Romski
Prije nekoliko dana je Mali teatar, u saradnji s Romskom organizacijom mladih Hrvatske, u Centru za kulturu Novi Zagreb održao premijeru predstave Prva hrvatska romska monodrama. Kroz nju je istaknut niz prepreka s kojima se u Hrvatskoj suočavaju Romi.
Mali teatar je angažirano kazališno udruženje koje kroz komediju progovara o ozbiljnim društvenim temama, a rad Romske organizacije mladih osnažuje mlade Rome kroz obrazovanje, podršku i uključivanje u rad civilnog društva.
Redatelj i glumac Igor Baksa iz Malog teatra u predstavi je igrao Roma pijanicu Rikimartin Horvata i svojim likom kroz satiru kritizirao stereotip Roma kako ga shvaća većinsko stanovništvo i ukazao na teškoće s kojima se Romi suočavaju.
Predstava je uključivala i glazbene izvedbe, a Baksu koji je pjevao na harmonici je pratila Marina Horvat, članica Romske organizacije mladih Hrvatske. Kada se Rikimartin raspojasao o vicevima na račun Roma, iz publike je poput “hacklera” tijekom stand-up nastupa izašao Siniša Senad Musić, potpredsjednik Romske organizacije mladih Hrvatske, igrajući samog sebe i prozivajući Baksu i publiku koja se smije vicevima za anticiganizam. Publika se osjetila uvrijeđenom i počela mu objašnjavati da se radi o satiri.
“Bitno mi je da u svakoj našoj predstavi postoji potpis Malog teatra, a to je igra formom. Važno nam je kroz komediografsku formu plasirati ozbiljne teme i to baš na ovaj način da se struktura predstave raspada i dolazi do metateatra”, rekao je Baksa za H-Alter.
Nakon što su dobacivanja iz publike završila, Baksa je pozvao Musića da se popne na pozornicu i kaže svoje iskustvo, što je ovaj, dakako, prihvatio, i posvjedočio nam svoju životnu priču i svakidašnje probleme Roma u Hrvatskoj, poput internaliziranog anticiganizma kada je kao mlad bio na nogometnoj utakmici i da ne iskače iz ekipe, koja nije znala da je Rom zbog svjetlije puti, bio primoran derati se: “Ubij, ubij, ubij Cigane”. Takvih primjera bilo je mnogo, a govorio je i o sistemskih problemima poput posljedica segregacije romskih naselja i kvartova, kao što je segregirano obrazovanje niže kvalitete, teži pristup zdravstvenim institucijama i kvalitetnim stambenim uvjetima i nizu drugih problema
“Ovo nije istinito svjedočanstvo. Sve što govorim u predstavi je istinita priča, ali nije isključivo moja nego svih mladih Roma s kojima smo surađivali u Romskoj organizaciji mladih Hrvatske. To jako boli. Ne priča ti netko star pa je to daleka prošlost, nego takve priče govore mladi od 15 do 25 godina. To se događa sada”, rekao je Musić za H-Alter.
Nakon Musićevog monologa jedna osoba iz publike je ustala i opravdala sebe i ostatak publike, istaknuvši kako smo dolaskom na ovu predstavu svi htjeli podržati romsku zajednicu, nesvjesni da se radi o programu predstave, ali upravo zato angažirani. Nakon izvedbe, kada je svima postalo jasno o čemu se radi, gledatelji su dugo ostali razgovarati s glumcima, još uvijek preneraženi što im se to pred očima dogodilo, željni da kažu svoje mišljenje i ponude strategiju kako mijenjati mentalitet većinskog stanovništva prema Romima, što je predstava upravo i htjela postići.
Iako se bavi ozbiljnim društvenim problemima Roma, predstava zapravo najviše propituje ležernost kojom se anticiganizam širi kroz humor:
“Vicevi o Romima su meni na prvu smiješni. Međutim, kad znaš u što se taj vic pretvara, prestaje ti biti smješno. Rome se kroz kulturu iznimno često prikazuje kao one koji lažu, kradu, petljaju i muljaju, a ljudi se zatim na taj način ponašaju prema nama. Taj ‘zločinački gen’ kod Roma, kako su ga nazivali u Njemačkoj tada prestižni znanstvenici, odrazio se u genocidu nad Romima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Kada toliko dugo gradiš taj stereotip, čak i kad napraviš satiru od toga, smatram da će ljudima ostati ideja da će ti Rom nešto ukrasti, ubiti te, i slično. Mislim da s drugim dijelom predstave upravo ulazimo u taj problem. Želimo da predstava dođe među ljude koji nisu u civilnom društvu i koji će burno reagirati, a da se ja zatim konfrontiram s njima”, rekao je Musić za H-Alter.
Musić u predstavi snažno proziva segregirano romsko obrazovanje, a inače u sklopu Romske organizacije mladih Hrvatske vodi projekte poput zapošljavanja mladih Roma kao tutora i medijatora između romske djece, teta u vrtiću ili učitelja/ica i roditelja. Važno je podsjetiti na slučaj Oršuš i drugi protiv Hrvatske, za kojeg je Evropski sud 2010. procijenio da je segregacijom romskih razreda došlo do povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kroz neizravnu diskriminaciju romskih učenika. Unatoč presudi Evropskog suda, pokazalo se da je u školskoj godini 2018./2019. bilo više segregiranih razreda nego u vremenu kada je presuda Evropskog suda donesena.
“Većina Roma u Hrvatskoj živi u segregiranim naseljima, daleko od društvenih sadržaja i neroma, a ta rezidencijalna segregacija dovodi do segregacije u obrazovanju. Nitko to još nije potvrdio, ali svi znamo da segregirani razredi i škole dovode do manje kvalitete obrazovanja. To znaju i neromi koji ispisuju svoju djecu iz tih škola ili prosvjeduju zbog toga, pa imate neromkinju kojoj na transparentu piše: “I naša djeca imaju jednako pravo na obrazovanje kao djeca iz centra grada”. Sve radimo osim desegregacije. Trenutno imamo samo dvije metode kojom se Romi mogu poslužiti kako bi izašli iz naselja. Jedna je da se putem stipendija dođu obrazovati u grad, a druga da se uspiju zaposliti i uzmu kredit za kuću izvan romskog naselja. Ovo drugo su vrlo često romski lideri koji vode ta naselja, a uzeli su kuću izvan jer ni on ne žele tamo živjeti”, rekao je Musić.
