Romski
Pojava korona virusa izmijenila je svijet. Mnoge navike koje su ranije prihvatane kao sasvim normalne, preko noći su postale nepoželjne, čak i kažnjive. Trebalo je malo vremena da se stanovništvo snađe u “novoj normalnosti”, kako se često definiše svijet nakon pojave korone. Ali da li se svi jednako snalaze u novim okolnostima, ili nekima traba malo više vremena i podrške? Je li virus pojačao prirodno prisutan osjećaj straha i stresa kod ljudi?
Slavica Krstić iz Sarajeva je u penziji. Iako osjeća pojačan stres, odlučna je da joj nove okolnosti ne zaustave život. Svakodnevicu je organizovala tako što izlazi ranije ujutro, odlazi na mjesta na kojima nije prevelika gužva i svodi socijalne kontakte na najbliže poznanike i rodbinu. U tome joj pomaže i susjedstvo, pa za Udar kaže da joj zahvaljujući komšinici Ameli ništa ne nedostaje:
– Držim distancu, naravno, nosim zaštitnu opremu i izbjegavam nepotrebne kontakte – kaže Slavica.
Taj praktični dio je “savladala”, ali šta je sa stresom i brigama?
– Izbjegavam koliko god mogu razgovor o koroni. Kao i svi, i ja osjećam posljedice ove situacije, naravno da postoji doza stresa i straha od onoga što donosi vrijeme. Ali moj recept je muzika, neki opuštajući film, knjige koje volim. Srećom, imam i dječicu u susjedstvu, pa me i oni razvesele i tako se nekako ohrabrim da će sve ovo proći.
Slavici ipak nedostaju neke stare navike koje je redovno upražnjavala prije pandemije:
– Nedostaje mi bazen na koji sam svakodnevno odlazila. Nakon poboljšanja situacije sam ponovo krenula, ali sada, sa novom eskalacijom, ne smijem. Nedostaju mi i koncerti, predstave… to su bili neki moji trenuci zahvaljujući kojima sam izbjegavala stres. Nadam se da će sve ovo proći i da ću se ponovo vratiti normalnom životu. Do tada, jačam imunitet i izbjegavam vijesti.
DVOSTRUKI ATAK
Osjećaj straha i brige o kojem svjedoči i naša sagovornica, u potpunosti je opravdan, kaže za Udar prim. dr. Omer Ćemalović, subspecijalista forenzičke psihijatrije. Doktor Ćemalović šef je odjela intenzivne njege u Psihijatrijskoj bolnici Jagomir u Sarajevu, a radi i sa štićenicima nekoliko zavoda u Kantonu Sarajevo. Brigu i strah sugrađana osjeća ne samo kao ljekar, već i kao građanin Sarajeva kojeg također pogađa trenutna situacija.
– Ljudi se nalaze u nezgodnoj situaciji. To je opasnost sa kojom se teško nositi, od koje nema apsolutne zaštite i sigurnog lijeka. Postoje neki načini da se koliko-toliko spriječi, ali ništa nije sigurno. U toj situaciji postoje ljudi koji trpe dvostruki atak: oni koji zbog svega ne mogu liječiti svoje osnovno oboljenje, a onda im se na to kalemi korona.
Opšte nezadovoljstvao i nesigurnost, pojašnjava doktor Ćemalović, dovode do nemogućnosti psihosocijalne ravnoteže:
– Pritom, imamo situaciju kao da neko želi namjerno da izazove paniku, daju se nekonzistentni savjeti, piše se bombastično, sije se nesigurnost… Ljudi su nezadovoljni, isprepadani i u konfuziji.
Kod pacijenata sa kojima on radi nije primijećeno dodatno pogoršanje, kaže, jer imaju svoju terapiju, ljekara…:
– Svaka osoba ima i zdrave dijelove ličnosti, i u ovakvim ugrožavajućim situacijama ona mobiliše te zdrave dijelove kao odbranu.
