Mustafa Husić, mladi je Rom iz okoline Brčkog. Završio je gimnaziju sa odličnim uspjehom, uprkos vrlo teškim uslovima u kojima živi. Upravo su ga oni spriječili da upiše fakultet, ali on vjeruje da je strpljenje ključ uspjeha i očekuje da će već sljedeće godine uspjeti da dobije stipendiju i upiše željeni fakultet. U međuvremenu, ovaj momak volontira, vrijedno radi i pomaže drugim Romima i Romkinjama.
Odustajanje nije opcija
Mustafa živi sa roditeljima i starijim bratom u malom selu u blizini Brčkog. Odrastao je u kraju gdje je diskrimninacija česta pojava i sa kojom se stalno borio.
„Nikada nisam obraćao pažnju šta su mi drugi govorili… Imao sam svoj put, želio sam da se obrazujem, učim i budem odličan učenik. Njihove riječi uvrede su mi davale snagu da istrajem“, govori Mustafa.
Nakon završetka osnovne škole, Mustafa je upisao gimnaziju „Vaso Pelagić“ u Brčkom. Bio je odličan učenik i tokom školovanja, osvojio je mnoge nagrade na raznim takmičenjima. Davo je sve od sebe da srednju školu završi onako kako je i sam zamislio – sa odličnim uspjehom.
„Kada sam tek došao u gimnaziju i predstavio se, u očima vršnjaka sam vidio da ne očekuju mnogo od jednog momka koji je sa sela, a uz to je i Rom. Ali, kako su godine prolazile, dokazao sam šta mogu i koliko vrijedim. Profesori su tek onda shvatili koliko mi znači obrazovanje“, govori Mustafa.
Kaže i da da će zauvijek biti zahvalan bratu koji mu je pomagao tokom čitavog školovanja i davao savjete koji su bili važni za njegov uspjeh u školi.
Bio sam svjestan da ne mogu dalje
Mustafin otac, dok je bio zdrav, radio je kao automehaničar sve dok dijabetes nije uzeo maha. Sada ide na dijalizu bubrega i jedini redovni izvor finansiranja za čitavu porodicu je socijalna pomoć. Pomoći nema, Mustafa je u potrazi za poslom, koji bi mu omogućio da pomogne porodici, ali i da sakupi novac za upis na fakultet.
„Kada sam završio gimnaziju, znao sam da neću moći upisati fakultet. Jesam bio sam razočaran, ali sam počeo da radim neke sitne poslove za ljude po selu i tako sakupljao sebi za džeparac i neke svoje potrebe. Bilo je zaista veliko opterećenje da tražim od roditelja…“, priča Mustafa.
Romski aktivizam
Inače, kod ovog momka nema „praznog hoda“. Dok ne dođe vrijeme za fakultet, Mustafa volontira. Radi sa djecom iz marginalizovanih grupa i pomaže im pri školovanju, predstavljajući im učenje kroz zabavu. Kaže i da je stanje u romskoj zajednici Rahića i okolice veoma loše, jer roditelji ne žele da obrazuju djecu i šalju ih da prosječe, ali da ipak postoje i oni koji žele da vide svoju djecu kao uspješne ljude.
Prosjačenje u Brčkom je veliki i teško rješiv problem, ali Mustafa je veoma optimističan. Iako u Brčkom nema kvalitetnih romskih organizacija koje bi mogle odgojiti lidere za ovo područje, postoje lideri zajednica koji na neki način koordiniraju svojim zajednicama, te rade u interesu istih.
ETF kao cilj
Tokom razgovra, Mustafa nam je otkrio da jenjegova želja da upiše elektrotehnički fakultet u Tuzli, ali da će to biti težak poduhvat.
„Veoma sam razočaran što nisam upisao fakultet ove godine i znam da će moj put do upisa biti trnovit, ali drugog puta nema. Meni to ne smeta, jer u životu ništa neće biti lako. Ovo je tek početak koji određuje moj cijeli život. Želim dokazati da boja kože, mjesto iz kojeg dolaziš i novac ne čine čovjeka“, rekao je Mustafa.
Do sada smo već shvatili da je za ovog momka upis na fakultet najbitniji cilj. U potrazi je za poslom i kako kaže, ne brine ga niti jedan i da se ne stidi raditi pošten posao, ma kakav bio. Kaže da je jedno vrijeme radio cijepao drva, čistio dvorišta, pa čak i radio na bauštelu kao fizički radnik, samo da bi imao za džeparac i ponekad izlaske sa društvom.
Ovaj momak je sebi postavio velike ciljeve i zato ima velika očekivanja. Savladao je dosadašnje izazove i uvijek izlazio kao pobjednik, a to nam nešto govori.
Na kraju razgovra, Mustafa je poručio svima „da vjeruj u sebe i da ne dopusti da ih išta spriječi da ostvre svje ciljeve. Nekada i nebo nije granica, već samo početak.
(portal-udar.net)