Romski
Iako je veliki međunarodni projekat “Dekada Roma”, završen prije četiri godine, još uvijek se sumiraju rezultati, a na uspjesima, greškama i naučenim lekcijama nastoji se definisati državna politika i aktivitet nevladinih organizacija koje su dale veliki doprinos pozitivnim stranama ovog procesa, ali koje su danas, možda i najveći njegovi kritičari.
“Dekada inkluzije Roma 2005-2015” je bila međunarodna inicijativa u okviru koje su se vlade centralne i jugoistočne Evrope obavezale da djeluju na unapređenju socijalno-ekonomskog statusa i inkluzije Roma, ali i na rješavanju ključnih pitanja: siromaštva, diskriminacije i rodne ravnopravnosti. Procjena je da više od polovine od 12 miliona Roma u Evropi žive u regionu koji pokriva ova ‘Dekada’. Za ovaj proces bila su dva važna prioriteta: da se smanji nivo antiromskog raspoloženja u Evropi, te da se snažnije pomogne najugroženijim grupama unutar romske zajednice – ženama, djeci i mladima.
Bosna i Hercegovina je pristupila Dekadi sa tri godine zakašnjenja, 2008. godine. Međutim, gledano iz današnje perspektive potpuno zakočene države usljed stravičnih etničkih, teritorijalnih i političkih razmimoliženja koje su izbile nakon odustajanja međunarodne zajednice od protektorskog položaja, može se biti još zadovoljan činjenicom da se uopšte tome pristupilo. Dekada je u BiH podrazumijevala donošenje akcionih planova za Rome u četiri oblasti: obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje i zdravstvena zaštita.
Novci i uspjesi
Po podacima iz Vijeća ministara BiH, u periodu obuhvaćenom Akcionim i Revidiranim akcionim planom za rješavanje pitanja Roma iz oblasti zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite Roma (2009. -2016., izuzev 2011. kad nije ni donesen budžet na državnom nivou), Vijeće ministara BiH izdvojilo je finansijska sredstva za realizaciju u ukupnom iznosu od 19.522.000,00 KM. U okviru sredstava izdvojenih za zapošljavanje i samozapošljavanje (4.777.000,00 KM), 688 Roma prošlo je programe sufinansiranja zapošljavanja i samozapošljavanja. Procedura zapošljavanja i samozapošljavanja realizovana je putem entitetskih zavoda za zapošljavanje i Brčko Distrikta BiH. Svi Romi koji su prošli kroz ovaj vid sufinansiranja su s evidencija zavoda za zapošljavanje, na kojima su morali biti uredno prijavljeni uz izjašnjenje da su Romi. Nakon isteka roka sufinansiranja od godinu dana, preko 95% Roma je otpušteno i vraćeno na biroe za zapošljavanje, a samo je mali broj zadržan u stalnom radnom odnosu, što je zavisilo od volje poslodavaca, ili od održivosti projekta za samozapošljavanje. Prema evidentiranim potrebama, a u skladu s raspoloživim finansijskim sredstvima, u periodu od 2017. do 2020. kroz ovaj program planirano je sufinansiranje 628 Roma, od čega je već više od pola ostvareno. Kako saznajem od Udruženja “Bolja budućnost”, kompanija Bingo se pokazala kao najpouzdaniji poslodavac, koji uglavnom nije otpuštao zaposlene za koje je imao subvenciju.
U osmogodišnjem periodu realizacije Dekade, za oblast stambenog zbrinjavanja ukupno je izdvojeno 13.023.000,00 KM iz kojih su izgrađena i rekonstruirana 782 objekta za romske porodice što znači da je zbrinuto oko 3.900 Roma ili oko 13% od ukupnog broja romske populacije. Stambeno zbrinjavanje Roma rješavano je putem lokalnih zajednica i romskih međunarodnih i domaćih nevladinih organizacija. S ciljem efikasnijeg i transparentnijeg utroška ovih grant sredstava u posljednje dvije godine partneri Ministratsva za ljudska prava BiH, koje je bilo zaduženo za vođenje aktivnosti, su isključivo bile lokalne zajednice. U projekat stambenog zbrinjavanja Roma u tom periodu uključena su i sredstva izdvojena u okviru IPA (5.000.000 eura), kao i manji iznos sredstava NVO-a i lokalnih zajednica što se najviše ogleda kroz administrativnu podršku, komunalnu infrastrukturu i davanje građevinskih lokacija. Po riječima ministrice Semihe Borovac, napredak je napravljen i na polju legalizacije romskih objekata, čime je riješen problem za oko 1000 građana romske nacionalnosti odnosno za nešto više od 100 porodica.
U oblast zdravstvene zaštite romske populacije dosad je utrošeno 1.722.000 KM. Prema podacima nadležnih institucija i romskih NVO-a, evidentirano je da su u Federaciji BiH 934 osobe romske nacionalnosti uvedene u sistem zdravstvene zaštite. Provedeni su edukativni i preventivni programi zdravstvene zaštite, podizanje svijesti pripadnika romskih zajednica o važnosti zdravstvene zaštite, edukacija roditelja o značaju imunizacije i imunizacija romske djece, te edukacija o reproduktivnom zdravlju i materinstvu. Provedeni su preventivni programi – skrining specifičnih oboljenja (raka grlića materice, raka dojke, raka debelog crijeva, raka prostate).
