoreći u programu Today Radija 4, Jenrick je rekao da je oko 1.000 vraćeno prema šemi potpisanoj sa albanskom vladom prošle godine i da “želi da vidi mnogo više vraćenih u narednim mjesecima”. Međutim, Maggs kaže da je, budući da nevladinim organizacijama nije dozvoljeno da uđu u Manston, bilo kome teško provjeriti koliko je tačno ljudi uklonjeno bez najave. Ministarstvo unutrašnjih poslova nije potvrdilo za VICE World News ukupan broj osoba uklonjenih u okviru ove šeme.
U normalnim okolnostima, smjernice Ministarstva unutrašnjih poslova kažu da se ljudi moraju obavijestiti pet dana prije nego što budu uklonjeni čarter letom. Međutim, u ovim okolnostima ih tretiraju kao “dolaske u luku” za koje nije potreban otkazni rok, slično onima koji se pojave na aerodromu s pogrešnom vizom i budu stavljeni na sljedeći let kući.
Wilson kaže da je Detention Action „veoma zabrinut zbog onoga što se čini nekim oblikom profiliranja na osnovu nacionalnosti. Možete samo utvrditi razloge nečijih mogućih zahtjeva za azil i rizik da su oni bili predmet trgovine ljudima na individualnoj osnovi.” Dodao je: “Uopće nije jasno da li se ljudima koji su u pritvoru [u Manstonu] nude odgovarajući pravni savjeti uz širu zabrinutost oko uslova.”
Glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova rekao je: “Pojedinci koji vrše opasna i nepotrebna putovanja preko Lamanša bit će uklonjeni što je prije moguće kako javnost u Ujedinjenom Kraljevstvu s pravom očekuje, a Albanija je sigurna zemlja.”
Dodali su: „Svako ko stiže malim brodom (kao i kod bilo kojeg drugog načina dolaska) intervjuiše se u vezi sa svrhom zbog koje traže ulazak u Ujedinjeno Kraljevstvo i okolnostima u kojima su putovali. Intervjue provode obučene osobe za prvu pomoć, koje će identificirati indikatore trgovine ljudima gdje su oni prisutni.”
Po povratku u Albaniju, Eri i Andi se osjećaju potreseni svojim iskustvima i nisu sigurni kako će vratiti svoje dugove trgovcima ljudima. Ne planiraju ponovo pokušati da napuste zemlju. Ali s obzirom na to da se sve više ljudi suočava sa razornim siromaštvom i traumom, i malo je otvorenih puteva za sigurnu migraciju, vjerovatno će biti više ljudi spremnih riskirati putovanje bez obzira koliko su stroge politike Ministarstva unutrašnjih poslova.
Produkciju ovog teksta podržao je journalismfund.eu Tekst, koji je prilagodio i preveo Udar, izvorno je objavljen na //www.vice.com/en/article/dy7k97/manston-asylum-centre-uk-refugees
