Romski
Desetljećima unatrag, psiholozi i sociolozi su izučavali i dokazivali pozitivne učinke uzgoja biljaka i boravka u prirodi, posebno tokom različitih kriza, a to je zasigurno i pandemija koronavirusa. Uz to, naučnici su dokazali i da plava – kao boja neba – odmara, ali i zelena, kao primarna boja vegetacije.
„Cvijeće, te ljekovito, začinsko i aromatično bilje su biljke, koje ne traže tako puno od vas, dok ih uzgajate i brinete o njima, a tako puno vam daju i vraćaju. Smiraj i zadovoljstvo, provodeći vrijeme s biljkama, nemaju cijenu, a rasadi se samo množe…“, priča Dino Beširević iz Ilijaša, magistrant floristike i pejzažne arhitekture.
Samo oko 25 km jugoistočno od Ilijaša je glavni grad Bosne i Hercegovine, koji je – za razliku od zapadne i sjeverne Evrope – tek „upovojio“ prve naznake urbane agrikulture.
A urbana agrikultura je model, koji se odnosi na uzgajanje, preradu i distribuciju hrane u samom gradu ili neposrednoj blizini naseljenih mjesta. Uključuje i agro-šumarstvo, te hortikulturu.
Urbana agrikultura najčešće slijedi ekološka načela proizvodnje hrane, pa iako u svom dvorištu, okućnici, na balkonu, krovu, zidu ili čak u unutrašnjem prostoru.
Pandemija kao okidač mentalnih kriza, a urbana agrikultura kao istovremeni spas
Osnovna osobina urbane agrikulture je lokalna proizvodnja hrane, za lokalnu upotrebu. To je koncept, koji osigurava upošljavanje stanovništva, kultivaciju gradskih i prigradskih površina, više hrane, zdraviju ishranu, povećanje ekonomske moći grada i njegovih stanovnika, te jače veze među stanovništvom.
Najčešći način proizvodnje u urbanoj agrikulturi je tzv. biointenzivna metoda, kojom se, na ograničenim površinama, proizvode znatne količine ekološke hrane.
„Urbana poljoprivreda, pri tome, ne misleći na poljoprivredu sub-urbanih i peri-urbanih zona, koje su u slučaju bh. gradova, s njima, u bliskoj vezi, na razini je individualizirane proizvodnje, tj. proizvodnje za vlastite potrebe domaćinstva. Domaćinstva koja žive u privatnim kućama su ta koja održavaju poljoprivrednu proizvodnju u gradovima“, objašnjava dr. sc. Emira Hukić, docentica Katedre za ekologiju šuma i urbano zelenilo Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
A prošle godine su na Šumarskom fakultetu vršena istraživanja i analize razine poznavanja koncepta zelenih krovova, te spremnosti lokalne zajednice u održavanju tih krovova, i to u sarajevskom naselju Hrasno.
„Takve površine su neizmjerno važne za održivost života u gradovima, naročito u kriznim situacijama. Pored zemljišta, koja se mogu koristiti, bez većih investiranja u prostor, potencijal za takvo korištenje imaju i sve zapuštene površine, koje se mogu prilagoditi toj namjeni, uz ulaganje, npr. općina. Trenutno, u svijetu istraživanja se bave sistemima proizvodnje u napuštenim gradskim objektima, gdje se, u vještačkim uvjetima, proizvodi hrana, što je svakako povezano s naporima da se poveća otpornost ljudi u gradovima na promjene, koje će se dešavati u budućnosti. Količine hrane su impresivne“, pojašnjava doc. dr. sc. Hukić.
U sve navedeno, benefit urbane agrikulture je i očuvanije mentalnog zdravlje.
Urbana agrikultura kao osobna neformalna okupacijska terapija
„Psihološki benefiti uzgoja biljaka su brojni. Kada uzgajamo jestive biljke u sklopu svog životnog prostora – na balkonima, terasama, krovovima, dvorištima, pa čak i začinsko bilje na prozorskoj dasci – prije svega, svoje okruženje činimo ugodnim za oko. Ako smo okruženi predivnim mirisima – začinskog bilja, zelenilom, plodovima našeg truda – bit ćemo manje nervozni i osjećat ćemo se spokojnije. Zamislite, kako je lijepo piti kafu ili čaj na balkonu, koji je pun biljaka, koje ste uzgojili vlastitim rukama“, navodi mr. sc. Jasmina Buljić, dipl. psihologinja i porodična sistemska savjetnica.
