Romski
Članice IRIS mreže nevladinih organizacija i uposlenici Centara za socijalni rad, tokom protekle sedmice su zajedno učestvovali na Akademije ljudskih prava koja je održana u Trebinju.
Cilj Akademije bio je da se organizacijama civilnog društva omogući veći doprinos u procesu reformi u Bosni i Hercegovini, kojim će se poboljšati promocija i zaštita prava ugroženih kategorija djece.
–Jedan od glavnih problema kada se govori o radu sa ranjivim kategorijama djece je to što organizacije koje rade sa ranjivim grupama, nisu prepoznate kao partneri vladinom sektoru u sistemu socijalne zaštite. Usluge koje pružaju Dnevni centri za djecu zatečenu u skitnji u Federaciji BiH, nisu prepoznate u sistemu socijalne zaštite, što direktno utiče na održivost i kvalitet tih socijalnih usluga koje pružaju – rekla je za Udar Mirsada Bajramović, direktorica nevladine organizacije „Zemlja djece“ u Tuzli.
Jačanjem saradnje nevladinog sektora može doći do uspostave minimalnih standarda, rečeno je tokom Akademije, kada je riječ o radu sa ranjivim grupama. Uspostava standarda bi doprinijela ispunjenju interesa ranjivih grupa, iako nije zavedena u sistem socijalne zaštite. Još jedan od zaključaka ove trodnevne aktivnosti, bio je i to da Bosna i Hercegovina ima veliki broj ranjivih grupa djece, ali trenutno najveći fokus u radu treba biti sa Romima i migrantima kako zbog njihove brojnosti, tako i položaja u kojem se nalaze.
Kada se govori o djeci iz romske nacionalne manjine, svi učesnici su se složili da oni spadaju u kategoriju djece koja imaju najmanje prava i najveći rizik da budu žrtve nasilja i diskriminacije, te imaju naveće poteškoće kada se govori o ostvarivanju njihovih prava.
– Romi spadaju u najobespravljeniju kategoriju koja je višestruko socijalno isključena i ima ograničen pristup pravima na obrazovanje, zdravstvenu i socijalnu zaštitu. Pored svega toga, Romi doživljavaju višestruku diskriminaciju u svakom aspektu života. Romska djeca su u najvećem riziku da postanu žrtve eksploatacije i da se zateknu u skitnji i prosjačenju, ali da bi riješili taj problem Bosna i Hercegovina mora da uskladi rad nevladinog sektora i centara za socijalni rad – govori Mirsada Bajramović .
Govoreći o migranata, tokom Akadeije je rečeno da u Bosni i Hercegovini vlasti žele da zabrane rad nevladinim organizacijama koje rade sa migrantima, što je već urađeno u Sarajevu, gdje je nevladinom sektoru je striktno zabranjen rad sa migrantima.
Primjera radi, u Srbiji je u proteklom periodu došlo do zatvaranja velikog broja institucija koje rade sa ugroženom djecom.
–Ono što će uskoro doći i u Bosnu i Hercegovinu je to što će standarde rada i vaš rad sa djecom određivati ljudi koji nikada nisu videli dete iz Dnevnog centra, dete sa posebnim potrebama, niti proveli vreme sa njima. Cilj rada sa tom decom je da ih sklonimo iz doma, da ih učimo nečemu i da u nama vide prijatelja. U budžetu stoji novac za finansiranje rada tih ustanova koje pružaju pomoć i usluge deci sa smetnjama u razvoju i ostalim ugroženim kategorijama, ali niko nije vidio ni jedan dinar iz tog budžeta i u jednom djelu je čak i opštinama zabranjeno da finansiraju te ustanove u Srbiji. Morali smo jednostavno da vratimo decu u domove. Na taj način su oduzeli osmehe deci sa lica – pojasnio je Željko Plavšić, aktivist Edukacionog centra u Leskovcu.
Kroz Akademiju, učesnici su imali priliku da posjete i Dnevni centar za djecu i porodicu “Defendologija“ u Nikšiću.
Dnevni centar „Defendologija“ je uveden u sistem socijalne zaštite kroz proces licenciranja i sada predstavlja akreditovano tijelo koje pruža usluge ugroženim porodicama i djeci.
–Licenciranje predstavlja veoma kompleksan proces u kojem moraju da se ispune standardi koji su zaista zahtjevni. Licenciranje sa sobom donosi i niz prednosti kada se govori o radu sa djecom u Dnevnim centrima. Samim ulaskom u državni sistem socijalne zaštite moraju se licencirati i svi uposleni i proći niz akreditovanih programa obuka kako bi se poboljšao kvalitet pružanja usluga. Svrha licenciranja je u tome što je Dnevni centar dostupan sada svim korisnicima i održivost usluga je podržana kontinuiranim financiranjem – pojasnila je Biljana Zeković, izvršna direktorica SOS-a.
Ono što su učesnici zajednički zaključili, jeste da u Bosni i Hercegovini mora doći do usaglašenja rada centra za socijalni rad i nevladinog sektora , odnosno organizacija koje u svom sklopu imaju Dnevni centar za ugrožene kategorije djece, a sve u cilju najboljih uslova za djecu.
(portal-udar.net)
