Mustafa i Lejlija: Aktivizam običnih ljudi za dobrobit čitave zajednice

Mustafa i Lejlija su samo još jedan dokaz da je put do uspjeha trnovit, ali ne i nemoguć. Uz jaku volju i ambiciju koja je potkrijepljena radom i trudom, mnogo toga se može promjeniti

2705
Lejlija i Mustafa Aljić Foto: Udar

Život Roma u Brčko distriktu, kao i u najvećem dijelu Bosne i Hercegovine nije jednostavan. Put do uspjeha je težak, ali ne i nemoguć, a Mustafa i Lejlija Aljić iz Brčkog su pravi primjeri.

Iako nisu u srodstvu, ova dvojica momaka, nose isto prezime. Ono što im je zajedničko, jeste da su oboojica uspješni i u svojim zajednicama predstavljaju svojevrsne lidere. Ali ne one na koje smo navikli. Mustafa i Lejlija nisu ni u kakvim nevladinim organizacijama, ne pišu projekte, niti za svoje „projekte“ trebaju donatore. Oni su pravi aktivisti, jer sve ono što rade, rade s punim srcem i čistom željom da pomognu.

Za Mustafu se govori da je uspješan poduzetnik, iako on to ne tvrdi. Skroman je previše. Ima sopstveni biznis i ljudi iz zajednice rade kod njega. S druge strane, Lejlija je predstavnik nove generacije mladih, uspješnih Roma koji kroz svoj aktivizam nastoje doprinjeti poboljšanju života Roma.

Mustafa

Mustafa je četrdesetogodišnji Rom, živi u naselju Prutače, humanitarnom naselju u blizini Brčkog o kojem smo često pisali. Ovaj čovjek je jedan od lidera romske zajednice.
Radom, trudom i istrajnošću, ovaj čovjek je uspio da iskorači i sebi, ali i čitavoj zajednici, bez obzira koliko to bilo teško, pruži nadu. Danas, Mustafa vodi vlastiti biznis, a zajednici obzbjeđuje skorman posao i skromnu zaradu, što je ovoj zajednici prijeko potrebno.

Skroman početak

Svoj prvi posao nakon rata Mustafa je pronašao na auto-otpadu, gdje je radio za minimalac kako bi prehranio porodicu. Smještaj koji su u to vrijeme imali, nije bio prikladan, ali je bio njihovo i to im je bilo najbitnije.

„Radio sam za minimalac tek toliko da preživim sa svojom ženom. U to vrijeme nismo imali djece, tako da je to bilo sasvim dovoljno za nas dvoje“, prisjeća se Mustafa.

Otovreno govori da nije bio obrazovan, te da je u njegovo vrijeme dok je odrastao, prioritet bio zaraditi novac, tako da nije imao priliku da ide u školu.

„Tek sam kasnije shvatio koliko sam izgubio što se nisam školovao. Kada sam odrastao, bez škole je bilo nemoguće pronaći bilo kakvo zaposlenje“, govori Mustafa.

Mustafa je nakon izvjesnog vremena napustio posao na auto-otpadu. Počeo je sakupljati sekundarne sirovine, što će se ubrzo ispostaviti kao potez koji mu je potpuno preokrenuo život. Postepeno ulažući, njegov biznis je rastao. Stekao je povjerenje zajednice, a od profita kojeg je pravio, nabavio je dodatna prevozna sredstva. Sa zaradom, rasle su i ambicije.

„Skupio sam dovoljno para da kupim plac zemlje u blizini svoje kuće. Tamo sam otvorio prostor gdje sam mogao skladištiti i prerađivati sekundarne sirovine koje sam skupljao. Nakon ove odluke moj posao je počeo da cveta“, govori Mustafa.

Kaže da su u jednom trenutku ljudi počeli sami da dovozi sirovine, da prodaju i kupuju. Vremenom, postigao je ono što ima danas-skladište, radni prostor, povjerenje zajednice čije članove i upošljava i kako kaže, lagodan život.