„Osim toga što je ugodno oku, uzgajanje biljaka nam može pružiti osjećaj produktivnosti i samopouzdanja, jer smo svojim trudom proizveli nešto što je korisno za nas i članove naše porodice. Naime, čovjek je oduvijek povezan s prirodom. Vikendom se svi vraćamo prirodi. Bježimo u planine. Rad sa zemljom je veoma koristan za zdravlje čovjeka. Potiče oslobađanje serotonina, hemikalije koja je zaslužna za dobro raspoloženje“, dodaje mr. sc. Buljić.
Posebno na početku pandemije, ali i sada, u jeku pandemije, još se znatan broj ljudi suočava s izazovima reorganizacije slobodnog vremena.
„Vrtlarstvo je odličan način za ispuniti slobodno vrijeme aktivnošću, koja je dobra i za fizičko i psihičko zdravlje, te – za razliku od npr. televizijskog ekrana – ne odvlači pažnju, već jača njen fokus. Važna je komunikacija s drugim ljudima, koji također uzgajaju biljke, a u okviru svog životnog prostora. Važno je razmjenjivanje savjeta, sjemena, ideja za iskorištavanje prostora… Možda je uzgoj biljaka način na koji ćemo premašiti socijalnu barijeru, koju nam je nametnula pandemija i ostati povezani, unatoč fizičkoj distanci“, uvjerava magistra Jasmina Buljić.
Svako zlo ima neko dobro: Brojni sociološki benefiti urbane agrikulture tokom pandemije
„Primijetila sam to da je, ove godine, mnogo više ljudi obrađivalo zemljište i sadilo biljke, a za mene je to bilo zaista iznenađujuće, mada kada sada pogledam – većinu nas je pandemija pretvorila u vrtlare. U razgovoru s fitofarmaceutom u poljoprivrednoj apoteci, saznala sam to da je prodaja sjemena, ove godine, bila u porastu, te da su, na ovaj način, ljudi skretali pažnju sa svakodnevnih problema i neizvjesnosti, koju je donijela pandemija. Trebalo je iskoristiti vrijeme, koje je bilo planirano za sportske događaje – koji su otkazani, te odlaske u restorane, kina i pozorišta – koji su zatvoreni“, bar za ljubitelje prirode i biljaka, optimistično počinje mr. sc. Neđmina Gušić, doktorandica sociologije.
„Pandemija ipak nije spriječila društvenu interakciju ljudi, koji su se počeli zanimati za sadnju biljaka i obradu zemljišta. Na forumima je bilo živo – diskusije, savjeti, dogovori oko razmjene sjemena, ideja i plodova. Većina interakcije se preselila online“, dodaje mr. sc. Gušić.
Ipak, u Bosni i Hercegovini još nije dovoljno prepoznata i osnažena rehabilitacijska vrijednost rada u vrtu. Radom s biljkama, značajno se može umanjiti stres i pozitivno djelovati na ljudsko zdravlje, a posebno mentalno.
„Istraživanja su pokazala to da senzomotorne i psihosocijalne vještine napreduju upravo onda kada je čovjek u interakciji s prirodom, a da ne govorimo o samom zadovoljstvu uživanja u plodovima rada, nakon dugog rada s biljkama. Ove dobrobiti rada, u bašti, mogu biti veoma značajne za mentalno zdravlje u doba pandemije koronavirusa, jer značajno mogu ublažiti depresiju i anksioznost, izazvanu neizvjesnom situacijom. Iskreno se nadam da je bila uspješna i plodonosna godina, bar za one ljude koji su se odlučili da zamijene pozorišta, sportske terene i druge – planirane, ali otkazane – aktivnosti radom u bašti i ulože trud u obradu tla i brigu o biljkama, te se nadam da ima onih koji već nestrpljivo čekaju proljeće, da se, po prvi put, okušaju u uzgoju biljaka“, zaključuje naglašavajući magistra Neđmina Gušić.
Uz urbanu agrikulturu, narod često vezuje pojam „zdrava hrana“, dok se u nauci radije koriste termini „funkcionalna“ ili „pametna“ hrana. Odnose se na nekontaminiranu, mikrobiološki testiranu i ispravnu hranu, koja nema loše posljedice na zdravlje konzumenta. Naprotiv, takva hrana može biti blagodat ljudskom i životinjskom organizmu, a tu svakako spada ekološka hrana s pripadajućim ekološkim certifikatom, koja nije hemijski tretirana.
(portal-udar.net)
