Romski
Mehmed Mujić, romski aktivista i nekadašnji političar, bio je prvi odbornik romske manjine u nekom od parlamenata u BiH i dopredsjednik Vijeća nacionalnih manjina Federacije BiH i član Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH kao i podpredsjednik Svjetske organizacije Roma. Sada obavlja funkciju savjetnika za romska pitanja Tuzlanskog kantona. U intervuu za Udar iznosi stavove o aktulenoj političkoj situaciji kada je romska manjina u pitanju kao i osvrće se na moguće ustavne i izborne promjene. Otvoreno kaže da u BiH postoji mržnja prema Romima.
Bliže se izbori. Politička atmosfera postaje sve vrelija. Ima najava, mada nije jasno da li će se one zaista ostvariti, da će Visoki predstavnik izmijeniti neka izborna pravila i dijelove ustava kako bi se dale snažnije garancije za predstavljanje konstitutivnim narodima. Gdje su tu Romi?
Rome trebaju, kao i druge narode, u parlamentima zastupati stručni i obrazovani Romi, a ne ikabane koje sjede u parlamentu i ništa konkretno ne urade. To je osnova da se nešto promijeni. 27 godina je prošlo od Dejtonskog sporazuma kada su Slobodan Milošević, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman potpisali sporazum u saradnji sa Vašingtonom i to se pokazalo kao nešto neizmjenjivo gdje Romi ni nakon toliko godina u ustavu BiH nisu postali ravnopravni građani, pogotovo u izbornom smislu. Romi, kao i druge manjine nisu imali sve ove godine zagarantova mjesta u parlamentu kao manjina ni mogućnost da se kandiduju u Predsjedništvo BiH. Imamo i 10 kantonalnih skupština, a ni tamo nismo imali ni jednog Roma.
Ustav BiH je jasno pokazao da Romi nisu priznati i nemaju pravo da se politički bore u areni, parlamentu, za osnovna prava, za reforme, za bolji život. Romi su u cijelom svijetu najugroženiji. Ipak u susjednim državama imamo kandidate koji imaju zagarantovane političke pozicije. A Romi u BiH nisu nigdje zastupljeni. Možda je ružno reći, ali odmah nakon Dejtona Romi su trebali otići iz BiH u druge evropske zemlje.
Vratimo se izborima?
Da, dolaze izbori. Za koga bi Romi trebali glasati? Za te iste političke partije koje ih od Dejtona nisu poštovale i koje opstruiraju njihova prava? Romi su pametni i oni trebaju da procijene da li dati glas i za jednu političku partiju. Ili ako da, neka procijene dobro za koju i zašto.
Bio sam nekoliko godina u partiji SDP. Nikada me nisu, niti im je padalo na pamet, da me stave na listu za više organe vlasti. A bio sam od mnogih kolega u partiji i obrazovaniji i stručniji. Plaše se obrazovanih Roma. Staviće na liste neobrazovane da pokupe dio glasova Roma, a da onda sa njima mogu manipulirati. Dakle, pored obrazovanja, Rom koji ide politiku i koji je na nekoj stranačkoj listi, mora imati i iskustva iz političkog staža ili rada na raznim projektima u zajednici.
Pored ovih problema koje ste secirali i detektovali, koji su još problemi sa kojima se susreće romska populacija u BiH? Sve je više onih koji kažu da ciljevi Dekade Roma nisu ispunjeni?
U tom vremenu imao sam prijetnje. Kada sam vidio da se radi o mojoj glavi, morao sam odustati od politike. Prvo su mi uništili auto, pa su mi prijetili familiji. Pa su onda uništili kočione cilindre na autu. Pa sam dobijao poruke „j…m ti majku cigansku“. Ili, „Cigane treba pobiti“. Neki su govorili da nas je trebalo pobiti u Jasenovcu. I onda nakon izgradnje kuća u mojoj mjesnoj zajednici Kiseljak gdje sam ja najviše doprinjeo, su sve učinili da zaustave dalju gradnju. Moglo je biti mnogo više urađeno, ali je zbog mržnje zaustavljeno. Jasno sam na televizijama iznosio stav i podatke da Romi u 21. vijeku nemaju gdje da žive, nemaju vode, nemaju struje. Kada smo izgradili kuće i podigli životni standard Roma u Kiseljaku, neko je došao i sasjekao dalje projekte. Prijetili su da će me ubiti. Doživio sam traumatski stres. Zamjeran i kolegama iz nevladinih organizacija što nisu dovoljno stali u moju zaštitu. Pokazali su mi potpise mojih sugarađana koji su tražili prestanak dalje gradnje. Bio sam šokiran. Nedaj Bože ponovo rata, to naselje gdje sam odrastao ne bi više postojalo. Bili bi pobijeni. To je žalosno koliko ima mržnje prema Romima. Romi nemaju zaštitu, nemaju svoju državu nemaju svoje profesionalne političare.
Vrlo jasno kažem, Romi moraju postati ravnopravni građani BiH. Ja upućujem apel OHR-u da gospodin Šmit preuzme odgovornost i obavezu da se neke stvari isprave. Nekada davno u Vogošći na jednom skupu sam govorio da Romi ne mogu biti u Predsjedništvu, u Domu naroda, tada su se neki smijali. A to je sada glavna vodilja pa i presuda Sejdić-Finci. Ili još konkretnije, Romi moraju imati zagarantovana mjesta u parlamentima.
