Romski
Da li međunarodna zajednica mijenja svoju strategiju podrške Romima u Bosni i Hercegovini? Mijenjaju li se donatorske politike? Ima li istine u procjeni dobrih poznavalaca ovdašnjih prilika da se finansijska podrška rješavanju problema položaja Roma polako preusmjerava u druge pravce, na druge socijalne kategorije stanovništva?e
Ova zabrinutost romskih organizacija kolokvijalno i jednostavno rečeno svodi se na alarmirajuće upozorenje: međunarodna zajednica mijenja svoju donatorsku politiku, sada su Romi u istoj liniji sa migrantima, ili osobama sa posebnim potrebama. Naravno, ova zabrinutost se izražava uz potpuno razumijevanje činjenice da su ljudska prava nedjeljiva, ali ne gubeći iz vida i činjenicu da su Romi najveća nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini, višestruko stigmatizovana i diskriminisana.
DOMAĆA I MEĐUNARODNA PODRŠKA
Pitanje donatorskih politika i podrške međunarodne zajednice u rješavanju brojnih problema bosansko-hercegovačke romske zajednice značajno je iz nekoliko razloga.
Integracija Roma je jedan od temeljnih principa europskih integracija i procesa proširenja.
-Politike koje se tiču Roma upravo su jedno od prioritetnih pitanja – podsjetila je Marta Garcia Fidalgo, savjetnica za romska pitanja pri Generalnoj direkciji Evropske komisije za susjedstvo i pregovore o proširenju prilikom svoje posljednje posjete BiH.
–Bosna i Hercegovina je postigla određeni napredak u integraciji Roma u oblasti stambenog zbrinjavajna i registracije građana, ali mnogo toga još treba uraditi u zapošljavanju, obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti – poručila je Fidalgo.
Podrška kroz međunarodne finansijske fondove je važna tema i u kontekstu činjenice da su skoro svi dosadašnji rezultati u rješavanju problema ljudskih prava i životnog standarda Roma postignuti upravo zahvaljući novčanoj podršci iz inostranstva. Ako u internet pretraživač ukucate sintagmu “politike i strategije podrške Romima – rezultati”, Google će vam ponuditi desetine stranica o realizovanim programima i aktivnostima u koje jesu uključene bh.institucije na svim nivoima – od Vijeća ministara BiH preko entiteskih i kantonalnih vlada do lokalnih zajednica, ali koje u konačnici vode ka Europskoj komisiji, OSCE-u, UNDP-u, Svjetskoj banci, UNICEF-u, te brojnim bilateralnim donatorima Bosne i Hercegovine.
–Međunarodna zajednica i strane ambasade se uključuju sasvim dovoljno i ovom prilikom se zahvaljujem svim ambasadama, kao i međunarodnim zajednicama. Aktivno učestvuju u rješavanju problematike Roma. Smatram da će se u narednom period, po ugledu na strane donator, više uključiti i sama država kada je u pitanju najbrojnija nacionalna manjina na području naše zemlje. Vođeni dosadašnjom saradnjom sa međunarodnim zajednicama, jedino što možemo istaći je to da se zahvaljujemo na njihovom učešću i da se iskreno nadamo i u daljnjem periodu njihovoj suradnji – kaže za portal Udar Aleksandar Mašić, predsjednik Saveza Roma Republike Srpske i član Odbora za Rome pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.
PROMJENA PRIORITETA
Zabrinutost mogućim smanjenjem intenziteta podrške rješavanju problema Roma posebno se odnosi na europske fondove i strategije Europske unije, budući da je EU kroz IPA fondove jedan od najvećih donator Bosne i Hercegovine. Delegacija EU u BiH je upravo prilikom posljednje posjete savjetnice za romska pitanja pri Generalnoj direkciji Europske komisije za susjedstvo i pregovore o proširenju podsjetila da je EU od 2007. do 2018. Bosni i Hercegovini obezbijedila preko 7,5 miliona eura samo za podršku socio-ekonomskoj integraciji Roma, uključujući i stambeno zbrinjavanje.