Vijeće ministara tvrdi da nema precizne podatke o izdvajanjima za potrebe obrazovanja Roma, jer je ono “iscjepkano” po raznim nivoima vlasti gdje su smještena ministratsva obrazovanja. Kako je UDAR ranije pisao, revidirani akcioni plan BiH o obrazovnim potrebama Roma naveo je približan godišnji iznos sredstava potreban za finansiranje definiranih mjera (nešto više od sedam miliona i 200 hiljada KM, donatorska sredstva te redovna sredstva za obrazovanje postojećih ministarstava obrazovanja). Ali se ne navodi obaveza niti jednog nivoa vlasti da izdvaja sredstva za ovu namjenu. Iako su podaci o finansiranju mjera za obrazovanje nepotpuni, određeni izvještaji govore da ukupno izdvojena sredstva iznose oko 120 hiljada KM godišnje. Kako navodi Odbor za Rome pri Vijeću ministara, prema ovoj, vjerovatno optimističnoj cifri, pokrivenost plana finansiranja je svega bila 1,6 posto. Jedini precizan podataje dostupan za 2013. godinu je da je u 2013. godini, za školsku 2013/2014 godinu, izdvojeno 117.959,15 KM.
Uvažavati specifičnosti lokalnog nivoa
Nedžad Jusić, tadašnji predsjednik organizacije Euro Rom, a danas gradski viječnik u Tuzli, bio je 2008. godine na potpisivanju dokumenta u Beograda o pristupanju Dekadi, a koji je potpisao Nikola Špirić, predsjednik Vijeća ministara BiH.
„Očekivao sam dosta od tog potpisa i ulaska BiH u veliki grandiozni projekat pod nazivom Dekada Roma. Ali sada iz današnje perspektive, vidim da sam itekako pogriješio, jer neke stvari, neki problemi su još veći nego što su bili 2008. godine“, tvrdi Jusić. Politika Dekade Roma jesu bili nacionalni programi, ali nisu se doticali, kako kaže, mahale odnosno konkretno problema Roma na terenu tako da su se i snage i aktivnosti usmjeravale na nacionalni nivo.
„Nije se obratila pažnja na konkretne probleme Roma na terenu. Ono što je dobro u Dekadi je što su države, prvi put u istoriji, usvojile pozitivne dokumente i akte usmjerene prema Romima. Otvorilo se pitanje problema Roma, što je dobro. Ali konkretno rješavanje problema je malo, ili nikakvo. Jer ako pogledamo koliko se finansijskih sredstava uložilo, tačnije potrošilo, za inkluziju Roma, jednostavno, rezultat je poražavajući. Nažalost, poslije ove lekcije koju smo dobili, pojedine organizacije i donatori se isto ponašaju. Moraju se bazirati na lokalnu zajednicu, na konkretne probleme svake zajednice. Globalna politika je dobra, ali kao osnova za kreiranje lokalnih politika i rješavanje lokalnih problema. Nisu isti problemi Roma u Tuzli, u Bijeljini, u Sarajevu, Mostaru i drugim gradovima. Mi se trebamo konkretno bazirati na lokalnu zajednicu i tu rješavati određene probleme“, navodi Jusić.
Saliha Đuderija, pomoćnica u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice smatra da Dekada nije proces koji bi automatski mogao da proizvede dejstvo koje se očekavalo i da je riječ o dugororočnom procesu koji je tek otvoren.
„Veliki broj Roma i romskih porodica dosta godina živio je isključen od mnogih sektora koji su trebali da im pružaju zaštitu. To su ‘nevidljivi’ ljudi koje ne vidite u sistemu. Da ih uključite u sistem mnogi su mislili da je potrebno donijeti jedan dokument, strategiju, pa hajde i neke budžete, pa će to samo od sebe početi da funkcionira. Međutim, vrijeme je pokazalo da mi imamo jedan težak problem koji nije samo karakterističan za Rome već i za druge socijalne grupe u kontekstu aktivne politike koja nije mogla da da rezultate, zato što je vođena odozgo. Već nakon nekoliko godina shvatilo se da je jako važno da se naprave promjene u lokalnim nivoima vlasti gdje se pružaju prve usluge, gdje ustvari treba doći do same inkluzije Roma, da same romske porodice prvo steknu povjerenje i da same lokalne zajednice budu toliko osnažene, senzitivizirane, da razumiju potrebe ove isključene kategorije. Ta zajednička koegzistencija je nešto što zahtjeva jedan drugačiji proces“, smatra Đuderija.
Ova stručnjakinja za pitanja ljudskih prava isključenih grupa smatra da se tek u drugom desetljeću, nakon formalne Dekade, radi precizniji program u saradnji sa Evropskom komisijom – poces inkluzije Roma 2020, gdje se ispravljaju greške.
