Romski
Kada se govori o “jeziku mržnje prema nacionalnim manjinama”, prije svega je prisutan govor mržnje prema Romima. I nažalost, to nije u centru pažnje nadležnih vlasti. Pa čak i medijskih organizacija. Iako su razne nevladine organizacije uspjele da ostvare određen napredak o suzbijanju govora mržnje prema Romima, još uvjek su svakodnevno izloženi diskriminaciji, pa i govoru mržnje u svim sferama života.
Indira Bajramović, predsjednica udruženja “Bolja budućnost” iz Tuzle kaže kako govor mržnje ide rame uz rame sa nasiljem koje često završi i smrtnim ishodom.
“Zahvaljujući nevladinim organizacijama i ukazivanjem na problem govora mržnje prema romskoj populaciji, smanjen je govor mržnje, ali je ipak prisutan na pojedinim portalima. Portali moraju da reaguju na određene komentare i da ne dozvole širenje govora mržnje radi klikova”- govori Bajramović dodajući da i sami pojedini politički predstavnici u Bosni i Hercegovini šire govor mržnje prema romskoj populaciji.
Pored govora mržnje prema romskoj zajednici, posljednja četiri mjeseca, koliko već traje rat između Rusije i Ukrajine, ukrajinska nacionalna manjina se našla na meti govora mržnje u komentarima, pa i nekim medijima u Bosni i Hercegovini, prije svega u Republici Srpskoj.
Odbornik Opštine Prnjavor, Branko Deket koji je i sam pripadnik ukrajinske nacionalne manjine, kaže kako je i bilo za očekivati da će se na društvenim mrežama pojaviti širenje govora mržnje od strane takozvanih navijača.
“Ukrajinci se bore za svoju zemlju kao i mnogi drugi narodi. Sramno i poražavajuće je da pojedinci sjede za računarom i pišu svakakve komentare dok ljudi gube živote. Pogotovo što su Ukrajinci podržani od strane entitetske vlasti, te su crkvama dodjeljena određena finansijska sredstva, a nadamo se i da će udruženja dobiti sredstva. Nismo mi krivi što smo manjine“- govori Deket te dodaje da govor mržnje može se spriječiti samo ignorišući osobe koje već mrze.
Da bismo mogli prepoznati govor mržnje u medijima, trebali bi za početak biti medijski pismeni i osvješćeni. Iako živimo u savremenom dobu kada nam je sve dostupno i na dohvat ruke, umjesto da promovišemo različitost i iskoristimo priliku da upoznamo svijet u kome živimo, mi se krijemo iza tastature i ispoljavamo bijes i frustraciju. Tehnologija nam je postala oružje, društvene mreže su nam bojna polja, a svi oni koji imaju drugačije stavove i mišljenja su neprijatelji.
Godinama se gotovo stereotipno pominje sloboda govora, ali ne pravimo razliku između slobode govora i govora mržnje! Oni koji mrze, to smatraju slobodom, a sa druge strane postoje i oni koji upravo zbog toga smatraju da slobode treba ograničiti.
Profesorica dr. Marijana Šećibović, komunikologinja i dekanesa na Visokoj školi za turizam i menadžment Konjic govori kako Bosni i Hercegovini ne prijete spoljni neprijatelji već da su neprijatelji unutra.
“Sve dok postoji narativ o konstutivnim narodima i ostalima, nema govora o stabilnosti, ravnopravnosti i jednakosti. Donosioci odluka nisu svjesni da sada cijela BiH ima manje stanovnika nego grad Beograd i ako ‘ostali’ ustanu i odu zbog tretmana koji žive, biće izlišna predizborna obećanja. Podjele vode ka sukobu, a jedinstvo ka harmoniji. Ljudi se dijele na dobre i loše, a ne po boji kože i nacionalnosti. Ako se prema statističkim podacima većinsko stanovništvo u BiH izjašnjava da je religiozno, onda je nešto unutra duboko trulo. Vjera ne poznje razlike, svi smo isti dragom Bogu”- govori Šećibović.
Bosna i Hercegovina na nivou legislative potpisnica je konvencija, a ima i zakone koji bi barem u teoriji trebali garantovati jednakopravnost. Pored krovnog Ustava BiH, tu je i zakon o zaštiti prava nacionalnih manjina, kako na državnim tako i na entitetskim nivoima. Takođe, Zakonom o zabrani diskriminacije, koji je usvojen 2009 godine, a izmijenjen i dopunjen 2016 godine, zakonski okvir pruža sistem za suzbijanje diskriminacije prema evropskim standardima, a baza podataka je instalirana u Ministarstvu za ljudska prava BiH.
Govor mržnje se kao pojam ne nalazi u krivičnim zakonima Bosne i Hercegovine na svim nivoima vlasti. No, profesorica Šećibović smatra da je osnovni problem u obrazovnom sistemu, što je takođe podloga za govor mržnje.
“Ja nažalost ne vjerujem da se išta više može uraditi. Zaista ne vjerujem! Dok nacionalisti budu vladali, dok cvijeta korupcija i nepotizam, nama nema lijeka. Ako se uspije obrazovanje vratiti na državni nivo, možemo se nadati nečemu. Po Dejtonu to nije moguće tako da je to problem u osnovi. Opasnost ide od ekstremne nacionalne retorike. Treba tražiti alternativno rješenje u tome da savjet Evrope stavi patronat nad obrazovanjem u BiH”- kaže prof. dr. Šećibović.
Govor mržnje prije svega predstavlja direktan oblik diskriminacije i često je propraćen uz nasilje. Kada govorimo o govoru mržnje najčešće se karakteriše kao uznemiravanje javnog reda i mira ili cyber nasilje. No i takva teorijska kategorija itekako zavisi od slučaja do slučaja. Sami cilj osobe koja širi govor mržnje je izravno nanošenje štete osobi ili skupini ljudi koji su prepoznatljivi po nekoj karakternoj ili fizičkoj osobini. Obzirom na to kakve posljedice govor mržnje može ostaviti na pojedinca, ali i cijelu društvenu zajednicu, vrlo je važno reagovati i aktivno učestvovati u njegovom sprječavanju.
Vijeće Evrope u svojoj definiciji poimanja govora mržnje ističe da se on takođe svrstava u diskriminaciju i neprijateljstvo prema manjinama. Napadi na manjine u našem društvu šalju poruke netrpeljivosti i ranjivosti te pojačavaju nepovjerenje i napet odnos među različitim skupinama ljudi. Neprikladni komentari koji dovode u neprijatnost pojedinca ili skupinu ne utiču samo na pripadnike manjina, nego i na samo razvijanje društva, kao i na generalnu sliku Bosne i Hercegovine.
Evidentno je da se postojeći pravni okvir Bosne i Hercegovine fokusira na zabranu diskriminacije i bazira na principu ograničene kategorije koje štiti, ali iskustva govore da se izuzetno rijetko koristi. Važno je napomenuti da od januara 2019. godine govor mržnje možete prijaviti Obdusmenu za ljudska prava BiH.
Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Medijske inicijative u borbi protiv jezika mržnje”, kao dio projekta Reporting Diversity network 2.0 s ciljem unaprijeđenja procesa suzbijanja govora mržnje u medijima. Navedeni sadržaj isključiva je odgovornost udruženja Medijske inicijative.
