KONFERENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA: Romi u BiH su napravili veliki iskorak, potez je na vlastima

Američki Harriman Institut, Projekat romskog naroda na Univerzitetu Columbia i Centar za holokaust Kupferberg na koledžu Queensborough Community College (CUNY), organizovali su 8. aprila na Međunarodni dan Roma konferenciju o stanju ljudskih prava Roma na Balkanu koja je okupila vrhunske romske profesore, zagovornike i praktičare koji rade na unapređivanju ljudskih prava i dostojanstva Roma širom Balkana.

Cilj ove konferencije bio je sagledati stanje ljudskih prava i izazove s kojima se suočavaju Romi u šest zemalja Zapadnog Balkana koje traže članstvo u Evropskoj uniji.

Cristiana Grigore, profesorica i osnivačica Projekta romskog naroda na Univerzitetu Columbia, kazala je u svom uvodnom izlaganju o ljudskim pravima u Evropi da je u posljednjih 15 godina njena misija bila pričati o nevidljivim Romima.

–Misija Projekta romskog naroda je da stvori prostor na Univerzitetu Columbia za učenjake Rome i ne-Rome da zajedno razgovaraju o historijskim i trenutnim problemima s kojima se Romi suočavaju. Naša vizija je da za 20, 30 ili čak 50 godina svaki univerzitet ima studije o Romima, bar po jednog profesora Roma. U ovakvoj budućnosti, mi Romi ne bismo morali stalno ponavljati ko smo i da nismo cigani, i da mnogi stereotipi koje su ljudi o nama čuli nisu tačni. Umjesto toga, romsku historiju i kulturu u osnovnim školama uče i Romi i djeca koja nisu Romi. U ovakvoj idealnoj budućnosti Romi su priznati u raznim oblastima, i ne moraju skrivati svoj identitet. Nadam se da će naša djeca uživati u ovakvoj budućnosti –  kazala je Grigore.

Dodala je da vjeruje u promjene jer kroz Projekat se srela sa nevjerovatnom zajednicom od više od 200 ljudi, mnogo saradnika i volontera koji cjelodnevno rade i žele da Romi budu vidljiviji.

Razočaravajuća situacija

Dunja Mijatović, Komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava, kazala je da se kršenja ljudskih prava Roma i Putnika i dalje nastavljaju.

Evropska komisija je u svom izvještaju o implementaciji nacionalnih strategija o inkluziji Roma navela da postoji neki napredak kad je u pitanju obrazovanje i upis u škole. Ali izvještaj također pokazuje da se u posljednjoj dekadi segregacija u školama povećala, pristup zaposlenju i adekvatnom stanovanju se nije popravio, govor mržnje i zločini iz mržnje su 8 puta nasilniji što i dalje predstavlja razlog za zabrinutost.

-Ova razočaravajuća situacija ima višestruke uzroke. Treba naglasiti da se nije dovoljno uradilo na borbi protiv diskriminacije nad Romima u svim sferama života, kao ni protiv anticganizma, uključujući stereotipe koji su se prenijeli na institucionalni rasizam – kazala je Mijatović, te istakla područja koja su vrlo usko vezana za anticiganizam poput segregacije u školama.

Dodala je da je ovo stalni problem koji je čak u porastu.

–Ovaj problem sam naglasila u izvještajima za mnoge zemlje ali i u nedavnom izvještaju Odboru ministara Vijeća Evrope, tijelu koje nadgleda izvršenje presuda Evropskog suda za ljudska prava – kazala je Mijatović.

Navela je da je u 2020. godini podnijela još jedan izvještaj u kontekstu provedbe presude suda protiv Bugarske a koji se tiče deložacije Roma.

–Prisilna deložacija i rezidencijalna segregacija i dalje su široko rasprostranjen problem za Rome širom Evrope. To je nastavak politike sklanjanja Roma, a to je ekstremno opasna praksa. Deložacije su često koristili političari za svoje političke ciljeve, i da bi dobili glasače na izborima. Istovremeno je jako teško romima da dobiju pristup socijalnjom stanovanju – rekla je.

Mijatović je dalje podsjetila na ranjivost Roma tokom Covid-19 krize.

–U nekim zemljama smo vidjeli da političari zagovaraju strožije mjere i lockdown za Rome pod pretpostavkom da oni neće poštovati sanitarna pravila. Teške i diskriminirajuće mjere policije su nametnute Romima u nekim mjestima, mnogo je bilo govora mržnje a optuživani su i za širenje virusa. Istovremeno, loši uslovi u kojima mnogi žive, bez pristupa čistoj vodi i nejednakost u pristupu zdravstvenoj zaštiti povećali su njihovu ranjivost u kontekstu pandemije – napomenula je Mijatović.