Posebnu pažnju društvo bi, smatra naš sagovornik, trebalo obratiti na osobe koje žive same, u poznoj životnoj dobi i za njih u zajednici osmisliti programe koji bi im pomogli da lakše prebrode krizu:
– U ovom trenutku nema organizovane podrške. Istina, ima mnogo NVO koje se na neki način bave time, ali mnogi postoje i rade samo za sebe. Treba povesti računa da savjete daju stručni ljudi, koji će vratiti vjeru u sistem i samopouzdanje ljudima.
To se može provesti i putem javnih servisa, smatra doktor Ćemalović, zatim savjetovanja i propagandnih materijala:
– Ljude moramo ohrabriti, ne samo lošim riječima, da će sve ovo proći.
PODRŠKA ZA CIJELU PORODICU
Jedna od ustanova koja pruža podršku u suočavanju sa različitim krizama i izazovima, pa i u vrijeme korone, je Kantonalna javna ustanova Porodično savjetovalište Sarajevo. Kroz savjetodavno-terapeutski rad Savjetovalište pomaže pojedincima, partnerima i cijelim porodicama. Putem telefona (033 572 50 i 033 209 112), lično u prostorijama Savjetovališta, ali i putem on line platformi Zoom i Skype.
U Porodičnom savjetovalištu za Udar kažu da je u svakodnevnom radu s korisnicima primjetno da postoje različite reakcije na stres: od povlačenja u sebe do visoke količine frustracije i ljutnje. Visok stepen neizvjesnosti i gubitka kontrole dovodi do različitih problema u svakodnevnom funkcionisanju. Osoba ima promjenljiva osjećanja i ponašanje a njena razmišljanja prevazilaze uobičajeni ili očekivani način reagovanja.
Iako se nekada čini da su djeca i mlađi naraštaji “bolje prošli” u situaciji sa obolijevanjem jer ih korona manje pogađa, treba imati na umu da upravo za ovu kategoriju situacija može biti izrazito stresna i da je podrška porodice od kardinalnog značaja. Često je kao izvor stresa kod djece označen i novi način odvijanja nastave i odvajanje od realnosti na koju su do tada navikli.
U Porodičnom savjetovalištu primijetili su da u porodicama sa više djece, sa skučenim životnim uslovima ili egzistencijalnim problemima, a gdje je tehnička oprema za on line nastavu loša, raste rizik od sukoba:
– Također, novo neobično zajedništvo u porodicama, često u skučenom prostoru, rad i škola u svoja četiri zida, držeći se podalje od rođaka i prijatelja, kao i druga ograničenja u vezi sa korona virusom dovode do sukoba unutar porodice – pojašnjavaju u Savjetovalištu.
Drugačije životne okolnosti svakako nose drugačiju perspektivu situacije.
Kako kaže Meliha Fejzić iz Savjetovališta, neke porodice je ovo isustvo dovelo do bliskosti i većeg stepena povezanosti:
– Naprimjer, mlađi parovi bez djece, koji zbog djece ne moraju radno vrijeme prebacivati na kraj dana ili na vikend, više vremena koje provode zajedno predstavljaju kao obogaćivanje svoje veze.
Ipak, novo normalno koje je donijela korona ne može se posmatrati samo na ličnom nivou. Uticaj na društvo u cjelini već je itekako uočljiv. Naša sagovornica iz Porodičnog savjetovališta upozorava da pandemija značajno utiče na smanjivanje kontakata među generacijama:
– Iako je razlog zaštita starijih članova porodice, to je emocionalno veoma zahtjevno i predstavlja veliki izvor stresa za naše korisnike, a što je razumljivo s obzirom na naš kontekst i privrženost porodicama porijekla.
Korisnici usluga Savjetovališta su većinom građani srednje životne dobi, od kojih su dvije trećine ženskog spola.
