Romski
Priča Mensure Alimanović iz mjesta Prutače kod Brčkog, jedna je od nih u kojima hrabre žene u jednom trenutku svog života „uzmu stvar u svoje ruke“ i postanu heroine. Ova 39-togodišnja Romkinja ruši sve stereotipe o „slabijem polu“ i primjer je predane majke i supruge.
Mensura je u braku sa Bajrom i imaju šestoro. U humanitarno naselje Prutače o kojem često pišemo, doselili su se prije 14 godina iz Modriče. Tada su kupili kuću i vrijedno počeli graditi raditi. Za posao nije bilo puno izbora. Ovo dvoje počeli su raditi ono što veliki broj Roma inače radi – sakupljanje sekundarnih sirovina.
Mensura govori da je dolazak u Prutače i kupovina kuće bila velika promjena u njihovom životu i isto tako velika obaveza za nju i njenog supruga.
–Kada smo se doselili na Prutače nismo htjeli da tražimo stan da bi živjeli u njemu kao što je to uradila većina, već smo kupili sebi kuću i počeli da radimo sa sekundarnim sirovinama. Osmero nas je bilo u kući i morali smo svaki dan da radimo da ne bi slali djecu da prose i traže milostinju. To je ono najgore što roditelj može da traži od svoje djece – govori nam Mensura.
PREUZIMANJE ODGOVORNOSTI
Bajro, Mensurin suprug, bio je ranjen u ratu i od tada njegova lijeva ruka nema nikakvu funkciju. Mensura je zbog toga preuzela na sebe sve vezano za posao kojim se bave. Bajro kaže da je jako ponosan na svoju suprugu i tvrdi da je ona jedna od rijetkih žena koja cijelu porodicu nosi na svojim leđima.
–Ona je uvijek bila ta koja je vodila glavnu riječ u kući kada se radi o poslu. Ja sam u ratu ostao invalid i ne mogu puno da joj pomognem, ali ona zajedno sa starijim sinovima uspjeva da radi i ima povjerenje mnogih ljudi koji nam prodaju, ili od kojih kupujemo željezo. Moramo da radimo jer ono što imam mjesečnih primanja, nam ne može biti ni za soli, a kamoli šta više – kazuje Bajro.
Mensura je položila vozački ispit prije 15 godina i kako kaže, jedna je od rijetkih žena koje na Prutačama imaju vozačku dozvolu. Uprkos svim problemima sa kojima se susreće, Mensura već 10 godina vozi kombi po cijeloj Bosni Hercegovini i pošteno radi posao sa sekundarnim sirovinama.
–Zajedno sa sinovima radim ovaj posao svaki dan. Već 10 godina sam skoro pa svaki dan za volanom i nikada se nisam bojala da vozim. Vozim za Mostar, Sanski Most, Bihać, Prijedor, Bužim, i idem u još mnoga mjesta kako bih dobila bolje cijene. Tokom godine smo stekli povjerenje naroda i imamo svoje stalne mušterije. Zahtjevan je ovo posao i na početku je bilo teško jer, sam žena pa su mnogi odbijali da posluju sa mnom, ali sada isti ti ljudi stalno surađuju sa nama i vide da zapravo i ja mogu da poslujem bolje od nekog muškarca. Dokazujem svima da žene nisu tu samo da bi čuvale djecu i bile u kući – govori Mensura.
Kako kaže, djecu je upisivala u školu, ali djeca nisu završila ni osnovnu školu, jer su se susreli sa diskriminacijom i nije htjela da njena djeca prolaze kroz takvo iskustvo.
–Petoro djece sam upisala u školu, ali svi su se susreli sa diskriminacijom. Često je to bilo od njihovih vršnjaka, a nekada i od učitelja kada su im odbijali pružiti pomoć ili ih izdvajali od ostalih. Jednostavno nisam htjela da moja djeca prolaze kroz to. Znam da sam napravila grešku. Njima sada ništa ne fali i svi rade, bore se, a dva sina već imaju svoje porodice i djecu. Jedna kćerka ide u osnovnu školu i bila bih sretna kada bi ona mogla da završi školu i nađe dobar posao jednoga dana. Sada je novo vrijeme i svi nas poznaju pa i ne gledaju toliko na to da li smo Romi ili ne – kaže ona.
ŽIVOT U PUTAČAMA
Bajro i Mensura kažu da je na Prutačama teško živjeti, jer je naselje gotovo zaboravljeno od svih onih koji su na vlasti. Mnogo toga su prošli u ovom naselju i nikako nisu zadovoljni stanjem u kojem se ono nalazi. Vodovodni kanali puni smeća, česti požari, krađe i neredi u ovom naselju nisu ništa neuobičajno. Kažu da ih je najviše uplašila nedavna pucnjava u naselju. Uprkos svemu, Mensura se svaki dan bori za svoju porodicu i želi da dokaže da žena može raditi sve poslove koje rade i muškarci.
Na kraju, ona je svojim sunarudnicama je poručila da moraju svaki dan da se bore, jer vrijednost žene nije ništa manja od vrijednosti muškarca.
(Portal Udar)