–EU ali i druge velike međunarodne organizacije su promjenile svoje prioritete ili djelovanje i rješavanje migrantske krize stavili kao prioritet – ocjenjuje Sanela Bešić, izvršna direktorica organizacije Kali Sara – Romski informativni centar.
–EU je u svom mišljenju o zahtjevu BiH za članstvo u EU u djelu zaključaka i preporuka o osnovnim pravima navela: Unaprijediti zaštitu i inkluziju ranjivih grupa, posebno osoba sa invaliditetom, djece, LGBT osoba, pripadnika romske zajednice, pritvorenika, migranata i tražilaca azila, kao i raseljenih lica i izbjeglica u cilju zatvaranja Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma. Potom su sve ove kategorije obuvaćene i IPA planiranjem – objašnjava Sanela Bešić.
Dio odgovora sve češće se pronalazi i u ocjenama o zamoru međunarodne zajednice. EU je suočena sa brojnim izazovima i problemima unutar sopstvenih granica. Koliko je ovakva situacija uznemiravajuća u pogledu nastavka podrške Romima u BiH?
–EU jeste suočena sa brojnim izazovima, problemima i to djelom uzrokuje promjene u podršci prema Romima, kako u BiH tako i regionalno. Migrantska kriza je, kako u BiH tako i cijeloj regiji, promjenila prioritete međunarodne zajednice u smislu da zbog hitnosti rješavnja ove krize svi programi i aktivnosti su preusmjerene prema ovom problem – kaže Sanela Bešić.
NEPOTPUNA SLIKA O NIVOU DISKRIMINACIJE
Kroz jedan novinarski tekst oslikati, analizirati i ocijeniti postignute rezultate programa podrške Romima u BiH nezahvalan je zadatak. Zadatak sa rizikom da će se neki učinci preskočiti, zaboraviti, a svaki pomak je bitan i ima neku svoju vrijednost. Još je teže sumirati probleme koji i dalje čekaju na rješavanje.
-Teško je dati ocjenu rezultata kada ne možemo procijeniti potpuno stanje ljudskih prava Roma i Romkinja na terenu – kaže Ena Bavčić, direktorica sarajevske kancelarije internacionalne organizacije Civil Right Defenders (CRD), koja se dugo i kontinuirano bavi romskim pitanjima.
”Činjenica je da je BiH ispred susjednih zemalja u smislu registracije romskih osoba bez statusa, te programa medijacije u školama. Međutim, niko u BiH nema potpunu sliku o nivou diskiriminacije romskih osoba, niti da li je i u kolikoj mjeri prisutna tortura ili nečovječan tretman Roma i Romkinja”.
Na pitanje imali mjesta zabrinutosti bh. romske zajednice, u kontekstu sve češćih upozorenja romskih NVO da se Romi izjednačavaju sa drugim socijalnim kategorijama, migrantskom populacijom, osobama sa posebnim potrebama kad je riječ o pristupu fondovima i međunarodnim programima podrške, Bavčić odgovara:
“Ja iskreno ne vidim šta se konkretno može promijeniti, imajući u vidu da se izbjeglice i migranti susreću sa jako sličnim kršenjima ljudskih prava kao i romska zajednica – od nepriznavanja državljanstva, pitanja smještaja i prava na stanovanje, školovanje, zdravstvenu skrb do prava na zaposlenje. Tako da smatram da nema razloga zabrinutosti, naprotiv, romska zajednica može iskoristiti novonastalu situaciju kako bi pojačala pažnju na te iste probleme sa kojima se suočavaju, te se solidarno boriti za ostvarenje istih, zajedno sa izbjeglicama i migrantima. Uz to, romske organizacije sa svojim iskustvom rada na direktnoj podršci zajednici mogu ponuditi svoju ekspertizu i proširiti svoja područja rada.“
ZAOKRET MEĐUNARODNE ZAJEDNICE
Na isto pitanje iz Misije OSCE-a, koja kroz brojne programe političke, ekonomske i društvene integracije Roma pomaže romskoj zajednici da poboljša svoj položaj i ojača svoju ulogu u bosansko-hercegovačkom društvu, stiže sljedeći odgovor:
