Romski
Očekivanja od nove generacije mladih Roma i Romkinja u Bosni i Hercegovini su velika. Nakon puno truda i ulaganja u obrazovanje, stasala je nova generacija koja treba osvježiti pomalo ustajale ideje koje dolaze iz romskih nevladinih organizacija. Dok se nova generacija razvijala, dok su putovali, sticali obrazovanje u BiH i van nje, generacija starijih lidera i liderica je samo učvrstila svoje pozicije.
Nakon 15-ak i više godina, htjeli da priznaju, ili ne, došao je momenat kada sve izazove koji predstoje, treba da prepuste novoj generaciji, jer su imali dovoljno vremena. Deklarativno, svi se slažu da je romskoj zajednici u BiH potrebna promjena, međutim, u praksi nije baš tako.
Godinama viđamo jedna te ista lica, a mladi polako odustaju od ideje da će dobiti priliku.
Istovremeno, dok se svi ti lideri i liderice čvrsto drže svojih pozicija, mladi gube nadu i ne pokazuju nikakvu ambiciju, ili se jednostavno udaljavaju tražeći svoju priliku u drugim oblastima.
Autokratija u romskom nevladinom sektoru nije izolovan slučaj. Organizacije manje-više tako funkcionišu, s tim što je takav daleko štetniji po romske organizacije, pa i čitavu romsku zajednicu.
U BiH postoje na stotine raznih organizacija koje se bave svim i svačim, dok romskih ima svega nekoliko desetina i nema nikakve sumnje da bi prestanak funkcionisanja jedne izazavao velike poremećaje. Da bi se rad tih organizacija nastavio, mora se dati prilika mlađim, sposobnijim i daleko obrazovanijim ljudima. Sa ovom konstatacijom se slažu čak i domaće institucije i međunarodne organizacije koje su uključene u rješavanje romskog pitanja u BiH, ali je neralno očekivati da će javno poslati takvu poruku.
OBOSTRANA ODGOVORNOST
Dajana i Asmir su dio generacije mladih obrazovanih Roma. Imaju slične stavove i slažu se oko činjenice da mladi još uvijek nisu dobili priliku. Često su pisali o tome, jer su između ostalog i saradnici Udara.
Za razliku od Dajane, Asmir nikada nije dobio priliku čak ni da volontira u nekoj romskoj organizaciji. S druge strane, kaže da je jedini koordinator Dnevnog centra u regionu, a uskoro očekuje poziciju u jednom velikom evropskom projektu koji će se raditi u Brčkom. Sve je to bio rezultat prilika koje je dobijao, koje su u jednom trenutku materijalizovale.
Na odnos dvije generacije gleda vrlo objektivno i smatra da su njegovi vršnjaci itekako odgovrni što do sada nisu stovreni drugačiji odnosi.
– Iskreno, smatram da su mladi Romi i Romkinje podjednako odgovorni za činjenicu da mladi vrlo teško, zapravo i veoma rijetko dobijaju priliku da se nametnu kao nova generacija lidera u romskoj zajednici Bosne i Hercegovine. Iako shvatam poziciju u kojoj se nalaze, smatram da se moramo aktivirati i preuzeti inicijativu, jer jedino na taj način možemo doprinjeti Romskom omladinskom aktivizmu i podići vidljivost naših poduhvata. Jedino kroz unaprijeđenu vidljivost možemo doprinjeti promjeni stava starijih lidera, što svakako može doprinjeti većem uključenju mladih Roma i prepoznavanju istih kao novih mladih lidera – poručio je Asmir Husić.
Da bi se napravio bilo kakav pomak, Asmir kaže da se on i njegovi vršnjaci moraju aktivirati ukoliko zaista žele doprinjeti razvijanju zajednica iz kojih dolaze, jer jedino na taj način mogu dokazati da su ravnopravni aktivisti i da bez njih, romski aktivizam ne može opstati.
Za razliku od Asmira, Dajana je aktivistica dugo godina u Udruženju “Romani ćej” iz Prnjavora. Kaže da je potpuno ravnopravna sa svim ostalim članovima i da nema problem da se izbori sa starijim liderima.
–Smatram da mladima treba pružiti priliku, ali i da se mladi trebaju svojim trudom i radom izboriti za svoje mjesto. Stariji lideri treba da pomognu u tome, da ih podstaknu, umjesto da ih smatraju konkurencijom. Vjerujem da još uvijek postoje lideri koji se plaše mladih ljudi. Plaše se da će im zauzeti mjesto i da ce oni pasti u zaborav – rekla je Dajana Mirković.
PREKO POTREBAN PRILIKA
Jedan od rijetkih ljudi koji je dao priliku mlađoj koleginici je Nedžad Jusić, nekada predsjednik Udruženja “EuroRom”, danas samo član. Ne ulazeći u prirodu ove transformacije, ključna stvar koja ovu organizaciju razlikuje od većine ostalih je što je EuroRom ipak pružio preko potrebnu priliku.
Jusić govori kako je neophodno mladim ljudima dati priliku, ojačati ih i polako ih pripremati za vođenje politika i vođenje romskog pokreta.
–Poražavajući je podatak da 99 posto romskih organizacija vode ljudi koji imaju 65-70 godina. Ti ljudi nemaju više snage da se bore – govori Jusić.