PRIČA IZ FOČE
Osim porodičnih savjetovališta, građani se za savjete mogu obratiti i centrima za mentalno zdravlje koji rade u sklopu domova zdravlja širom BiH. U Centru za mentalno zdravlje u Foči kažu kako itekako primijete posljedice na Fočacima.
Veći je, pojašnjavaju za Udar, broj korisnika koji se javljaju. Najčešći uzroci su anksioznost, depresija ali i pojačan intenzitet već postojećih simptoma:
– Pojačana je zabrinutost. Sa druge strane, pacijenti koji su zaraženi se susreću sa stigmom, zavisnošću od drugih ljudi jer su u izolaciji i sa strahom od posljedica preležanog virusa po njihovo zdravlje. Stresna situacija može biti okidač za ispoljavanje tegoba, ali može da dovede do pojačane otpornosti na stresne i krizne situacije – kažu u Centru u Foči.
Prema njihovom iskustvu i radu sa korisnicima, u ovom trenutku posebno su ugrožene kategorije ljudi čije je mentalno zdravlje već narušeno ili postoji predispozicija za narušavanje:
– Centar za mentalno zdravlje svakodnevno pruža usluge ne samo korisnicima CMZ-a, nego i svim građanima. Također, građani koji su u izolaciji i samoizolaciji mogu da razgovaraju putem telefona sa osobljem CMZ-a. (Broj na koji se mogu javiti je 058/220-180)
RASTE STRAH
Milena je majka dvoje tinejdžera iz Foče. Trenutno je zaposlena, iako je nakon početka pandemije prvih nekoliko mjeseci bila bez posla. Egzistencijalni problemi, u slučaju njene porodice, bili su jači od straha od zaraze:
– Na početku nismo vjerovali toliko u koronu, valjda kao i većina ljudi. Međutim, sada kako vrijeme prolazi, i poznajem više ljudi koji su oboljeli, tom strahu od egzistencijalnog ipak se pridružuje i strah od zaraze.
Nije to baš paničan strah, priča ona, više ideja da se možete zaraziti bilo gdje i bilo kada:
– A da mijenja život, mijenja. Od organizacije škole, posla, druženja… malo se plašim i ove zime koja dolazi, pogotovo zbog starijih članova porodice. Ipak je drugačije u ljetnim mjesecima.
Koliko je stvarnost izmijenjena govore i svakodnevne situacije, koje nekada ne bi ni primijetila:
– Vozim se u autobusu i kihnem. Svi su me pogledali. Prvo, što je meni bilo toliko neprijatno kao da sam uradila nešto jako loše, drugo što je u autobusu takva tišina zavladala na minut da sam samo čekala da me izbace van. Dok se jedna putnica nije počela smijati, tada smo svi shvatili kakvo je čudno vrijeme došlo.
KAKO POMOĆI DJECI I ADOLESCENTIMA
Milena trenutno pokušava svesti kontakte na minimum, ali brine zbog tinejdžera koji nisu toliko oprezni.
Iako djecu i adolescente korona pogađa manje nego odrasle, to nikako ne znači da i njima nije potrebna pomoć da savladaju krizu. Upravo na tome radi Interdisciplinarni terapijski centar za zaštitu zdravlja djece, mladih i obitelji (BHIDAPA).
BHIDAPA tim učestvuje u globalnoj mreži za superviziju psihoterapijskih centara i instituta za djecu i mlade u organizaciji Oaklander trening Centra. Sa UNICEF-om i uz pomoć Kraljevine Švedske kreirana je edukacija “Ovdje i sada”, uz pomoć koje se prati i odgovara na potrebe djece, adolescenata i njihovih porodica u oklnostima izmijenjenim usljed zdravstvene krize.
U direktnom radu sa djecom, adolescentima i njihovim roditeljima, itekako uočavaju poteškoće, a iz BHIDAPA-e za Udar nabrajaju kako se one manifestuju:
– U prilagođavanju novim modalitetima učenja, strahovima, konfliktima, porastu nasilja, otežanom funkcionisanju usljed promjene rutine, izostanku bliskih kontakata i značajnih aktivnosti, anksioznim i deprsivnim simptomima… Suočavanje porodica sa zdravstvenim, ekonomskim i ostalim posljedicama, značajno utiče i na mentalno zdravlje – kaže Senka Čimpo, psihologinja i psihoterapeutkinja.
