Romski
Međunarodni dan žena, praznik je koji se obilježava 8. marta svake godine. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog pola.
Prvi Dan žena se slavio 28. 2. 1909. u SAD-u, temeljem Deklaracije koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih istorijskih događaja, njime se obilježava i požar u fabrici Triangle Shirtwaist u (New Yorku 1911. godine) kada je poginulo preko 140 žena.
Ideja da se obilježava međunarodni dan žena se prvi put pojavila početkom 20. vijeka u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uslova.
Žene, zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8.3. 1857. godine u New Yorku. Tekstilne radnice su protestovale zbog loših radnih uslova i niskih plata. Demonstracije je rastjerala policija, a te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
Protesti 8. 3. su se događali i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeči kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila “Međunarodni dan žena” na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin.
Bosna i Hercegovina i dalje je tradicionalno društvo u kome se žene svakim danom trebaju boriti za bolji položaj u društvu. U bh. politici, položaj žena jasno govori da smo daleko od ravnopravnosti polova i da je potrebno još mnogo toga uraditi da se situacija popravi.
„Za mene, Međunarodni dan žena predstavlja dan borbe za ekonomsku, političku i društvenu ravnopravnost žena. Nažalost, Dan žena već godinama se proslavlja kao dan kada muškarci pripadnicama ženskog pola iskazuju ljubav i zahvalnost, poklanjajući im cvijeće i druge poklone, pa je ovaj praznik kod nas odavno izgubio svoj društveno-politički karakter. Medjutim mnoge aktivističke organizacije i aktivistice ne odustaju od borbe za ekonomsku, društvenu i političku ravnopravnost žena“, rekla je Melina Pirija, vijećnica u Općinskom vijeću Visoko.
U posebno teškom položaju nalaze se Romkinje, koje su dvostruko diskriminisane, kao Romkinje od strane društva u kome žive, ali i kao žene u okviru same romske zajednice. One koje su na neki način diskriminisane, ili zlostavljane, najčešće nisu svjesne situacije u kojoj se nalaze, što pokazuje i činjenica da se samo mali broj njih interesuje da zaštiti svoja prava.
Loš položaj Romkinja, utiče i na položaj žena neromske populacije.
“Počelo je marševima, nastavljeno karanfilima, a danas opstaje uz šarenu lepezu poklona i romantičnih iznenađenja. Oštrica zahtjeva vremenom je otupjela, a dani borbe za prava žena potrebni su kao i prije više od sto godina. I žene 21. vijeka mogle bi mnogo da učine – samo da su malo zahtjevnije”, istakla je Aldina Denić, predsjednica romskog udrženja “Mladi Romi” iz Viteza.
Kada spomenemo ovaj dan, mnogi od nas pomisle na cvijeće i razne poklone a mnoge žene ga povezuju i sa pažnjom muškog roda, jer mnoge od njih jedino taj dan budu cijenjene i pažene.
“Da bi slavila ovaj dan, žena treba da se osjeća zadovoljno, ispunjeno, da bude sretna i da bude ono što ona jeste, kako bi taj praznik imao značaja. Smatram kad je žena već takva njoj je svaki dan 8. mart. Isto tako, mišljenja sam da je taj praznik komercijalizovan i da se koristi više u svrhu zarađivanja novca i ostvarivanja nekog profita. Žena bi trebalo da se pazi svaki dan. Romkinje su uvijek u lošijem položaju od ostalih žena jer one teško dolaze do svojih prava, iako je 21. vijek i one bi se trebale boriti svaki dan za jedno novo pravo i da 8. mart bude dan kada će one proslaviti novih 365 prava”, rekla je Ajša Ramić, magistrica prava.
Mnoge žene kažu da ne slave ovaj praznik, zato što ga vezuju za (ne)pažnju muškaraca, koji svoje drage supruge i devojke prihvataju „zdravo za gotovo“ ne pokazujući uvijek poštovanje i divljenje za sve ono što one urade u samo jednom danu.
“Nažalost, neke od nas se jedino taj dan osjećaju kao žene i mogu zahtjevati od muškaraca ono što žele tokom cijele godine. Voljela bih da je stanje drugačije, ali u našem društvu još uvijek je prisutna neravnopravnost spolova i još uvijek se ne možemo porediti sa muškarcima”, rekla je Arnesa Delić, romska medijatorica Asocijacije Leda.
Zašto žene slave ovaj dan? Svake godine se postavlja isto pitanje a odgovor je vrlo jednostavan, žene na ovaj dan slave sve one žene koje su se 1909. godine izborile za prava svih žena. Zato današnje žene treba da slave svaki dan i svaki svoj uspjeh. Treba da slave to sto su diplomirale, postale majke ili uspješne poslovne žene.
(portal-udar.net)