On takođe smatra da su ovo pitanje zloupotrebile neke međunarodne organizacije, jer su po njegovim tvrdnjama, godinama radile na izgradnji kapaciteta mladih Roma i Romkinja, kojih sada nema. Jusić javno pita – gdje su ti mladi Romi i Romkinje? Kako tvrdi, samo Save The Children i CARE International su od Evropske komisije dobile oko 2 miliona eura za ovu namjenu.
–Evo, ja sada javno pitam: gdje su ti mladi Romi, gdje su te mlade Romkinje koje su ojačale ove organizacije da preuzmu ulogu u romskom nevladinom sektoru? Sa dva miliona eura su se itekako mogli izgraditi vrlo kvalitetni kapaciteti. Ja iskreno ne vidim te mlade aktiviste koji su ojačani putem tih programa – rekao je Jusić.
S druge strane, sa daleko manje novca, koliko je imalo Udruženje “EuroRom”, Jusić kaže da su napravili potpunu transformaciju. Ojačali su udruženje u kojem radi puno mladih ljudi i danas je to, kako tvrdi, jedno od najaktivnijih romskih udruženje u BiH.
DONATORI, MLADI I STARI
Boris Pupić, član Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH, već godinama prati zbivanja u romskom nevladinom sektoru.
I sam primjećuje da su u romskom nevladinom sektoru već dugo godina prisutni jedni te isti ljudi, jer se radi o istim organizacijama, od kojih je svega nekoliko napravilo izmjene u unutrašnjoj organizaciji.
To su, kaže Boris, male kozmetičke promjene, nisu suštinske, ali su svakako dobronamjerne.
–U globalu, tačno je da su tu isti ljudi i činjenica je da se godinama iste organizacije javljaju kao partneri međunarodnim organizacijama i domaćim vlastima – rekao je Pupić.
Do sada nije stekao utisak da, prije svega međunarodne organizacije traže neke nove ljude, u ovom slučaju one iz mlađe generacije. Da je tako, do sada bi ih sigurno pronašli, kaže on.
–Mislim da organizacije koje dolaze iz vana, upravo traže organizacije koje su dugo prisutne na terenu i koje funkcionišu po nekim istim šablonima, gdje mogu pronaći iskusvto, ali i sigurnost za njihove projekte – objašnjava Pupić.
Ovo itekako može biti prepreka za neke nove igrače koji su se pojavili, ili koji će se tek pojaviti na terenu, jer za njihove nove ideje pod ovakvim okolnostima, definitivno nema mjesta. S druge strane, Pupić kaže da nije primjetio da ima nekih novih ideja i inicijativa koje dolaze od mladih ljudi.
ŠIRI KONTEKST
Rješenje treba tražiti negdje između finansijske sigurnosti koju liderima pružaju njihove organizacije i nedovoljne aktivnosti mladih.
S druge strane, treba posmatrati mnogo širi kontekst. Kako društvo tim ljudima nije dalo priliku da se afirmišu kroz neke druge pozicije, svoju šansu su prepoznali u nvo sektoru. Lideri i liderice su nakon 10-15 godina stekli nekakve pozicije i u međuvremenu su se nametnuli u svojim zajednicama i institucijama. Priznaćete, nakon toliko vremena, teško je odreći se benefita.
Mladi u ovakvim okolnostima imaju vrlo težak zadatak da se pokažu kao neki nova lideri. Da bi do toga došlo, prije svega u zajednicama iz kojih dolaze, potrebno je puno para i vremena, a čini se da je sve teže i teže pronaći donatore koji će podržati neki projekat koji specifično treba da podrži mlade u postojećoj, ili nekoj novoj organizaciji.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Da li je rješenje u volonterskom radu? Možda.
Ne treba zaboraviti da je čitav romski pokret bio zasnovan na volonterizmu, a isto tako je sasvim očekivano što mladi ljudi traže naknadu za bilo kakav angažman. Ukoliko ne dobiju makara 20-ak KM, teško da ćete nekoga zainteresovati da nešto uradi.
Da li je rješenje u stvaranju nove organizacije? Vrlo teško. Ako donator bira hoće li sigurno i bez većih problema odraditi projekat koji finansira sa starim partnerom, ili dati priliku novoj organizaciji, gotovo sigurno će odabrati ovo prvo.
Čini se da jednostavan odgovor na ovo pitanje ne postoji, jer ga treba postaviti različitim grupama koje imaju različite interese. Mladi žele svoje mjesto, donatori guraju svoju agendu i traže sigurnost, a stari lideri se čvrsto drže pozicija. Bilo bi dobro kada bi bar još neko slijedio primjer EuroRoma, pa makar to bilo samo formalno.
Ono što ohrabruje je da nema nikakve sumnje da će u jednom momentu doći do smjene generacija, jer fizika i biologija su fundamentalne nauke – vrijeme je linearno i bespovratno teče, a lideri i liderice su stariji svake godine i biologija čini svoje.
Ono što generacija na odlasku treba da se ponekad zapita je: kako će nas i po čemu pamtiti? Gotovo je sto posto da bi svako od njih želeo da ih svi pamte kao mudre i koji su donosili dobre odluke. Kako će zaista biti, zavisi od njih samih…
(portal-udar.net)