Pitali smo kako roditelji mogu pomoći djeci i adolescentima da se nose sa krizom, čak i ako se naoko čini da dijete ne osjeća veliki stres? Zadatak odraslih je, savjetuje Senka Čimpo, da osiguraju sigurno okruženje, kontekst, plan i pravila:
– To znači da nastoje održati, odnosno kreirati uobičajenu rutinu i svakodnevnicu, gdje će djeca i adolescenti imati vrijeme i okvir za odmor, učenje, zabavu i vrijeme sa porodicom, čak i kada se sve to odvija unutar porodičnog doma. Roditelji moraju imati na umu i to da promijenjene okolnosti donose određenu količinu stresa te da očekivanja o funkcioniranju i postignućima trebaju biti realna i prilagođena.
Sa djecom treba razgovarati o situaciji, kaže:
– Značajno je djeci i adolescentima osigurati provjerene i uzrastu prilagođene informacije, biti dostupan za razgovor o neugodnim emocijama i posljedicama ili bilo čemu što ih okupira.
Savjete o tome kako pomoći djeci i adolescentima, ali i cijeloj porodici, imaju i u Porodičnom savjetovalištu Sarajevo. I oni ističu važnost postojanja rasporeda u dnevnim aktivnostima:
– Jako je važno spoznati i razumjeti šta je pod našom kontrolom a šta izvan nje, te da ovo stanje nije trajno i da će nakon nekog vremena doći do smirivanja cijele situacije. Kada smo svjesni šta je pod našom kontrolom, tada možemo svoju energiju usmjeriti na pravo mjesto.
Pod našom kontrolom je koliko smo izloženi vijestima, koje izvore vijesti pratimo, koliko ćemo poštovati mjere opreza i zaštiti sebe i druge od prenošenja virusa:
– Ono što nije pod našom kontrolom je kako drugi ljudi postupaju i način na koji se dezinformacije šire putem medija. Ne smijemo zaboraviti da budemo brižni prema sebi, kao što smo brižni prema drugima, i da svaki dan pronađemo i izdvojimo određeno vrijeme u kojem ćemo se posvetiti sebi: topla kupka, meditacija, čitanje knjige, slušanje mizike, neka aktivnost koja nas opušta – kaže Meliha Fejzić iz Savjetovališta.
KJU Porodično savjetovalište u ovim okolnostima preventivni rad – radionice, vježbe, predavanja… premjestilo je u on line forme djelovanja.
Liniju za psihološko savjetovanje građana u KS početkom pandemije otovorila je i JU Dom zdravlja KS (putem brojeva telefona 033/704-824; 033 704-826).
Na raspolaganju građanima je i Društvo psihologa RS-a (080 050-305).
U duhu modernog vremena, danas se razvijaju i aplikacije o brizi za mentalno zdravlje. Jednu takvu razvilo je upravo četvero mladih ljudi iz BiH (Kenan Suljić, Amina Madžak, Muamer Galešić, Sejo Ivković). Aplikacija za depresiju i mentalne bolesti D-App dobila je prvu nagradu za aplikaciju 2019, godine od Internacionalnog Burch Univerziteta. Početak rada aplikacije najavljen je za novembar.
Bez obzira da li se oslanjali na moderne aplikacije ili obični telefonski razgovor sa ljekarom, pripadali ili ne ugroženim kategorijama, briga o svome mentalnom zdravlju uvijek je dobra ideja.
Kriza je ponovo tu. Ali doktor Omer Ćemalović, osim što savjetuje mjere opreza i filtriranje informacija, ima još jednu važnu poruku:
– Važno je ljudima reći: ovo će proći – poručuje.
(portal-udar.net)
