Romski
Izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina koji su održani 7. svibnja, 6. po redu od kada je ta institucija uvedene Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, nisu izazvali veću pozornost javnosti. Ni prije, ni poslije izbora. Pravo glasa imalo je oko 235.000 pripadnika nacionalnih manjina (oko 20ak tisuća manje nego na prethodnim). Biralo se 339 vijeća (a izabrano njih 338 dok će samo u jednoj općini izbori biti ponovljeni) te 106 predstavnika i to u 201 jedinici lokalne i regionalne samouprave: u 19 županija i Gradu Zagrebu, u 65 gradova i 116 općina. Vijeća su biralo 14 nacionalnih manjina, a predstavnike njih 19 a za članove vijeća i predstavnike bilo je kandidirano skoro 5800 pripadnika nacionalnih manjina. Na prethodnim izborima 2019. godine bilo je izabrano 352 manjinska vijeća i 108 predstavnika. Gotovo jedina stvar koja je donekle bila u žiži javnosti bilo je pitanje izlaznosti. A ta izlaznost bila je uobičajeno niska, ali ne bitno manja nego npr. na prethodnim izborima.
Iako još nisu objavljeni konačni službeni podaci, izlaznost na ovim izborima kao i na prethodnim kretala se oko 10 posto. U gradovima 9.3, u županijama 10.3 i u općinama 18,7 posto (na prethodnim izborima odaziv je u gradovima bio oko 11, u županijama 12, a u općinama 23 posto). No sve moguće kritike oko male izlaznosti lucidno je otklonio saborski zastupnik 12 nacionalnih manjina Veljko Kajtazi (čija je romska nacionalna manjina generalno imala i najveću izlaznost), a koji je apostrofirao stari problem i stari zahtjev: kada bi se manjinski izbori održavali zajedno s bilo kojim drugim izborima u Hrvatskoj ( bilo lokalnim ili parlamentarnim) izlaznost bi bila neuporedivo veća !
VEZIVANJE IZBORA
A Milorad Pupovac saborski zastupnik najveće nacionalne manjine u Hrvatskoj, srpske, nakon glasanja istakao je kako je bitno razviti svijest kod ljudi da glasaju, jer tako mogu utjecati da se izaberu ljudi koji će ih predstavljati i na pravi način razvijati toleranciju i integraciju manjina zajedno sa svim njihovim pojedinačnim karakteristikama – od vjerskih i jezičnih do etničkih, kao i problemima koje imaju. Vijeća su oblik samouprave u pitanjima koja su u interesu manjinske zajednice u sferi kulture, razvoja, obrazovanja. U sferi drugih politika kao što su jezične, kao što je pitanje ljudskih prava, tolerancije. U tom smislu je iznimno važno da ova vijeća budu izabrana. Istovremeno, on je upozorio da otprilike u petini općina i gradova gdje je srpska nacionalna manjina imala pravo kandidiranja nije uspjela naći kandidate, jer se ljudi i dalje osjećaju nesigurni zbog snažnih glasova netolerancije što ih sputava da se usmjere prema ovakvom obliku sudjelovanja. Uz to u dijelu općina i gradova pao je i broj pripadnika manjine ispod zakonski propisanog postotka da bi mogli imati vijeća ili predstavnike. Niska izlaznost sigurno je bila vezana i uz malu i nedovoljnu informiranost te organizacijske probleme ( mali broj i neadekvatnost biračkih mjesta ) koji stalno prate ove izbore. No, i ovako dio pripadnika nacionalnih manjina odlučio je izabrati svoje predstavnike i time manjinskim politikama na nivou lokalnih i regionalnih samouprava dati i legalitet i legitimitet. A nova vijeća trebala bi se konstituirati i početi s radom najkasnije do srpnja. Iako se institucije manjinske samouprave, rad vijeća i predstavnika ocjenjuju kao jedan od najvažnijih doprinosa uspostavi nove manjinske politike u hrvatskom društvu donošenjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 2002. godine rad ovih institucija vrlo često je i predmet kritičkih analiza te se često dovodi u pitanje njihova realna uloga u sustavu lokalne samouprave i spočitava da njihov rad i uloga nemaju pravo opravdanje i svrhu i da ne mogu bitno doprinijeti rješavanju manjinskih pitanja na lokalnom nivou.
