Maloljetnički brakovi: Nasilje nad Romkinjama pod maskom tradicije

Prema zakonima u Bosni i Hercegovini svako sklapanje braka sa maloljetnikom je nedozvoljeno, no u izuzetnim slučajevima i uz odobrenje roditelja ili staratelja, sud može dozvoliti sklapanje takvog braka osobi sa navršenih 16 godina

2079

Hasna se udala prije više od 30 godina. Imala je tada 17 godina, a kako kaže, roditelji su joj samo dva dana ranije rekli da će budući muž doći po nju.

„Niko me ništa nije pitao. Znala sam ko je, ali nisam sa njim nikada pričala. Ja sam tada mislila da je to normalno“, rekla je za Udar Hasna prilikom svog boravka u rodnoj Bijeljini.

Hasna, čije prezime ne objavljujemo radi zaštite identiteta, sa mužem živi u Njemačkoj od početka rata. Kaže da je tek kasnije shvatila da to nije smjelo na taj način. Ima dvoje djece.

„Sami su odlučili za koga i kada će se oženiti i udati“, rekla je Hasna.

Hasna je samo jedna od velikog broja Romkinja koje su se maloljetne udale, neke vlastitom voljom a neke pod prisilom.

U Bosni i Hercegovini je veoma rasprostranjen fenomen maloljetničkih brakova, što će se i vidjeti kroz primjere i statistiku dalje u ovom tekstu. Iako se on najčešće vezuje samo za romsku populaciju, takvi slučajevi bilježe se, prema istraživanju Udara, i među neromskom populacijom.

Na upitnik koji je proveo portal Udar javili su se građani koji su učestvovali u takvim brakovima, te oni koji znaju nekoga ko je maloljetan sklopio brak. Među onima koji su sklopili takav brak ili za koje je neko rekao da zna da su sklopili takav brak, su Romi i ne-Romi. Međutim, druga ranija opsežnija istraživanja pokazuju da je ova pojava ipak češća među Romima.

Također, prema našem upitniku, oni koji su kazali za sebe da su sklopili takav brak, kazali su da su to učinili dobrovoljno. Skoro svi ispitanici kazali su da su upoznati sa pojavom maloljetničkih brakova među romskom populacijom u BiH, a većina ih je kazala da poznaje nekoga ko je sklopio takav brak.

Iskustva naših sagovornika

Otprilike polovina ispitanika je rekla da su maloljetnički brakovi, za koje znaju, prijavljeni pravosudnim institucijama, ali da se ništa nije desilo. Ostali brakovi nisu prijavljeni. Zajedničko mišljenje svih ispitanika je da maloljetnički brakovi nisu romska tradicija, te da se moraju krivično procesuirati.

Jedna od ispitanica izjavila je da je sklopila brak dok je bila maloljetna, ali ne pripada romskom narodu. Brak je sklopila dobrovoljno.

„Imala sam 17 godina i mislila sam da ću uspjeti kao i većina mladih,“ kazala je ona, želeći da ostane anonimna. Dodala je da sada, kada ima svoju djecu, shvata da sklapanje takvog braka nije uredu. Ona također poznaje osobu koja je stupila u takav brak, također ne-romkinju.

„Svi su znali da joj je 14 godina, ali nisu ništa poduzeli jer je ona željela da ostane u braku“, opisala je naša sagovornica.

Druga sagovornica, Romkinja, koja je ispunila naš upitnik kazala nam je da je također sklopila takav brak, dobrovoljno.

„On je imao 19, a ja 15 godina. Vidjeli smo se četiri puta, peti put smo se uzeli,“ ispričala je. I ona je kazala da poznaje još jedan sličan slučaj, gdje je mladoženja imao 17, a mlada 16 godina.

„Ona je pobjegla, i javila se roditeljima. Još uvijek su u braku, zaljubili su se i to je to,“ dodala je.

Treba naglasiti da su maloljetnički brakovi usko povezani sa krivičnim djelom trgovine ljudima, često i na međunarodnom planu.

Jedan od ispitanika koji također poznaje osobu koja je maloljetna stupila u brak, mišljenja je da to nije romska tradicija.

„Kćerke se prodaju. Roditelji misle da vani ljudi imaju novac i kuće, a na kraju im kćerke po Italiji ili Francuskoj kradu, tamo prose, a ne mogu da se vrate kući,“ istakao je.

