Mehmed Mujić: Ne vidim budućnost Roma u BiH

Potpredsjednik Svjetske organizacije Roma i dobitnik zlatne plakete ove organizacije Mehmed Mujić kaže da je položaj Roma u BiH veoma loš. U intervjuu za Udar Mujić govori o stanju romske populacije, zastupljenosti u organima vlasti, Izbornom zakonu koji diskriminira Rome i drugim važnim temama za ovu populaciju.

Inače, Mujić je magistar društvenih nauka, saradnik za romska pitanja TK pri Ministarstvu obrazovanja TK, potpredsjednik Svjetske asocijacije Roma i predsjednik UG Evropski put Roma. Bio je i vijećnik OV Tuzla u mandatu 2008./2012., član Odbora za Rome pri Vijeću ministara u mandatu 2006./2010., a dobitnik je i Tuzlanske plakete sa zlatnim grbom Tuzle. Također je i prvi Rom iz reda nacionalnih manjina u GV Tuzla 2012./2016.

Mujić je kazao da, kao obrazovan Rom, ne želi biti marioneta, te da kao prvi romski političar u državi želi da radi konkretne stvari, ali da je zbog borbe za Rome mogao izgubiti život.

Kakav je, generalno gledajući, položaj Roma u BiH?

-Problem je u tome što su Romi generalno diskriminisani, nemaju nikakva prava, i nisu zaposleni kao državni službenici. Od ’92. do ’95. veliki broj Roma bio je u odbrani države BiH, a danas vidim da određen broj Roma koji je završio srednje obrazovanje nije u oružanim snagama BiH. To je sramotna činjenica. Ovo je naša država, matična država jer nemamo drugu. Pratim situaciju u BiH kada je u pitanju zapošljavanje Roma. Oni su zaposleni samo zahvaljujući Akcionom planu za zapošljavanje, ali i on nema učinka niti mehanizama.

Romi kao pripadnici nacionalnih manjina u ovoj državi moraju imati jednaka prava, to znači da određeni broj Roma bude u državnim službama, službi bezbjednosti, oružanim snagama. Kada je bilo služenje vojnog roka Romi su mogli služiti, ali danas kad je prijem kandidata nema Roma. Treba biti povećan i broj mladih kadrova u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Tuzlanski kanton se pokazao kao najbolji primjer gdje imamo deset zaposlenih Roma u MUP-u. I u drugim kantonima treba povećati broj pripadnika nacionalnih manjina u MUP-u. Romi također moraju biti u vladama svih kantona, u skupštinama, da bi mogli zastupati vitalni interes Roma i kroz kantonalne institucije kao poslanici ingerirati vezano za socijalne i ostale probleme Roma. Dok god mi ne budemo u institucijama ovaj problem će biti milijardu godina u kontinuitetu i Romi nikad neće moći riješiti svoje probleme.

Romi su probudili svoju svijest o obrazovanju. Oni se moraju i visoko obrazovati. Treba im omogućiti i bolji životni standard. Nezaposlenim Romima država treba obezbijediti socijalne programe i mjesečna primanja, kao što je u Hrvatskoj i drugim evropskim zemljama.

Još jedan problem je da Romi masovno odlaze u druge zemlje, traže bolje uslove života, i to se mora riješiti mjesečnim socijalnim primanjima.

Vijeće ministara treba da izdvoji iz budžeta sredstva za obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina, i to za školovanje, kupovinu odjeće i obuće, kompjutere, stipendiranje romskih učenika i studenata, da im se omogući i boravak na moru da vide kakvi su tu uslovi života, kad se vrate u svoje mahale imaće svijest o boljem životu.

Da li su Romi dovoljno zastupljeni u institucijama vlasti?

-Romi u BiH nisu zastupljeni u politici. U kantonalnim skupštinama nemamo nijednog zastupnika niti u Federalnom parlamentu, a ni u Parlamentarnoj skupštini. Dokazali smo u ratu da smo branili čast države BiH, euroatlantske integracije BiH, i stojimo spremni uvijek uz našu državu jer druge nemamo. Moram napomenuti da su Romi diskriminisani u svakom pogledu, jer ostali zloupotrebljavaju položaj Roma iako su Romi najbrojnija nacionalna manjina u BiH, sa preko 100 hiljada, pa prema tome trebali bismo imati najmanje 3 do 4 zatupnika u Federalnom parlamentu a u parlamentarnoj skupštini BiH 2 Roma.

U BiH Romi čekaju više od 25 godina da se ispuni Ustav BiH da bi bili priznati kao nacionalna manjina  i da bi mogli raspravljati u parlamentu o sudbini Roma. Nas nema ko da predstavlja.

Zahvaljujem se američkoj vladi koji već više mjeseci apeluje na izmjene Izbornog zakona BiH, i gospodinu Palmeru, jer vidimo koliko vrše pritisak. Mi smatramo da smo građani ove države ali i država mora probuditi svoju svijest da se ovdje radi o Ostalima koji nemaju jednaka prava kroz budžet ni kroz donošenje važnih akata u parlamentima. Romi će odlaziti u druge evropske zemlje a druge zemlje će im omogućiti bolje uslove života. Ovdje Romi nemaju nikakve uslove, samo pravo na kretanje i na zrak. Ja ne vidim budućnost Roma u ovoj zemlji.

