Romski
Poznato je da državnopravni etnički sklop BiH i duboke predrasude otežavaju integraciju mladih Roma. Međutim, neki od njih su se svojom voljom i znanjem, ipak, izborili za svoje mjesto u društvu. Melina Pirija, poslanica u Općinskom vijeću Visoko, aktivistkinja u udruženju “Budi mi prijatelj” govori za naš portal o potrebama Roma, prošlim i budućim Akcionim planovima i diskriminaciji kao otežavajućoj karici za napredak.
Vaša ocjena provođenja prošlog Akcionog plana za rješavanje problema Roma i uopšte protekle Dekade Roma u BiH?
Mislim da se svi slažu sa činjenicom prisutnom u svim izvještajima da se najviše radilo na stambenom zbrinjavanju. Ali još uvijek ima problema i zajednica gdje se nisu riješili problemi vezani za stambenu problematiku. A što se tiče Dekade Roma, naravno da su se desile promjene, napravljene su razne strategije i akcioni planovi, razne radne grupe koje rade u cilju rješavanja problema romske populacije, što na lokalnim nivoima tako i državnom. Generalno, Dekada je mnogo donijela boljih stvari. Više se priča o nacionalnim manjinama, više se radi sa njima. Pored toga, Dekada je doprinijela da i lokalni nivoi vlasti shvate značaj uključivanja Roma u svakom segmentu, a pritom da i sami Romi pišu projekte kako bi riješili njihove probleme.
Smatrate li da su za ovaj Akcioni plan, koji je usvojen prošle sedmice na Vijeću ministara, uvažene primjedbe romskih zajednica?
Obzirom da su predstavnici romskih organizacija i predstavnici Odbora za Rome pri Vijeću ministara učestvovali u izradi istog, mislim da je uvažena većina primjedbi i sugestija. Što se tiče novog revidiranog akcionog plana, ne razlikuje se mnogo od prošlog, ali su u ovom postavljeni konkretniji ciljevi i aktivnosti. Sada se konkretizovalo i mnogo je aktivnosti nekako preusmjereno na lokalni nivo. Naravno, to je jako dobro, jer mnogi problemi treba da se rješavaju u zajednici direktno. Ali lokanim zajednicama i dalje treba podrška sa viših nivoa kako bi riješili probleme sa kojima se susreće romska populacija
Šta usvajanje Akcionog plana znači konkretno za život Roma u Bosni i Hercegovini?
Što se tiče rješavanja problema romske zajednice u BiH još uvijek treba da se radi na svim poljima, od stambenog zbrinjavanja do edukacije. Akcioni plan je jako bitan jer sve je dobro dok se sistemski radi na rješavanju problema romske populacije
Mislite li da će Romi u Općini Visoko ima osjetniju pomoć zahvaljujući novom Akcionom planu?
Radit ćemo na rješavanju svih gorućih problema. Mislim da u samom Visokom bi trebalo najviše da radimo na rješavanju problema vezanih za obrazovanje i stambenu problematiku.
Koji su najveći problemi Roma u vašoj Općini. Šta bi mogli navesti kao najveći uspjeh vaše organizacije u rješavanju tih problema?
Najveći problemi sa kojima se Romi u Visokom susreću su neadekvatni uslovi stanovanja. To je pitanje koje se proteže godinama i mislim da je došlo vrijeme da se malo više poradi na tome. Pored stambenih problema tu je i dalje najveći problem vezan za zapošljavanje. Veliki problem je i izostanak djece iz redovnog sistema obrazovanja, a to je vezano za prethodne probleme, tj. neadekvatne uslove za življenje i siromaštvo. Naše udruženje najviše radi na mobiliziranju zajednice za učešće u borbi za svoja prava, radimo na aktivnostima vezanim za edukaciju, što formalnu tako i neformalnu. Organizujemo razne edukacije za djecu, mlade i žene. Radimo sa djecom i roditeljima na poboljšanju uslova u obrazovanju.
Etnička tolerancija u BiH i u Visokom? Ona, nažalost, ne postoji ni među Srbima, Hrvatima i Bošnjacima, tako da je sigurno dodatno izražena prema Romima. Kako se oni bore protiv toga, kakva je situacija u Visokom?
Generalno, još uvijek postoji netolerancija. Diskriminacija je izražena u svakom pogledu, školama, prilikom zapošljavanja… Toliko je ima da ponekad imam osjećaj da i kada su Romi u nekom redu i čekaju, da i ih i tada diskriminišu. Svaka borba protiv toga je veliki korak. Potrebno je mnogo rada i truda. Generalno, trebalo bi od malih nogu učiti djecu o multikulturalnosti, definitvno izbaciti djeci iz glave „ako ne budeš slušao, odvest’ će te cigani“. Tu počinje problem, a probleme treba rješavati iz korijena.. Osim što radimo kroz aktivnosti udruženja na buđenju svijesti kod Roma i drugih, radimo i na razvijanju mehanizama kako da se bore protiv diskriminacije, gdje je naš tim ustanovio da je najbolji način za borbu protiv toga obrazovanje. Problem je u tome što mnogi ne mogu da shvate da time što diskriminišu Rome, u isto vrijeme tim istim postupcima indirektno uništavaju i budućnost. Nisu svi dovoljno „jaki“ da podnesu uvrede naročito djeca, gdje se nakon tih uvreda djeca odluče čak i za napuštanje školovanja.