Priznavanje prava Roma u Americi

Margareta Matache, direktorica Romskog programa na Univerzitetu Harvard, kazala je da danas mnogo više djece ima pristup osnovnom obrazovanju, mnogo više ljudi ima dokumente, a u nekim zemljama Romi se osjećaju sigurnim da kažu svoj etnicitet na popisima stanovništva.

–Nije trebalo proći 50 godina da dobijemo ova prava koja su zagarantovana bijelim Evropljanima. Ali iako je broj djece u školama veći, veća je i segregacija. Vidimo to kao manifestaciju anti-romskog rasizma, kao metod kontrole pristupa Roma, kao alat koji sprječava Rome da iskuse kvalitetno obrazovanje – kazala je Matache.

Dodala je da vjeruje da „sjeme nade“ postoji.

–U proteklih nekoliko godina vidjeli smo američke Rome i aktiviste koji su radili sa američkim kongresom i senatom da se pokuša priznati prisustvo i nasljeđe američkih Roma u Americi, i 2019. godine američki kongres i senat su uveli rezoluciju koja priznaje romsko nasljeđe i međunarodni dan Roma, ali nažalost tada parlament to nije usvojio. Međutim, sad u martu rezolucija je ponovo predstavljena i nadamo se da će biti usvojena. To znači da ćemo dobiti bar neko priznanje na zvaničnom nivou, ali još se mnogo mora uraditi na polju diskriminacije s kojom se Romi suočavaju u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, pristupu stanovanju – istakla je Matache.

Kad je u pitanju policija, kazala je da je rasno profiliranje jedno od najtežih iskustava koje Romi u Americi imaju, kao i to da se mnogo treba raditi i na razbijanju stereotipa i pogrešne slike o Romima u medijima.

Učesnici konferencije su između ostalog diskutovali i o holokaustu, te istakli da je negiranje holokausta zločin u mnogim zemljama.

Ethel Brooks, profesorica Ženskih i gender studija i sociologije na Rutgers univerzitetu podsjetila je na činjenicu da je stotine hiljada članova romske zajednice ubijeno u holokaustu, a da nedostaje priznanje i obilježavanje što smatra šokantnim.

–Imate Rome, stare ljude, koji su preživjeli holokaust i koncentracione logore a prose po ulicama i nemaju svoj dom – rekla je Brooks.

Između ostalog je rečeno da među Romima koji su preživjeli holokaust postoji jedan vapaj da se priznaju kao dio ovog genocida, a kad su u pitanju Romi u Rumuniji, oni žive u siromaštvu i nemaju penzije.

–Borimo se za 200 ljudi da dobiju svoju penziju jer su preživjeli holokaust – rečeno je.

BiH je zemlja puna prilika

Drugi dio konferencije ticao se Romskog obrazovnog projekta u Bosni i Hercegovini.

Velma Šarić, predsjednica Centra za postkonfliktna istraživanja (PCRC), govorila je o jednom od edukativnih projekata „Na marginama“ koji je zapravo izložba koja se fokusira na romsku zajednicu, gdje ljudi dijele svoje životne priče.

–Ovaj projekat je jedinstven jer je kreiran da se suprotstavi negativnim percepcijama i stereotipima koji postoje u našem društvu širom Zapadnog Balkana i Evrope. On pokazuje lične priče i svjedočenja, a osim što ruši stereotipe on ohrabruje publiku da razmisli o ovoj zajednici – pojasnila je Šarić.

Dalibor Tanić, urednik portala „Udar“, kazao je da je na Dan Roma vrlo važno da se ne razgovara samo o problemima, jer se o njima razgovara 364 dana u godini.

–Danas je dan kada smo ponosni i kada razgovaramo o svim svojim uspjesima. Vrlo je važno razgovarati o uspjehu, jer ako neprestano ističemo negativne stvari i pokušavamo ih popraviti tokom života, postat ćemo mediokriteti. Umjesto toga, u BiH ima dovoljno potencijala da budemo uistinu izuzetni. Imamo sjajnu Selmu Selman, imamo Hedinu Tahirović-Sijerčić. Tu je i mnogo mladih ljudi koji čekaju priliku. BiH je vrlo specifična zemlja, i gotovo svi propuštaju priliku. To je najvažnija stvar koja u ovom trenutku nedostaje, šansa da se pruži ljudima, da dokažu i pokažu da su vrijedni – kazao je Tanić.

Dodao je i da nije toliko važno ko predstavlja Rome, nego kako će oni predstavljati ovu zajednicu.

–U ovom trenutku nas niko ne zastupa. Konstitutivni narodi u Bosni i Hercegovini imaju svoje predstavnike, ali Romi nemaju i vrlo je upitno kako neko danas predstavlja ovu zajednicu. Ovdje ne govorim o ljudima iz nevladinih organizacija, nego o političkim predstavnicima koji su na mjestima na kojima se donose važne odluke – istakao je Tanić, te kazao kakao je važno da Romi imaju svoje predstavnike i da bi bio sretan kad bi ljudi u parlamentima zastupali interese svih ljudi, ne samo dijela Bosne i Hercegovine.