“Tačno je da međunarodna zajednica mijenja svoj odnos prema Romima. Međutim, ta promjena je rezultat izražavanja zabrinutosti pripadnika romske zajednice zbog postojanja posebnih politika rada namijenjenih Romima, umjesto integracije njihovih potreba i prioriteta u opšte politike namijenjene cjelokupnom stanovništvu. Čini su da su prigovori romske zajednice uvaženi, budući da bi Rome kao građane BiH trebalo tretirati podjednako kao i sve ostale građane i u potpunosti ih integrisati u društvo. Još je rano za ocjenu napretka ovog procesa ili za predviđanje njegovog daljnjeg razvoja, te njegovoj utjecaja na romsku zajednicu.“
Kali Sara – Romski informativni centar duže od decenije zastupa interese Roma kroz saradnju s institucijama i organizacijama, razvija znanja i vještine iz oblasti ljudskih prava i europskih integracija, podiže svijet bh. javnosti o romskim pitanjima i aktivno zagovara rješavanje problema Roma. Lista realizovanih aktivnosti svjedoči da imaju bogato iskustvo saradnje sa brojnim međunarodnim akterima, među kojima su EU, OSCE, State department, World Vision, UN agencije…
–Slažemo se da se migranti i izbjeglice susreću sa jako sličnim kršenjima ljudskih prava, ali smatram da je itekako pogrešno da se pitanje migranata rješava u istom paketu sa Romima i drugim socijalno ugroženim kategorijam stanovništva u BiH – kaže direktorica Kali Sare.
–Mi na žalost imamo veoma negativna iskustva, i to dugogodišnja, kada se romsko pitanje veže za druge kategorije jer zbog predrasuda, stereotipa i diskriminacije budemo isključeni iz grupe korisnika. I to je u stvari najbolja sitaucija za sve one koji ne žele da rade ništa po pitanju riješavanja problema Roma jer će uvijek imati duge kategorije kao korisnike i programi će im prolaziti kao uspješni programi. Toga smo se nagledali dosta u proteklom periodu -kaže Sanela Bešić.
–Ovaj drugi komentar (stav Misije OSCE-a, prim.aut) mi liči na mišljenje upravo onih koji jedva čekaju da se programi za Rome ukinu. Segregirani ili nesegregirani programi imaju svoje i prednosti i mane. Prvi, jer je onim drugim lako reći imate svoje programe i na ove druge ne možete aplicirati (tako često izgovorena rečenica), ili ova druga verzija – kako Rome kao građane BiH trebalo tretirati podjednako kao i sve ostale građane i u potpunosti ih integrisati u društvo – kako ništa ne bi radili za Rome. Uključivanje romske komponente u generalne politike bez jasnih mehanizama koji će osigurati da i Romi kao jedna od kategorija budu sigurno korisnici je povratak unazad i to sigurno na početak ove naše priče u 2002.godinu. Barem za BiH – ocjenjuje Sanela Bešić, izvršna direktorica Kali Sare.
PUNO PARA ZA NEODRŽIVE SISTEME
Iako se u konačnici mnogo toga može svesti na narodnu mudrost “Koliko para, toliko muzike”, pitanje podrške Romima nije samo i isključivo pitanje novca i dostupnosti fondova.
–Ja sam uvjerena da novca uvijek ima, ali ga treba adekvatno investirati. Oko 30 miliona eura je uloženo u posljednjih sedam-osam godina. Mi smo radili mnogo toga, mnogo je investirano, ali sistemi nisu održivi. Greška našeg sistema je da svak’ radi za sebe – centri za socijalni rad, biroi za zapošljavanje, policija… svak’ za sebe radi, a nama treba novi pristup, holistički pristup. Mi želimo da iza sebe ostavimo održiv sistem. Mi možemo povećati novac, ali da li ćemo postići rezultat, da li ćemo uspostaviti održiv sistem – kazala je Saliha Đuderija, pomoćnica ministrice za ljudska prava i izbjeglice BiH na nedavno održanom velikom radnom sastanku aktera programa “Integracija Roma 2020”.
