Regionalno istraživanje o socio-ekonomskom položaju marginalizovanih Roma i neroma na Zapadnom Balkanu, koje je UNDP sproveo sa Svjetskom bankom i uz podršku Evropske komisije, pokazalo je da i dalje postoje velike razlike u životnom standardu između Roma i neroma.
Prethodno istraživanje koje je urađeno 2011. godine u poređenju sa ovim, jasno pokazuje trendove koji su vrlo zabrinjavajući, a posebno oni koji se tiču stanovanja i položaja Roma na tržištima rada.
Primjera radi, istraživanje je pokazalo da i dalje postoji ogroman problem prenaseljenosti u romskim domaćinstivima i da trećina romskog stanovništva na ovom području živi u objektima koji nisu primjereni za 21. vijek.
Fokusirajući se na problem stambenog zbrinjavanja i drugih uslova koji su potrebni da bi se radilo na ovoj vrsti zbrinjavanja, Regionalno vijeće za saradnju (RCC), program Integracije Roma (Roma integrationa 2020) ponudio je novu metodologiju, koja bi trebala dati vrlo jasnu sliku o tome, odakle treba početi? Nema sumnje da je do sada urađeno puno, međutim, neophodan je regionalan, jedinstven pristup u mapiranju problema koji su prisutni na terenu.
MOŽE NEŠTO I BEZ EU NOVCA
Pored potrebe popravki postojećih objekata, ili potpune izgradnje novih, vlade zemalja Zapadnog Balkana se susreću sa još jednim velikim problemom, a to su imovinsko-pravni odnosi.

Legalizacija obejakata je jedna od osnovnih uslova koji moraju biti ispunjeni. Puno je nelegalno izgrađenih objekata, ne samo u romskim naseljima, već generalno, pa se postavlja pitanje da li je uopšte pametno takve objekte rušiti i porodice koje tu žive smještati u privremene objekte, a zatim im obezbjediti trajni smještaj, ili jednostavno odvojiti novac za legalizaciju.
Od svih zemalja u regionu, Republika Sjeverna Makedonija imala je jedan od ozbiljnijih pristupa.
Albert Memeti iz organizacije Romalitico iz Skoplja, kaže da su za proces poboljšanja uslova stanovanja Roma u S. Mekdoniji, ključne bile dvije stvari, od kojih je prva bila upravo legalizacija.

Sam proces legalizacije trajao je do 2017. godine i po njegovim riječima, oko 50 posto Roma u ovoj zemlji je legalizovalo svoje objekte. Dio ljudi sada nema zakonski osnov da legalizuje svoje objekte, pa je osmišljen regionalni pristup za urbanizaciju zajednica, što je preduslov za nastavak legalizacije.
Memeti kaže da sredstva za poboljšanje infrastrukture nisu sporna. Država ima taj novac, ali se jednostavno ne može upotrebiti, jer nije urađena urbanizacija, a samim tim, nema ni legalizacije.
–Pozitivno je što se iz Ministarstva za transport i veze Republike Sjeverne Makedonije preko Kabineta ministra bez resora, svake godine odvaja budžet za infrastruktirne projekte. Taj budžet je bio oko 40 miliona makedonskih dinara, a sada postoje i najave da će se taj budžet povećati. Konkretno, prošle godine je finansirano oko 18 projekata za poboljšanje infrastrukture koji uključuju pristup vodi, eletričnoj energiji, izgradnju puteva i slično – objasio je Memeti.
On smatra da je to vrlo pozitivan primjer što bi i druge države treble primenjivati – jednu budžetsku stavku odvojiti isključivo za infrastrukturne projekte.
–Ne treba samo da se čeka na novac iz EU… Generalno, naše vlade čekaju novac od EU, pa tek onda one ulaze sa nekim udjelom. Ja mislim da je to pogrešno, jer upravo su vlade te koje prve trebaju obezbjediti sredstva. Na kraju, mi smo stanovnici tih zemalja – kaže Mememti.
PRAVNI I SVI DRUGI OKVIRI
Pomenutom metodologijom RCC-a, prije svega, lakše bi se mapirala neformalna naselja gdje žive Romi na području Zapadnog Balkana.
Orhan Husein, šef Kancelarije za integraciju Roma koja djeluje pri Regionalnom vijeću za saradnju, smatra da iako vlade u regionu tvrde da postoje podaci o stanovanju romske populacije, nažalost, ne postoje konkretni i standardizirani podaci koji su prikupljeni po nekim verificiranim metodologijama i nisu svježi, naprotiv vrlo su zastarjeli. Smatra da ako svi zajedno žele da naprave korak dalje, moraju se dobiti novi, svježi podaci koji će dati jasnu sliku o tome kako stojimo sa romskim nasljima.

