Dok u većini bh. medija još uvijek odzvanja vijest o postrojavanju pripadnika Ravnogorskog pokreta u Višegradu, vijest o porušenim nadgrobnim spomenicima na romskom groblju u Bijeljini, prošla je nezapaženo. Oštećeno je sedam nadgrobnih spomenika, među njima i spomenici djeci koja su prerano preminula.
Sem lokalnog portala, priloga BN televizije i našeg portala, o ovom događaju niko nije izvjestio. Koalicija za borbu protiv mržnje i Islamska zajednica iz Bijeljine, jedine su zvanično reagovale na ovaj događaj.
Samo nekoliko dana nakon toga, stigla je još jedna vijest – ovog puta iz Beograda.
Apelacioni sud u Beogradu u trećestepenom postupku donio je presudu kojom je smanjio kazne pripadnicima „Siminih četnika“ Tomislavu Gavriću, Zoranu Đurđeviću i Zoranu Aliću, za počinjeno nečovječno postupanje, silovanje i seksualno zlostavljanje tri Romkinje u selu Skočić tokom druge polovine 1992. godine.
Fond za humanitarno pravo iz Beograda, reagovao je na ovu odluku, saopštivši kako smatraju „da preblaga kaznena politika sudova u Srbiji ne dovodi do kažnjavanja i neponavljanja zločina, pravičnosti, niti do saosjećanja i solidarnosti sa patnjama i bolom žrtava ratnih zločina“.
JOŠ JEDNA IZGUBLJENA PRILIKA
U samo nekoliko dana, za Rome u BiH, dvije vrlo uznemirujuće vijesti, posebno za prodice kojih se ovi događaji direktno tiču.
Ne vjerujem da među ljudima koji imaju makar osnovno znanje iz predmeta „poznavanje prirode i društva Balkana devedesetih“ ima onih koji smatraju da ova dva slučaja nemaju zajednički sadržalac. O uzajamnoj povezanosti možemo neki drugi put, Ili da ipak ostavimo za one pametnije.
Dakle, za mene nije poenta elementarno poznavanje prilika i neprilika na Balkanu – poenta je u još jednoj izgubljenoj prilici da vlast i romski lideri i liderice, samozvani predstavnici i predstavnice, zvanično pokažu da im je stalo do Roma i Romkinja, građana i građanki BiH.
Umjesto brze rakcije i empatije, demonstrirana je nezainteresovanost vlasti, a kod samih Roma (još jednom) blaga nezrelost!
Na veliku žalost, Romi u BiH i dalje nemaju svoje političke predstavnike koji bi reagovali na ovakve stvari. A ako je do sada bilo sumnje zašto nam treba makar jedan/jedna, evo dokaza, ili pogledajte na koji način je na nedavne ispade u Republici Hrvatskoj, reagovao saborski zastupnik, Veljko Kajtazi!
Što se romskog nevladinog sektora tiče, i dalje tvrdim da je interesovanje nekih samozvanih, ili takozvanih lidera, i dalje vrlo nedefinisano kada su sami Romi u pitanju.
Znate, podržavam ja projekte, podržavam i kada neka organizacija promoviše rezultate i kada se putuje po raznim konferencijama, gdje se govori kako je Romima u BiH teško i kao bi se sve rešilo, samo da je više para, podržavam i kada se neko stalno pojavljuje u javnosti, posebno na socijalnim mrežama. Sve je to svojstveno radu profesionalnih nvo-ista, ali takođe cijenim i kada neko od tih predstavnika ima svoj stav sa kojim brani čitavu zajednicu! Još više cijenim kada neko od njih(a) zna da reaguje u ovakvim situacijama na način da se postide svi – od predsjednika mjesne zajednice do predsjedavajućeg Predsjedništva!
Ne mogu da prihvatim činjenicu da oni kojima je jedina prilika da se životno afirmišu bila tako što će postati profesionalni Romi, ili Romkinje, ovakva situacija ne pokrene da makar nominalno pokažu da im je stalo do onih čije interese navodno zastupaju!?
KO PREDSTAVLJA ROME U BIH?!
Zaista mi nije jasno šta romski lideri i liderice u BiH očekuju? Da ne očkujete možda rekaciju države na ovakve situacije, rekaciju zvaničnog Brisela, Moskve, Vašingtona, dok vi vodite „bitku“ po socijalnim mrežama govoreći „dosta je bilo“!
I sada zapravo dolazimo do onog krucijalnog pitanja! Ko štiti prava Roma i Romkinja u Bosni i Hercegovni i ko treba da reaguje na ovakve stvari?! A pravo pitanje je: ko zvanično predstavlja interese Roma u BiH?
U ovakvim situacijama jedino je važno nazvati stvari pravim imenom. Budimo realni, da se ovo desilo u Mostaru, Banja Luci, ili Sarajevu i nekome od predstavnika tri konstitutivna naroda, situacija bi bila potpuno drugačija!
Pošto se ovo desilo Romima, vlast ima neke druge prioritete, baš kao i romski lideri!
Bojim se da za Rome nema ko da se pobuni, niti ko da govori u njihovo ime, a kada vlast nema ko da natjera da se bavi svojim poslom, onda će ona na najmudriji način zažmiriti i okrenuti glavu na drugu stranu! Velika je greška ako neko očekuje od Bosne i Hercegovine da sama reaguje na ovakve incidente bez spoljašnjeg pritiska! Ljudi, BiH nikada ništa nije uradila, niti će, bez da je neko „pritisne“, a za početak iznutra!
Kako god se okrenuli, kome god se okrenuli, Romi ostaju sami, barem za sada i sa ovakvom garniturom koja ih navodno predstavlja. Jedino me raduje, što se svaka garnitura može zamjeniti novom, mlađom i daleko pametnijom!
RAČUNAMO NA VAS
Dragi moji Romi i Romkinje, vi mlađi i mlađe posebno, osvrnite se oko sebe! Pogledajte i zapitajte se šta već danas možete učiniti da budete pametniji od onih koji nisu znali da budu pametni. Ne treba vam ničija dozvola da ragujete, da se pobunite i pokažete da o Romima i Romkinjama ipak ima ko da brine i da vaše vrijeme tek dolazi!
Ne treba vam ničija dozvola da javno kažete šta mislite o ljudima koji navodno predstavljaju interese romske zajednice u BiH. Ne treba vam dozvola ni da kritikujete vlast, da osudite ovakve događaje i da je pozvote na odgovornost!
Učinite sve da budete bolji! Dolazi vrijeme kada morate biti mnogo zreliji, gdje će znanje biti jedini odgovor na sve izazove koji vas čekaju!
I da, lično u svoje ime, pozivam sve odgovorne u Bijeljini da otkriju i kazne počinioce odgovorne za rušenje nadgrobnih spomenika, a Apleacionom sudu u Beogradu izražavam protest zbog neprimjereno blage kaznene politike koja ne dovodi do pomirenja i solidarnosti sa žrtvama!
Na kraju, ako je neko u međuvremenu reagovao, upućujem javno izvinjenje zbog ovog prozivanja, ali ako nije, neka ćuti zauvjek!
(portal-udar.net)