Zajedničko mišljenje svih ispitanika je da maloljetnički brakovi nisu romska tradicija, te da se moraju krivično procesuirati

Još je jedan slučaj udaje 17-godišnje djevojke koji nam je otkrio ispitanik.

Kazao je da i on smatra da to nije romska tradicija, te da je u pitanju neobrazovanje koje dovodi do takvih situacija.

„To je veoma rijetko i to se dešava samo kod neobrazovanih ljudi, koji nemaju ni osnovnu školu. Nema maloljetničkih brakova ako ljudi imaju makar osnovnu, a pogotovo srednju školu,“ kazao je ovaj ispitanik, te dodao da smatra da je situacija ista i kod drugih naroda.

„U jednom slučaju koji poznajem brak još uvijek traje, iako je mlada još uvijek maloljetna. U drugom slučaju, mlada je odnedavno punoljetna, a u braku je već tri ili četiri godine,“ kazala nam je jedna od ispitanica. Naglasila je da takvu vrstu brakova osuđuje u svakom smislu, bilo da se radi o romskoj ili neromskoj zajednici.

„To je krivično djelo i za to trebaju krivično odgovarati roditelji maloljetnih supružnika“, istakla je.

Ispitanici i drugi sagovornici koji su direktno involvirani u takve brakove željeli su ostati anonimni, što je razumljivo jer je riječ o krivičnom djelu.

Sporo procesuiranje

Prema zakonima u Bosni i Hercegovini svako sklapanje braka sa maloljetnikom je nedozvoljeno, no u izuzetnim slučajevima i uz odobrenje roditelja ili staratelja, sud može dozvoliti sklapanje takvog braka osobi sa navršenih 16 godina.

Maloljetnički brakovi često se skrivaju iza navodne romske tradicije. Ne samo da se u javnosti na taj način pokušava opravdati ovo krivično djelo, već je bilo slučajeva da advokati zvanično na taj način postavljaju odbranu u slučajevima koji su završili na sudu.

Međutim, aktivisti upozoravaju da nije riječ o tradiciji.

„To ni u kom slučaju to nije običajno pravo nego klasičan trafficking, i sudije i tužilaštvo trebaju da počnu raditi svoj posao“, naglasila je Indira Bajramović, predsjednica Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ iz Tuzle. Njena saradnica, Larisa Kovačević, dala nam je više podataka o iskustvima sa terena i konkretnim slučajevima.

Kazala je da Udruženje ima medijatore na terenu, većinom u Tuzli u romskoj zajednici, ali i van Tuzle. Medijatori prijave slučaj, a onda se pokrene postupak izuzimanja djece i kažnjavanja roditelja.

„Ako je njoj 16 ili 17 godina, a ima odobrenje psihologa i roditelja, onda može da stupi u brak. I to je taj najčešći oblik koji naša policija, tužilaštvo i sudstvo prihvataju, jer se onda ne moraju ‘bakćat’,“ ispričala nam je Kovačević. Navela je da su u 2020. godini identifikovali takvih 9 slučajeva, te da je svih 9 procesuirano u smislu da su izuzeta djeca.

Larisa Kovačević: Policija ne poznaje elemente romske svadbe

„U svim slučajevima osobe među kojima se sklapao taj odnos bile su maloljetne, osim u dva slučaja iz Bijeljine gdje su dva muškarca bila punoljetna. Slučajevi su procesuirani, djeca su izuzeta, trenutno je troje djece vraćeno porodicama, a porodica je pod nadzorom i djeca idu u školu. Medijatori i Centar za socijalni rad prate situaciju,“ kazala je Kovačević.

Napomenula je da je problem u tome što policija ne poznaje elemente romske svadbe, te da, kada oni po prijavi izađu na teren, kaže im se da se slavi rođendan i slično.

„Tu treba raditi dodatno s policijskim službenicima da oni prepoznaju obilježja“, napomenula je.

Kada je u pitanju 2019. godina, Udruženje je registrovalo 4 slučaja. Kovačević je naglasila da je najveći problem sporo procesuiranje.

„Policija i socijalni rad i odrade svoj posao, ali tužilaštvo slabo procesuira. Ako dođe do suda to bude običajno pravo. Tu se čeka da napune 16 godina pa im je tada lakše,“ kazala je.

