Mujo Milkić je samohrani otac iz Gradačca. Završio je osnovnu školu, ali kako kaže za sebe, završio je i životni fakultet, budući da ga je život često stavljao na razna iskušenja, a trenutno prolazi kroz jedno-možda najveće u životu. Odbačen od porodice i čitave familije, Mujo se bori za svoju kćerku da joj obezbjedi dobre uslove za život i školovanje. Njegova kćerka Kasandra je učenica osmog razreda Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” u Gradačcu.
Mujo se relativno rano oženio. Ubrozo se rodila Kasandra, a sa tadašnjom suprugom i tek rođenom kćerkom, živjeli su u Gradačačkom prigradskom naselju Potok mahala u porodičnom stanu sa Mujinim roditeljima i mlađim bratom.
Poslije nekoliko godina supruga ga je napustila, preudala se, a Mujo je postao samohrani otac. Priča se tu nije završila. Ubrzo su mu roditelji umrli, a njegov mlađi brat ga izbacio iz stana. Mujo i Kasandra su ostali na ulici.
“Dok su moji roditelji bili živi, živio sam s njima tu u stanu, a kada su oni umrli moj mlađi brat, istjerao je moju kćerku i mene iz stana… Našao sam podrum da ne budemo na ulici”, prisjeća se Mujo.
Mujo i njegova kćerka su narednih osam mjeseci živjeli u podrumu u blizini nekadašnjeg porodičnog stana u gotovo nikakvim uslovima za život. Tokom tih osam mjeseci, snalazio se za život, povremeno obavljajući jednokratne poslove po potrebi, da bi izdržavao i školovao kćerku.
U trenutku kada je boravak u podrumu narušio zdravstveno stanje njega i njegove kćerke, obratio se vlastima Općine Gradačac. Odgovor je brzo uslijedio. Muji i njegovoj kćerki, dodijeljen je alternativni smještaj na dugoročno korištenje.
“S obzirom na podatke kojima smo raspolagali o Muji Milkiću, njegovim učešćem u ratu i njegovim trenutnim socijalnim statusom, njegov zahtijev je podržan od strane općine Gradačac u kategoriji onih osoba koje ostvaruju pravo na alternativni smještaj “, rekao je za portal UDAR načelnik Općine Gradačac, Edis Dervišagić.

Muji je poslije izvjesnog vremena bila isključena struja, jer nije mogao plaćati račune, pa je bio prisiljen sakupljati svijeće po obližnjem groblju, kako bi mala Kasandra uveče mogla pisati zadaću. Ali, i taj problem bio je riješen zahvaljujući dobrim ljudima koji su mu izašli u susret.
Mujo je u minulom ratu dva puta ranjavan, te je tako stekao pravo na invalidsku penziju, ali u jednoj od mnogih revizija i to pravo mu je oduzeto.
“Dva puta sam ranjavan. Imao sam 40 posto invalidnosti, ali sam skinut i sad nemam pravo na invalidsku penziju. Ulagao sam žalbe, ali sam dobijao svaki put odbijenice, pa sam na kraju odustao”, rekao je Mujo.
Bez invalidske penzije samo sa malim dječjim dodatkom i ponekad povremenim poslom, Mujo je izdržavao i školovao Kasandru, trudeći se da joj obezbjedi makar minimalne uslove za život.
Međutim, život je često nepravedan.
Jednom se desilo da je Kasandra, igrajući se sa drugarima, pala niz stepenice i povrijedila ruku. Odmah je bila prevezena u Dom Zdravlja Gradačac, gdje je dežurno medicinsko osoblje utvrdilo da je imala lom ruke, odakle su je odmah uputili u Urgentno Klinički Centar (UKC) Tuzla.
Po dolasku na UKC Tuzla, Mujo se susreo sa novim životnim problemom. U Kliničkom centru su odbili da Kasandri stave gips na ruku, jer joj zdravstvena knjižica nije bila ovjerena. Mujo nije bio u mogućnosti da pokrije troškove pregleda i gipsa, pa su tako bili primorani da se vratiti u Gradačac.
“Posle nekog vremena, tačnije negdje oko mjesec dana, ponovo su mi pomogli dobri ljudi, ali ruka moje kćerke je već počela pogrešno zarastati, pa su morali ponovo lomiti i namještati ruku”, govori Mujo.
Nakon svih loših stvari koje su se dešavale, bilo je vrijeme da se ovoj porodici dogodi i nešto lijepo. Tako je uslijedio poziv od rukovodstva Općine Gradačac. Muji je bio obezbjeđen posao i počeo je da radi na održavanju Sportskog komleksa „Luke“ u centru grada.
“Iskoristili smo poziv Zavoda za zapošljavanje-Zapošljavanje Roma, aplicirali smo za Muju i tako ga angažovali Ugovorom na godinu dana. Ugovor već drugu godinu obnavaljamo. Mujo radi na održavanju Sportskog komleksa „Luke“ u centru grada“ , kazao je načelnik Dervišagić, dodavši da je Mujo dosadašnjim radom pokazao da izuzetno cijeni radnu priliku koja mu je pružena, te da je njegov odnos prema radnim obavezama, na izuzetno visokom nivou.
“Ja sam prezadovoljan živim, radim, ponekad me djeca zadirkuju da sam smećar, ali djeca su to šta ona znaju”, govori Mujo kroz osmjeh.

Kasandra Milkić je učenica osmog razreda Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” u Gradačcu i jedina je Romkinja u razredu. Kaže da nikad nije imala problema zbog toga. Dobra je učenica i ima mnogo želja kao sve njene vršnjakinje, a njena najveća želja je da postane frizerka. Vrlo je ponosna na svog oca, a o majci nije puno govorila i kaže nije ljuta na nju, bez obzira na sve. Njeni drugovi i drugarice iz razreda imaju samo riječi hvale za nju, opisujući je kao jako skromnu osobu koja nikad nije dolazila u konflikt s drugom djecom.
“Kao učenica je relativno dobra. Nema nikakvih problema što se tiče discipline, ali malo zaostaje u odnosu na ostalu djecu. Otac se bori, ulaže napore“, rekao je Dževad Asanović Kasandrin razredni starješina.
Priča ove porodice iz Gradačca je vrlo inspirativna. Govori nam o borbi, ljubavi i velikoj požrtvovanosti roditelja. Mujo i Kasandra Milkić, otac i kćerka, sretni su jer imaju jedno drugo.
„Sve je to život drago dijete. Čovjekova najveća radost je kada se ima za koga boriti“ rekao je na kraju Mujo iz Gradačca.
(portal-udar.net)