Također je pojasnio da je portal „Udar“ napravljen kao direktni odgovor na isključenje Roma iz mainstream medija te da je izvještavanje o Romima obojeno predrasudama.

–Napravili smo istraživanje prije nekoliko godina i uzeli vremenski period od aprila do maja. Rezultat je bio da su na dane koji su Romima važni, 8. april i 6. maj, mediji bili prepuni vijesti o Romima. Ostalim danima nema gotovo ništa. Ista stvar je kad su izbori. Samo tokom predizborne kampanje ljudi iz političkih stranaka posjećuju romska naselja i daju neka obećanja, a zatim ih zaborave. Ono što me raduje je da je na prethodnim izborima u novembru 2020. godine izabrano 6 Roma, ali to je na lokalnom nivou u lokalnim skupštinama – kazao je Tanić.

Istakao je da će Romi i druge nacionalne manjine u BiH imati onoliko dobar život koliko to vlada dozvoli.

–Ovdje se ništa ne može dogoditi ako vlada ne postane naš pravi partner. Napravili smo prvi korak. Pokazali smo da smo dobri studenti, novinari, doktori, umjetnici, i ako ništa drugo, u ovih 50 godina romski pokret je izgradio stabilnu generaciju obrazovanih ljudi. Sljedeći korak mora poduzeti vlada. Ovo je borba u kojoj svi moraju sudjelovati. Romska zajednica ne može postojati ako postoje samo pritisci. Vlada mora shvatiti da su Romi dio bh. identiteta, da su građani BiH, i trebali bi se tako ponašati – poručio je Tanić.

Diskriminacija široko rasprostranjena

Miloš Bogičević, šef Odsjeka za ljudska prava OSCE misije u BiH, također je kazao da je stanje ljudskih prava kad je ova etnička grupa u pitanju daleko od zadovoljavajućeg, što je potvrđeno raznim izvještajima i istraživanjima kredibilnih međunarodnih organizacija.

–Prvi razlog zbog kojeg su Romi u BiH isključeni je ustavni i pravni okvir koji prepoznaje tri konstitutivna naroda koji dijele svu političku moć u zemlji – napomenuo je.

Dalje je podsjetio da je prošlo deset godina od presude Evropskog suda za ljudska prava, kojom je nemogućnost kandidovanja Roma za predsjedništvo i Dom naroda diskriminirajuća, te da presuda još nije provedena.

Kazao je da u BiH postoji ogromna diskriminacija i stereotipi o Romima, te naveo podatke istraživanja koje je pokazalo da 8 od 10 ljudi vjeruje da je diskriminacija prema Romima široko rasprostranjena. Istovremeno, isti ispitanici izrazili su jake diskriminatorne stavove i stereotipe prema Romima. 6 od 10 je reklo da nema Romskih prijatelja. 4 od 10 složilo se sa izjavom da nemaju ništa protiv Roma ali da su oni vjerovatno lopovi. Polovina ispitanika je rekla da Romi žive od socijalne pomoći i ne žele da rade. Također, polovina je rekla da ne bi zaposlili Rome. 4 od 10 reklo je da bi mušterije odbijalo da su im Romi konobari i slično.

–Da bi se ovo prevazišlo, potrebno je da radimo na pravnom okviru, obrazovanju, i podizanju svijesti istovremeno – naglasio je Bogičević i zaključio da je ključna riječ „hitnost“ i da cijelo društvo mora uložiti značajan napor da se napravi promjena.

Treći panel odgovorio je na pitanje „Šta se dešava u Evropi i Balkanu?“ a Đorđe Jovanović, predsjednik Evropskog centra za prava Roma, pojasnio je ulogu centra koji pruža podršku Romima u borbi protiv rasizma.

–Naš centar promoviše ljudska prava Roma a ne pomoć za Rome. Borimo se protiv uzroka i prebacujemo teret na nadležne da poštuju naša prava. Romi imaju prava i nisu samo pasivni dio države. Ono što smo mi postigli u borbi može biti ključ borbe protiv islamofobije, mržnje protiv migranata, homofobije, transfobije i drugih mržnji u Evropi – rekao je Jovanović.

Kada su u pitanju prava Roma na Balkanu, prisjetio se da je Centar krajem 2020. imao 88 aktivnih starteških sudskih parnica protiv vlade Albanije, Sjeverne Makedonije, Srbije, i BiH. Iste godine su također predstavljali 10 tužbi pred Evropskim sudom za ljudska prava i 4 tužbe pred drugim sudovima.

(Portal Udar)