Istraživanje o položaju Romkinja

Udruženje žena Romkinja „Bolja budućnost“ radilo je istraživanje o položaju Romkinja koje je obuhvatilo i brak, uključujući ranu zajednicu. Istraživanje je obuhvatilo 95 Romkinja na području Tuzle, Kaknja, Visokog, Prnjavora i Bijeljine.

Prema tom istraživanju, 33 posto Romkinja živi u vanbračnoj zajednici, a 37 posto u bračnoj zajednici.

Najviše ispitanica u brak je stupilo sa navršenih 16 godina, čak 26 posto. Sa 15 godina u zajednicu je stupilo čak 24 posto ispitanica.

Izvor: Udruženje “Bolja budućnost”

U ovom istraživanju je postavljeno pitanje da li su ispitanice same donijele odluku o stupanju u bračnu zajednicu. 86 posto je reklo da je samostalno donijelo tu odluku, 1 posto je ovu odluku donijelo zajedno s roditeljima, dok je u 13 posto slučajeva ovu odluku donio neko drugi, najčešće roditelji, odnosno otac i rodbina.

Kada je riječ o poznatim navodima da se mladi često prodaju, ispitanici u ovoj anketi su praksu davanja novca za nevjestu opisali kao poklon mladoženjinih roditelja, a nikako kao prodaju, odnosno kupovinu.

Slični su i rezultati šireg istraživanja koje je ranije provedeno. Prema istraživanju višestrukih podataka u Bosni i Hercegovini za romsku populaciju iz 2011. (MICS), procenat romskih djevojčica koje rano stupaju u brak, odnosno prije 15. godine života je 14,6% u odnosu na 0,4% neromskih djevojčica, a procenat stupanja u brak romskih djevojčica prije 18. godine života je 48,3%, u odnosu na 9,5% neromskih djevojčica.

Hadžihalilović: Stereotipni stavovi

Selma Hadžihalilović, administratorica Ženske mreže BiH, za Udar je kazala da maloljetnički brakovi, nažalost, nisu rijetka pojava u Bosni i Hercegovini kada se radi o romskoj populaciji. Naglasila je da se, s obzirom na stereotipne stavove uposlenika institucija, samih Romkinja i Roma, kao i generalno stanovništva u BiH, ta pojava uglavnom percipira kao sasvim normalna i uobičajena, čak i kao određena vrsta tradicije i običaja među romskom populacijom.

„U dosadašnjoj praksi susreli smo se sa niz slučajeva maloljetničkih brakova, čak i onih gdje se radi o kupoprodaji djevojčica mlađih i od 15 godina. Jedan od najzapaženijih slučajeva, bar kada je riječ o posljednjih nekoliko godina, bio je slučaj prodaje 12-godišnje djevojčice, zbog čega je pokrenut i sudski postupak koji je, nažalost, upravo zbog gore navedenih stavova prošao bez sankcija za aktere ovog čina, po prvostepenoj presudi“, podsjetila je Hadžihalilović.

Dodala je da, kada je riječ o ovoj problematici, smatra da je neophodno osnaživati žensku romsku populaciju u pravcu obrazovanja, neformalne edukacije, zapošljavanja i samozapošljavanja, odnosno ekonomskog osnaživanja i osamostaljivanja, upravo da ne bi bile prisiljene pristajati na ugovorene brakove, ili pak smatrati iste svojom obavezom zbog uslova u kojima odrastaju.

Selma Hadžihalilović: Neophodno osnažiti žensku romsku populaciju

„Treba napomenuti da usljed aktivističke borbe Romkinja, nevladinih i međunarodnih organizacija ova pojava dobija druge obrise, odnosno sve se češće govori o tome da je takva vrsta brakova ustvari trgovina ljudima, kršenje osnovnih ljudskih i posebno dječijih prava, te se na tom polju ipak dešavaju određene promjene“, kazala je.

Poznato je nekoliko slučajeva gdje su članice Ženske romske mreže intervenisale u slučajevima maloljetničkih brakova uz asistenciju policije i Centra za socijalni rad, te isti uspjele spriječiti.