POSEBNA GRUPA, ILI GRAĐANI KAO I SVI OSTALI
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je jedan od ključniH institucionalnih nosilaca bh. politika u sektoru inkluzije i podrške romskoj zajednici. Ministarstvo je obavilo značajan posao u okviru Dekade Roma 2005-2015, a značajan dio obaveza rješavaće se upravo u okviru njenog svojevrsnog nastavka – “Integracije Roma 2020”, nove velike regionalne inicijative koju predvodi Vijeće za regionalnu sardnju (RCC), a finansiraju EU i Fondacija za otvoreno društvo. I upravo na razmeđu Dekade i Integracije Roma, kao dvije ključne velike regionalne inicijative, otvara se pitanje naučenih lekcija, uočenih grešaka, novih izazova i pristupa. Orhan Usein je vođa Akcionog tima projekta Integracija Roma 2020. Za portal Udar je odgovorio na važna pitanja.
Romi kao posebna socijalna grupa ili Romi kao svaki drugi građanin dva su konceptualna pristupa rješavanju romskih problema. Kako pomirite ove dvije krajnosti, gdje su opasnosti, a gdje prednosti za romsku zajednicu?
–Slažem se, tu su i prednost i opasnost. Daću jednu kratku analizu, šta smo shvatili tokom implementacije Dekade Roma. Vidjeli smo da tu postoje dva tabora –s jedne strane centralnoevropske zemlje poput Mađarske, Češke, Slovačke, i s druge strane zemlje Zapadnog Balkana – BiH, Srbija, Crna Gora i Makedonija. U Centralnoj Evropi se promovirao pristup explicit, but not exclusive, što znači da sve mjere i politike koje se izrađuju za socijalne kategorije treba jednako da važe i za romsku zajednicu, s tim da se neki kriterijumi moraju prilagoditi okolnostima u kojima žive pojedine socijalne kategorije. Dok smo na Zapadnom Balkanu imali pristup koji bi se mogao nazvati pozitivnom diskriminacijom ili ekskluzivnom politikom samo za Rome. Pa smo tako imali kvote za visoko obrazovanje, romske medijatore u zdravstvu, i slično. I tu je došlo do te zabune, da postoje politike koje se odnose samo na Rome i promovišu integraciju samo Roma, ne uzimajući u obzir cjelokupnu situciju u zemlji. Zbog toga smo rješili da se taj pristup mora promjeniti, da moramo gledati cjelokupnu sliku, da moramo gledati na sektorske reforme koje teku u regionu za svaku zemlju, i da te sektorske reforme moramo prilagoditi Romima, uz dobro lobiranje i naravno uz dobar angažman međunarodne zajednice i domaćih Institucija – kaže Orhan Usein.
Dakle, ideja pozitivne diskriminacije Roma i ekskluzivnih romskih politika je bila dobra ideja, ali se njihova implementacija izrodila u neželjeno?
“Da, upravo tako.”
Pitanje izgleda suvišno, budući da upravo vodite veliki višegodišnji, finansijski opsežan i institucionalno kompleksan program Integracije Roma, ali moramo pitati – može li romska zajednica u BiH računati na koliko-toliko dugoročnu i sigurnu podršku međunarodne zajednice i međunarodnih organizacija?
“Mjere koje su planirane akcionim planom ne mogu se pokriti samo iz javnog budžeta. Mislim da preko 60 posto akcionih mjera zavisi od donatorskih sredstava. Ono što mi promovišemo unutar projekta Integracija Roma 2020 jeste bolja iskorištenost IPA fondova. Ima dosta IPA fondova koji se mogu i prilagoditi, ali traže naravno i odgovornost i koordinaciju institucija. Ima tu naravno i dosta bilateralnih donora koji su do sada jako puno pomogli i čiji su se dobri projekti institucionalizirali. Zasada ne vidim razlog za brigu, zato što imamo trenutno dostupne IPA fondove, i planira se IPA 3 do 2021. Mislim da ta finansijska podrška neće biti manja u odnosu na dosadašnju, kad je riječ o romskoj populaciji”, kaže Orhan Usein.
Za kraj i podataka da je za realizaciju strateškog dokumenta “Akcioni plan BiH za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite 2017-2020” potrebno 24.250.400,00 KM. Bosna i Hercegovina ima tek polovinu potrebnog novca. Za ostatak neophodnih 12.165.933, 00 KM uzda se u donator.
(portal-udar.net)