Ključni problem je naravno pitanje njihove nadležnosti i vrlo je široko rasprostranjeno uvjerenje da bez promjene njihova statusa koji bi njihovoj savjetodavnoj ulozi dodao bar djelomična prava i na odlučivanje u radu lokalnih i regionalnih samouprava kada su manjinska pitanja na dnevnom neće se moći izbjeći njihov daljnja nedjelotvornost i neefikasnost što bi moglo na kraju, smatraju neki eksperti, dovesti i do urušavanja čitavog sustava manjinske samouprave.
VAŽNA PODREŠKA LOKALNIH STRUKTURA
Naravno sustav manjinske samouprave traži ozbiljne promjene i reforme o čemu se sve glasnije i govori te se posebno ističe kako je sazrelo vrijeme da se ove važne poluge ostvarivanja prava nacionalnih manjina na lokalnom nivou jačaju i mijenjaju u pravcu ravnopravnog čimbenika u odlučivanju u tijelima lokalne vlasti. Ali dobre želje zapinju prije svega na činjenici da su te promjene skopčane s promjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina u što je teško uči iz više razloga. Ne samo da se radi o Zakonu za čiju je promjenu potrebna neka vrsta širokog političkog konsenzusa ( i dvotrećinska parlamentarna većina ) što nije lako postići i ostvariti već je prisutna i bojazan da otvaranje procesa promjena u ovom važnom segmentu društvene politike može u određenim društvenim okolnostima osnažiti retrogradne procese i dovesti u nekim aspektima i do narušavanja, a ne jačanja manjinskih prava. No, bilo bi pogrešno probleme u funkcioniranja manjinske samouprave vezivati isključivo za njihov aktualni status, a nužnost jačanja njihove uloge isključivo za promjene Ustavnog zakona. I sadašnji potencijali i prava ovih tijela daju značajne mogućnosti nacionalnim manjinama da rade na ostvarivanju svojih prava, interesa i potreba. Međutim, tu se često susrećemo s problemima da puno jedinica lokalne i regionalne samouprave odnosno lokalne i regionalne strukture vlasti nisu prihvatile ove institucije, pružile im podršku i uvijete za rad te s njima gradile partnerske odnose iako je često rješavanje manjinskih problema ujedno i doprinos ukupnoj kvaliteti života u mnogim lokalnim sredinama odnosno dobrobit i manjine i većine. Bez tog kompleksnijeg uvida u funkcioniranje manjinske samouprave kritičke ocjene koje se često izriču u vezi njihova rada i uloge ostaju vrlo neutemeljeno i bez realnog uvida u to što i kako vijeća rade i što mogu učiniti i kako doprinijeti svojim sredinama, odnosno po čemu su potencijalno važne za nacionalne manjine koje predstavljaju, ali i širu zajednicu u kojoj djeluju. Politolog i savjetnik u kabinetu potpredsjednice Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava dr. sc. Viktor Koska s pravom ističe (u nedavnom intervju za emisiju PRIZME) kako često volimo kazati da su manjine naše bogatstvo i veliki resurs našeg društva, međutim javnosti nažalost vrlo često nije jasno u čemu se to bogatstvo očitije i kako se ti resursi iskazuju, koji su njihovi potencijali i rezultati i kako se oni reflektiraju i na većinsko stanovništvo. A prigode i mogućnosti su brojne od toga da vijeća i predstavnici mogu biti snažni partneri u rješavanju lokalnih problema do pomoći u nekim kriznim situacijama i izazovima.
RAZVIJANJE MULTIKULTURALNOSTI
Nažalost, pogrešna je percepcija u široj javnosti da su manjinska pitanja vezana gotovo isključivo za uski krug kulturnih pitanja pa se u toj situaciji manjinska prava percipiraju i svode na folklor i njegovanje kulturne baštine, što je daleko od realne prakse. „Kroz manjinsku samoupravu važno je razvijati multikulturalnost kao osnove suradnje u društvu iz čega onda proizlaze i ekonomski i sigurnosni i drugi benefiti te na kraju i potvrda opravdanosti koncepta manjinske politike koju provodimo“, smatra Koska. A saborski zastupnik mađarske nacionalne manjine i potpredsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru Robert Jankovics pak podsjeća da su vijeća i predstavnici u proteklom mandatu zbog COVIDA i pratećih okolnosti vrlo teško funkcionirali te da će im novi mandat donijeti puno veće mogućnosti i pokazati njihov puni značaj i ulogu u rješavanju ključnih pitanja i prava nacionalnih manjina.