–Ono što mi kao RCC predlažemo i što smatramo da je najjeftinija i najednostavnija varijanta, jeste da se krene u proce legalizacije – da se legalizira sve što se može legalizirati, jer je to nešto što je izgrađeno i ako to ispunjava neke standarde, onda je mnogo bolje da se legalizira, nego da se sruši – objašnjava Husein.
Ali, da bi se došlo do toga, treba imati precizne podatke sa terena i dati odgovor na jednostavno pitanje, prije svih, da li ti objekti ispunjavaju neke osnovne standarde.
Husein smatra da ova metodologija na neki način tjera vlade u zemljama regiona da se mnogo ozbiljnije i dublje posvete pitanju stanovanja Roma. Metodologija podstiče i na razmišljanje o eventualnoj promjeni urbanističkih planova i interveniciji na lokalnom nivou, jer puno je situacija gdje Romi misle da posjeduje neki objekat, jer tamo žive decenijama, a zapravo to nije tako!
–I kada pitate nekoga da li vi mislite da posedujete objekat i da li je ovo vaša kuća – reći će vam da, ovo je moja kuća – ali vam ne mogu dati posjedovni list za objekat – objašnjava Husein.
Tu je niz problema koji se moraju rješavati, korak po korak, a Husein tvrdi da se ovom metodologijom mogu prikupiti svi neophodni podaci, a ukoliko je vlade budu usvojile, kaže da će u svakoj zemlji biti prvo postavljena kao pilot projekat na najmanje dvije općine, pa ukoliko se ispostavi da je uspješna, onda se uz dodatna donatorska sredstva, može primjeniti na čitavu zemlju.
Saliha Đuderija, pomoćnica ministrice za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara BiH (još uvijek aktuelnom op.a.) upravo govori o kompleksnosti koja predstoji, a kada je u pitanju primjena ove metodologije.
Smatra da je mapiranje vrlo teško za osobe koje nisu ni u kakvom sistemu, za razliku od onih koje se već nalaze u sistemu i čije su potrebe, kako je rekla, „nakačene“ na sistem socijalnih potreba.

–Kod ljudi koji su bez doma, koji su na bespravnim lokacijama, najčešće su i neregistrovani u socijalnim sistemima. Takve porodice žive u bespravnim, divljim naseljima i uglavnom ne koriste zdravstvo, ni socijalnu pomoć, niti su u obrazovnom sistemu – objašnjava Đuderija.
Na ovaj način, govori ona, ulazi se u još dublje područje gdje treba evidentirati „ranjivije od ranjivijih“. Ona je poručila da bi regionalni pristup morao osigurati potpuni okvir i u kom pravcu će se kretati ovi procesi, a šta što je generalno vezano za socijalno stanovanje koji opet ima neki svoj put.
–Druga strana priče je kako i na koji način će se sve ovo raditi, a to se teba svakako raditi u sadejstvu sa lokalnom zajednicom i samom romskom zajednicom – poručila je Đuderija.
U MEĐUVREMENU
Dok ova metodologija ne postane dio zvanične politike poboljšanja uslova u kojima žive Romi širom Zapadnog Balkana, podaci sa terena evidentirani u istraživanju UNDP-a, svakodnevno će podsjećati koliko je stanovanje zapravo alarmantan porblem.
Primjera radi, trećina od ukupnog romskog stanovništva u ovom dijelu Evrope, živi u ruiniranim kućama i straćarama. Takav podatak za 21. vijek je nedopustiv, rekli su iz UNDP-a.
Jelena Tadžić iz ove svjetske organizacije, prezentujući nedavno ovo istraživanje u Sarajevu, iznijela je podatke o tome da se „jaz između Roma i neroma negdje smanjio, ali se negdje čak i povećao“.
–Skoro u pola romskih domaćinstava, svaki član nema svoj krevet. Više od pola domaćinstava nemaju sredstava da pokriju troškove grejanja. I dalje duguju za račune za vodu i struju. To i govori koliko su ugroženiji i što kod njih postoji strah od evikcije – rekla je Tadžić iznosivši podatke istraživanja.
Poseban problem o kojem se do sada možda nije toliko govorilo je pitanje bezbjednosti i povećanog rizika od raznih oboljenja upravo zbog loših uslova života.

Tadžić je rekla da su zbog takvih uslova učestali požari i polave zbog krovova koji cure, a nažalost, postoje mnoge žrtve među kojima su najčešće žene i djeca.
–Dakle govorimo o izgubljenim životima zbog loših uslova stanovanja – rekla je Tadžić.
Izlazeći iz okvira stanovanja, a uzimajući u obzir istraživanje UNDP-a iz 2011. i ovo posljednje iz 2018., najviše pomaka ima kada se govori o obrazovanju, ali samo kada se govori o osnovnom. Već na sljedećem nivou, u srednjim školama i fakultetima, jaz između Roma i neroma, ponovo postaje ogroman.
(portal-udar.net)