U pregovorima o Izbornom zakonu BiH nije postignut dogovor o uklanjanju diskriminacije nacionalnih manjina. Kako to ocjenjujete?

-Pripadnici konstitutivnih naroda imaju prava, a nacionalne manjine su oštećene. To je još jedan sramotni čin. Ponavljam, Romi trebaju imati svoja mjesta u skupštinama i parlamentu. Podsjećam da ima 17 nacionlanih manjina u BiH.

Zahvaljujem se američoj ambasadi i EU koji žele promjene kao što je u mnogim zemljama gdje Romi imaju zagarantovana svoja prava u parlamentima. U Hrvatskoj, recimo, imamo predstavnika Veljka Kajtazija u Saboru. Imamo i u Sloveniji, Njemačkoj i drugim zemljama. Zašto ja kao obrazovan čovjek trebam da posmatram na tv-u kako se donose važne odluke, a da ne mogu doći u parlament da iskažem svoje potrebe i da se borim za romska prava. To je sramota.

Kako ocjenjujete rad romskih udruženja i aktivista?

-Velike pohvale za ljude koji su radili u međunarodnim organizacijama i danas su prepoznatljivi. Ali vrijeme dolazi da mlađi preuzmu i počnu se baviti aktivizmom i riješe probleme. Moraju doći stručni obrazovani ljudi iz BiH i formirati jednu romsku asocijaciju koja će rukovoditi svim članovima u BiH, da se zna gdje je budžet, realizacija utrošenih sredstava, kako da se pregovara s vladama, lokalnim opštinama. Odajem veliko priznanje Soroš fondaciji Sarajevo koja je pomogla. Da nije bilo Soroš fondacije mislim da ne bi bilo napretka u BiH i došlo do povećanja stručnih zvanja, realizacije mnogih programa, ljudskih prava, za to su zaslužni.

U proteklom periodu u javnost je isplivalo nekoliko slučajeva netransparentnog trošenja novca namijenjenog za pomoć Romima. Kako stati ukraj takvoj praksi?

-Romi nemaju od toga ništa. Trebalo bi da institucije realizuju programe da bi Romi osjetili da je nešto korisno urađeno. Kada države formiraju ekonomske kodove u budžetu za realizaciju akcionih planova, tada će Romi osjetiti i imati nekakvu korist.

Koliko je pandemija utjecala na ionako loš položaj Roma?

-Mnogi su Romi umrli tokom pandemije, imamo čak i neke aktiviste. Mnogi su bili veoma pogođeni, nisu imali hranu, vodu, kad je bilo najteže, tako da je pandemija najteže pogodila Rome. Oni nisu imali nikakve uvjete ni za zdravstveno, veliki je broj nezaposlenih pa nisu imali nikakva mjesečna primanja, nisu mogli ni da idu da rade da zarade kad im je najviše trebalo. Da nije bilo nekih Roma humanitaraca iz Berlina…teška je situacija bila. A mnogi nisu imali sluha da pomognu kada je bilo najteže. Romi su u katastrofalnom stanju.

Kakvi su Vaši planovi za buduće aktivnosti?

-Puno sam dao sebe i puno sam uradio. Kao jedan od obrazovanih Roma, ne vidim budućnost ovdje za Rome jer obrazovani Romi ne mogu doći do toga da nešto konkretno urade u zemlji. Oni ne odgovaraju jer ne žele da budu podobni drugim strukturama. Mi želimo konkretno da radimo za razvoj naše zajednice, zbog budućnosti naše djece i unučadi u ovoj zemlji.

Očekujem da će doći do nekih pomaka kad je u pitanju Izborni zakon, da bih jednog dana možda bio kandidat za člana Predsjedništva države BiH, i možda bih bio bolji predsjednik jer bih vodio računa i o Bošnjacima, i o Hrvatima i Srbima, i nacionalnim maninama, kao što je bio predsjednik Obama – i ja bih volio da tako neko od Roma bude prvi predsjednik BiH.

Zbog moje borbe imao sam prijetnje zbog stambenog zbrinjavanja Roma, jedva sam ostao živ ja i moja porodica. Najviše me pogodilo da, kad sam bio zastupnik, psovali su mi ‘cigansku majku’ i govorili da ‘sve smrdljive cigane treba pobiti u Jasenovcu’. To me najviše pogodilo kao političara.

Pokrenuta je istraga od kantonalnog suda ali nikad nisu našli ko mi je prijetio. Imao sam i verbalne napade od mnogih, doživio sam razne neugode.

Albert Ajnštajn je rekao ‘lakše je razbiti atom nego same predrasude’. Ali uspješni Romi razbijaju predrasude o nama jer obrazovani ljudi znaju šta im je moć u rukama. Samo im drugi ne dozvoljavaju da razbiju predrasude. Ali mi smo jaki. Ja sam morao na faklultetu deset puta više da dokazujem svoje znanje od mog kolege. Zbog svoje borbe za Rome doživio sam atentate i napade. Mogao sam izgubiti život. Pokrenuo sam pitanje stambenog zbrinjavanja Roma u BiH, ali su na mene vršeni pritisci, dobijao sam prijetnje upućene i meni i mojoj djeci, pa sam stao, a zbog svega sam morao prodati svoju kuću.