Mustafa je već „sklonio“ par Roma sa ulice i dao im posao od kojeg mogu da žive. Zbog svega ovoga, njegovi sugrađani ga smatraju liderom zajednice, koji radi u njenom najboljem interesu.

„Znam kako je teško kada nemaš nikoga da ti pomogne, kada moraš da nosiš sve na svojim leđima… Baš zato pokušavam da pomognem kome god mogu, na bilo koji drugi način“, kaže Mustafa.

Mustafa školuje troje djece i nada se da će oni ostvariti ono za šta on nije imao priliku. Obrazovanje djece, za njega je najbitnije i kako kaže, obrazvanje je neophodno kako bi Romi mogli napraviti iskorak i boriti se sa svim poteškoćama.
„Ja nisam imao priliku da se školujem, ali zato sam svojoj djeci obezbjedio sve uslove kako bi se mogli školovati“, govori Mustafa.

Neobrazovanost, kako mladih tako i starijih predstavlja ogroman problem u ovom naselju, a kao glavne krivce Mustafa izdvaja roditelje, pogotovo one koji svoju djecu prisiljavaju da prose. Smatra da ukoliko se ovaj fenomen nastavi, rezultat će biti samo nastvak začaranog kruga gdje su djeca na kraju ta koja izvlače „deblji kraj“.

Iako neobrazovan, poučen svojim primjerom, Mustafa tvrdi da ukoliko romska zajednica želi napredovati, neophodno je edukovati mlade koji će Rome voditi u pravom smjeru.

Mlade nade

Lejlija Aljić samo je jedan od onih, mladih i obrazovanih Roma iz ovog grada o kojima govori Mustafa. Ono što ovog momka čini posebnim, jeste njegovo zalaganje da pomogne svojoj zajednici na njemu svojstven način.

Lejlija ima 18 godina i pohađa Poljoprivrednu i medicinsku školu, a u slobodno vrijeme volontira u lokalnim nevladinim organizacijama, gdje predstavlja najbolje interese svoje zajednice. Iako je veoma mlad, smatra da svojim aktivizmom može doprinjeti poboljšanju života u romskim zajednicama kroz razbijanje stereotipa i u borbi protiv diskriminacije.

„Volontiranjem imam priliku upoznati dosta novih ljudi, a svojim angažmanom, pokušavam razbiti negativne stereotipe vezane za Rome“, kaže Lejlija za Udar.

Za njega obrazovanje ima veliku važnost. Smatra da je to ono što ga je sklonilo od ulice i dalo mu snagu da se aktivira i „juri“ svoje snove. Navodi kako se i sam suočavao sa diskriminacijom, ali da je naučio kako da se boriti protiv nje.

Pored školskih obaveza, u slobodno vrijeme volontira u OC Vermont i pomaže romskoj djeci da se obrazuju i lakše shvate školske zadatke na veoma zanimljiv i zabavan način.  Smatra da se puno mora raditi sa djecom.

„Volim da volontiram i družim se sa djecom, pokušavam svoje ideje približiti njima. Ako im mogu pomoći i izvesti ih na pravi put to će me čini izuzetno sretnim“, govori Lejlija.

Svako na svoj način

Prema riječima ovog srednjoškolca, najveći problemi sa kojima se suočavaju Romi u Brčkom su neobrazovanost i prosjačenje. Kao i Mustafa, Lejlija se slaže da se svi problemi Roma baziraju na financijskoj nestabilnosti, što generiše problem neobrazovanosti i pojavu prosjačenja.

Lejlija čini svoj dio, obrazuje se, volontira i pomaže koliko može. Daje dobar primjer zajednici, te na taj način i dokazuje da je sve moguće kada se to želi.

Mustafa i Lejlija su samo još jedan dokaz da je put do uspjeha trnovit, ali ne i nemoguć. Uz jaku volju i ambiciju koja je potkrijepljena radom i trudom, mnogo toga se može promjeniti.

(portal-udar.net)