Romski
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima usvojena je 10. decembra 1948. godine u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, i zahvaljujući tome 10. decembar se svake godine obilježava kao Međunarodni dan ljudskih prava.
Ovaj dan se jučer obilježio i u Bijeljini radionicom o pravima Roma i Romkinja. Sagovornici su dobili edukaciju kroz radionicu, a zatim ispričali svoje teške priče, kakvih ima mnogo, ali ih niko ne vidi.
Dženita Čanić rodom iz Janje kod Bijeljine ima 45 godina i živi sa troje djece kao podstanar. Veoma mlada je ostala samohrana majka, muž ih je napustio. Jako je bolesna, a sin joj je sa deformitetom. Djeca su joj kasnila u školi zato što nije mogla da ih školuje. Ali ih je ipak školovala da završe osnovnu školu. Danas su punoljetni, bez posla. Bez krova nad glavom, plaćaju kiriju. Jedino redovno primanje je socijalno. Od toga nekako prezivaljavaju, plaćaju kriju i ostale režije. Često ostanu bez brašna.
Emrah Bibrović, sin naše sagovornice Dženite, ima 24 godine, a u osnovnu školu je krenuo sa 10 godina, međutim odmah su ga prebacili u drugi razred, rekao je za portal Udar.
“Imao sam predrasuda, bilo me je sramota, ja najveći u razredu, prvih dana bio sam prozivan od ostalih vršnjaka te generacije. Poslije su navikli na mene”, ispričao je Emrah.
Školu je završio 2017. godine sa vrlodobrim uspijehom, u svojoj 18. godini. Srednju školu nažalost nije mogao upisati jer je bio prestart, a nije imao novca da upiše vanredno.
“Od srednje škole bih volio završiti za medicinskog tehničara. Volio bih je upisat da budem pismeniji i da mogu raditi i brinuti o svojoj porodici. Moja poruka mladim Romima je da zaobiđu predrasude i da guraju naprijed, samo učiti i sve će doći na svoje”, kazao je Emrah.
I ovo nije kraj teške priče. On boluje od koštanog sidroma zvanog osteokondrom (višak kosti), lijeva ruka mu je deformisana i ne može raditi nikakve teške poslove. Zbog ove bolesti morao je operisati desnu nogu.
Ali, kako ističe, jedina mu je želja mu neko pomogne da upiše srednju školu.