Značaj novog mandata naglašavaju i neki drugi manjinski predstavnici pa tako Nikola Ivanović, zamjenik župana u Požeško-slavonskoj županiji iz redova srpske nacionalne manjine i predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine Požeško-slavonske županije smatra da će u budućnosti uloga manjinske samouprave jačati i postajati još važnija.
„Potreban je stalni razgovor i dijalog o ostvarivanju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, o nedostacima u toj provedbi ali i o uspješnim primjerima dobre prakse kojih imamo i koji mogu biti i poticaj i putokaz za dalje. Javni govor o problemima nacionalnih manjina nije samo kritika, to je i podrška i poticaj pripadnicima nacionalnih manjina da aktivnije djeluju u ostvarivanju svojih prava ali i poziv strukturama vlasti da tim aktivnostima daju svoju podršku, da budu dio suradnje“, smatra Ivanović te ističe kako je u tom kontekstu vrlo važna uloga vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i njihovi izbori koji bi trebali osigurati i njihovu bolju kadrovsku ekipiranost.
“Naime mi očekujemo da će važnost i uloga vijeća u narednom periodu rasti i to upravo zbog činjenice da u nekim sredinama zbog rezultata popisa stanovništva pojedine nacionalne manjine mogu izgubiti prava na dosadašnje oblike političkog predstavljanja te će odgovornost za rješavanje manjinskih pitanja gotovo presudno ovisiti upravo o radu vijeća i predstavnika“ kaže Ivanović.
A značaj vijeća i predstavnika svakako potvrđuju i mnoga prethodna iskustva. Pa tako npr. Damir Malina, dosadašnji predsjednik Vijeća češke nacionalne manjine za Bjelovarsko – bilogorsku županiju i predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika češke nacionalne manjine u Hrvatskoj ističe kako su do donošenja Ustavnog zakona i osnutka vijeća 2003. godine s mnogim organizacijskim i političkim pitanjima, lobiranjima i njihovim rješavanjima bile opterećene manjinske udruge.
„Ulaskom vijeća na javnu političku scenu one su toga rasterećene, a pokrenut je snažan mehanizam koji doprinosi boljem ostvarivanju manjinskih prava. Bez obzira što vijeća i predstavnici imaju samo savjetodavnu ulogu oni imaju i izborni legitimitet, odnosno potporu građana i bar što se našeg iskustva tiče to bitno doprinosi da ih općinske, gradske i županijske vlasti prihvaćaju kao partnere i pokazuju spremnost na suradnju, jer je to na kraju obostrani interes“, kaže Malina.
JOŠ VEĆA VAŽNOST VIJEĆA I PREDSTAVNIKA
A da su te mogućnosti realne i primjenjive svjedoči i iskustvo npr. srpske nacionalne zajednice u Splitsko – dalmatinskoj županiji čiji čelnik Božidar Simić smatra kako se ovaj model manjinske samouprave kroz vijeća i predstavnike na županijskom, gradskom i općinskom nivou pokazao kao izuzetno značajan i dobar.
„Omogućio je da se konkretno pristupi rješavanju određenih problema u pojedinim sredinama, da se ostvaruju i štite određena prava. Vijeća i predstavnici pokazali su se kao važan instrument pripadnicima naše zajednice koji žele rješavati neke svoje probleme. Oni ih preko ovih institucija mogu politički konkretizirati i adresirati institucijama koje su pozvane to rješavati. To je važno. Tako smo došli u situaciju, odnosno dobili alate da možemo u suradnji s lokalnim vlastima raditi i na poboljšanju uvjeta življenja u sredinama gdje žive naši pripadnici. To je posebno značajno za neke male seoske sredine pa i sredine povratka, gdje bi bez ovakve suradnje sve stajalo, a ovako se povećava kvaliteta življenja intervencijom u infrastrukturne projekte zajedno s lokalnim zajednicama„, objašnjava Simić.