„Neophodno je da se i dalje radi na tome, posebno na osvještavanju svih relevantnih aktera o ozbiljnosti ovog problema i nepostojanju korelacije između ‘običajnog prava’ Roma i Romkinja i kupoprodaje romskih djevojčica, tj. ugovorenih brakova,“ zaključila je Hadžihalilović.

Presuda suda u Banjaluci

Oslobađajuća presuda koja je donesena prošle godine u Okružnom sudu u Banjaluci pokazuje da oni koji dogovaraju maloljetničke brakove u BiH mogu proći nekažnjeno.

Presudom su krivice za trgovinu djetetom oslobođeni otac trinaestogodišnje djevojčice A.A. (51), te M.B. (47) i njegov sin I.B. (19). A.A. se teretio da je 10. januara prošle godine u Doboju sa M.B. dogovorio i obavio prodaju svoje trinaestogodišnje kćerke za 1.000 maraka, a da je prodata kako bi zasnovala prinudni brak.

I.B. bio je optužen da je nakon što mu je otac kupio trinaestogodišnjakinju, odveo A.A. na područje Visokog i počinio obljubu. U presudi, koja je u posjedu Udara, vidi se da su glavni argumenti odbrane bile tvrdnje da je maloljetnička udaja romska tradicija. Također, maloljetnica je na suđenju kazala da je dobrovoljno pristala na udaju, te da ni na šta nije prisiljavana.

Kako nam je rečeno iz Okružnog suda u Banjaluci, navedeni predmet trenutno se nalazi na Vrhovnom sudu Republike Srpske, a po žalbi Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske, Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Banjaluka.

Ostaje, dakle, da se vidi da li će drugostepena presuda biti drugačija u odnosu na prvostepenu. Istovremeno je procesuiran i drugi slučaj koji je ipak završio presuđujućom presudom. Otac i sin Lj.S. (35) i J.S. (21) iz Sarajeva, i A.S. (38) iz Mostara osuđeni su zbog prodaje petnaestogodišnje djevojčice L.S. radi zasnivanja braka. Presudom banjalučkog Okružnog suda J.S. je osuđen na pet ipo godina zatvora zbog trgovine djecom i zasnivanja vanbračne zajednice sa maloljetnicom koju je tjerao da prosi, a u to vrijeme je imala 15 godina.

Okružni sud u Banjaluci donio dvije presude

Prema presudi J.S. je tokom 2018. godine putem Facebooka kontaktirao maloljetnicu  L.S. i nagovorio je da iz Mostara dođe u Banjaluku da bi s njom zasnovao vanbračnu zajednicu. L.S. je bez znanja majke otputovala kod njega i živjeli su u iznajmljenoj kući.

Republičko javno tužilaštvo teretilo je J.S. da je tjerao svoju vranbračnu maloljetnu suprugu da prosi svaki dan ispred tržnih centara u Banjaluci i Sarajevu, a kada nesrećna djevojčica ne bi donijela novac, on ju je tukao. Tjerao ju je da prosi i kada je ostala trudna, pa i kada se u 16. godini porodila.

J.S. je također obavezan i da plati 5.000 KM žrvi L.S. za umanjenje opće životne sposobnosti. Njegov otac, Lj.S. osuđen je na novčanu kaznu od 5.000 KM. Žrtvina majka osuđena je na uslovnu osudu od godinu zatvora i novčanu kaznu od 300 KM. U ovom slučaju je riječ o prvostepenoj presudi.

Važno je naglasiti da je J.S., osim za trgovinu ljudima, osuđen i za sklapanje braka s maloljetnom osobom. Iz Tužilaštva Republike Srpske su za Udar pojasnili da su Porodičnim zakonom regulisani uslovi za zaključenje braka, smetnje za zaključenje braka te zabrane za zaključenje braka.

U članu 36. ovog zakona, navedeno je da brak ne može zaključiti lice koje nije navršilo 18 godina života. Isto tako navedeno je da iz opravdanih razloga sud može u vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka maloljetniku starijem od 16 godina, ako utvrdi da je to lice tjelesno i duševno sposobno za vršenje prava i dužnosti koje proizilaze iz braka. U tom slučaju, prijedlog za dozvolu za zaključenje braka može podnijeti zainteresovano maloljetno lice. Prije donošenja odluke sud pribavlja mišljenje organa starateljstva.