Važnu ulogu u manjinskoj samoupravi imaju naravno i predstavnici koji se biraju u lokalnim i regionalnim sredinama koje brojčano ne ostvaruju pravo na vijeća ali imaju pravo birati predstavnika ako u njima živi bar 100 pripadnika neke nacionalne manjine. Predstavnica albanske nacionalne manjine grada Dugo Selo Valentina Mrijaj navodi:
„Mala smo nacionalna zajednica u sredini koja nema nekih velikih problema (npr. nekog narušavanja naših manjinskih prava), ali imamo potrebu da osnažimo naš nacionalni i kulturni identitet i da ga podijelimo s našim sugrađanima. Zato je potreban medijator, vijeće ili predstavnik i u tome se između ostaloga očituje važnost ovih institucija. Oni mogu biti i jesu medijator jedne kvalitetnije integracije nacionalnih manjina u šire društvo uz očuvanje njihova kulturne i nacionalne posebnosti, a to i jeste jedan od ciljeva hrvatske manjinske politike.“
A slično razmišlja i Goran Gorše predstavnik slovenske nacionalne manjine u gradu Samoboru.
„Najviše radimo na kulturnim i obrazovnim pitanjima i to nastojimo održati i unaprijediti. To je važno za našu nacionalnu zajednicu na ovom području i tu je uloga predstavnika nacionalne manjine vrlo značajna. Malo nas je pa nemamo neku uobičajenu, da tako kažem, civilnu infrastrukturu, neko kulturno društvo ili udrugu tako da je uloga predstavnika ključna. U malim sredinama vijeće ili predstavnik su od krucijalnog značaja. Bez njihove aktivnosti nacionalna manjina bi se svela na praznu statističku formu. Ovako se ipak održava taj nacionalni i kulturni identitet“, kaže Gorše.
Naravno važan element boljeg rada vijeća i predstavnika je i stvaranje kvalitetnijih preduvjeta za njihov rad što učestalo zagovaraju predstavnici nacionalnih manjina involvirani u manjinsku samoupravu.
EDUCIRANJE I FINANCIRANJE
Pa tako Stanoje Nikolić, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Sisačko-moslavačke županije kaže da kada se vijeća i predstavnici izaberu vrlo je važno pružiti im odgovarajuću edukaciju i ona treba biti permanentan proces.
„To je vjerojatno i najvažniji uvjet boljeg rada vijeća i ostvarivanja njihovih funkcija u lokalnim sredinama. Naši kapaciteti su nedostatni i deficitarni i trebamo ih razvijati i jačati i tada će uloga vijeća i predstavnika doći do punog izražaja. I na kraju, bitni su naravno uvjeti za rad vijeća, prostor te naravno i financijska potpora, ali i to će biti lakše rješavati kada edukacijski ojačamo kapacitete naših vijeća. Zato Savjet za nacionalne manjine tome u narednom mandatu treba posvetiti veliku pažnju i staviti u fokus svoga djelovanja„, zaključuje Nikolić.
A ulogu Savjeta za nacionalne manjine u stvaranju boljih uvjeta za rad vijeća i predstavnika naglašava i Joakim Erdelji, predsjednik Vijeća rusinske nacionalne manjine za Vukovarsko- srijemsku županiju i potpredsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Erdelji smatra kako bi vrlo važno bilo ujednačiti uvijete financiranja rada vijeća i predstavnika.
„To bi trebalo riješiti na županijskoj ili čak državnoj razini, a ne da to ovisi isključivo o volji i mogućnostima lokalnih zajednica. Ako Savjet može financirati kulturnu autonomiju svih manjina onda se sigurno nekom zakonskom uredbom može dogovoriti i financiranje svih vijeća i predstavnika, jer je na mnogim lokalnim nivoima i u lokalnim sredinama to veliki problem„, smatra Erdelji.
Za ostvarivanje manjinskih prava, kazati će mnogi, brojke ne smiju biti presudan faktor pa tako ni izlaznost na izborima nije ključni pokazatelj značaja vijeća i predstavnika. Mnogo je značajnija dobra praksa njihova rada koje ima u mnogim sredinama. Na žalost njihova potencijalna uloga nije dovoljno shvaćena i osviještena iako se pokazuje i potvrđuje da su vijeća i predstavnici vrlo važan instrument manjinske politike. Vijeća i predstavnici su „birani i izabrani tako da imaju legalitet i legitimitet i iz te pozicije mogu nastupati kao ravnopravni partneri lokalnim i regionalnim strukturama vlasti i biti vrednovani u uvažavani shodno svom radu i programima„ kaže Muhamed Muratagić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Istarske županije koji na primjeru svoje sredine tvrdi da kada manjinska samoupravo dobro radi, raste i interes za osnivanjem vijeća i tamo gdje ih dosada nije bilo bez obzira što i sam broj pripadnika nacionalnih manjina pada !