„Shvatamo da sektorski pristup mora biti malo drugačiji. Mora Rome prepoznavati kao posebnu kategoriju koja ide u inkluziju zajedno sa drugim kategorijama bez diksriminacije, da se otkloni taj skriveni oblik njihovog isključivanja zbog predrasuda i stereotipa. U BiH je to čak najmanje po indeksu koji pratimo u projektu Roma 2020. Uloga Dekada je bila da se otvorio prostor. Otvorili ste interes svih nivoa vlasti. A mi smo to u BiH uradili tako što smo dali afirmativno novac odnosno grantove i potakli sve lokalne nivoe vlasti da oni sami shvate da je dobro raditi u ovom programu jer on njima pomaže da problem koji oni sami vide da ga mogu lakše identifikovati, lakše pronaći rješenje, jer će moći zatvoriti finasijske konstrukcije. To govorim na iskustvima BiH jer naš sistem kofinansiranja je doprinjeo da se u lokalnim programima stvari lakše odvijaju. Npr, u stambenom zbrinjavanju da se nađu lokacije, da se napravi prijedlog samog projekta, a onda da se zajedno sa nama može ući u implementaciju. Dakle, to je lako reći, ali u praksi to zahtjeva zaista jako puno rada“, rekla je Đuderija.
Nedžad Jusić smatra da je velika greška Dekade neuključivanje samih Roma u donošenju odluka, odnosno politika za same Rome.
„Nažalost malo se uradilo na jačanju samog potencijala romskih aktivista da budu u parlamentima, skupštinama, da budu u općinskim vijećima i drugim tijelima gdje se kreiraju i donose odluke, a ne samo gdje se sugeriše. Mislim da mi još nemamo dovoljno političke kulture u BiH. Primjera radi, Odbor za Rome predloži određenu inicijativu Vijeću ministara, a oni i dalje rade šta oni misle da je dobro za Rome. A Romi mogu savjetovati, predlagati, ali oni nisu na mjestima gdje se odlučuje i gdje se kreiraju zvanične politike“, rekao je Jusić
Saliha Đuderija sa druge strane smatra da je jako važna ta savjetodavna uloga romskog NVO sektora, dok je romska politička participacija odvojen i paralelan proces koji nije bio ciljni ni u Dekadi ni sada.
„Za ovih 10 godina i romski nevladin sektor je polako sazrio. Ono što nama treba jeste u budućnosti u BiH jača sinergija romskih organizacija i njihov strateški pristup, po onom što oni zapravo traže. BiH je organizirana kakva jeste i moramo računati na jaču sinergiju i nas i romskih organizacija sa kantonalnim ministarstvima, lokalnim zajednicama, opštinama, školama, obdaništima, da napravimo resurse da se poveća obuhvat romske djece. BiH ima veoma nisku stopu obuhvata djece u predškolskom odgoju. To je svega 14 ili 15 posto, a kod romske djece 1 do 2 posto“, rekla je Đuderija.
Rad u novim/starim okolnostima
Novi Akcioni plan Bosne i Hercegovine za rješavanje problema Roma u oblastima zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite 2017.-2020. izrađen je i usvojen na osnovu situacione analize stanja romske manjine nakon završetka Dekade inkluzije Roma. Također, uzete su u obzir i preporuke EU Bosni i Hercegovini. Osnovni ciljevi novog Akcionog plana su bazirani na nastavku dostupnosti obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite i stambenog zbrinjavanja Roma; mapiraju socijalno ugroženih ili segregisanih naselja; redovnom izdvajanju sredstva u budžetima koja će biti upotpunjeni međunarodnim sredstvima, prije svega EU; uspostavi uspješne metode praćenja ovih procesa; bliskoj saradnji s romskim predstavnicima na lokalnom i regionalnom nivou te revidiraju akcionih planova u skladu s navedenim principima i osiguraju romskim predstavnicima koordinajuće uloge.
Sanela Bešić, izvršna direktorica Kali-Sara, udruženja koje je bilo uključeno u većinu faza rješavanja problema Roma u Dekadi (ali i ranije), pa tako i u novi proces “Roma integrataion 2020”, ističe kako je izuzetno važno zagovarati uključenje romske zajednice u donošenje promjena i politika za Rome.
„Roma Integration 2020 ima cilj da se pređe iz segregacionih politika u generalnu, državnu. To se samo djelimično ostvaruje, ali su još uvijek dominantni razni akcioni planovi za Rome, ili u za nacionalne manjine. Nužna je socijalna reforma koja će obuhvatiti sve katetegorije stanovištva, pa i različite romske kontekste. To je jedan od ciljeva te tzv. generalne politike“, rekla je Bešić na konferenciji koju je organizovao Romski obrazovni fond u maju 2019. godine.
“Svjedoci smo da postoji socijalna diskriminacija. Činjenica je da su Romi najbrojnija i najsiromašnija kategorija stanovništva u BiH i zaista smo u najtežem položaju. Odlučni smo da moramo vršiti pritisak na političare da se vrlo ozbiljno pozabave socijalnom reformom, jer je to jedan od preduslova za ulazak u Evropsku uniju, a ta reforma na državnom ili entiteskom nivou će pomoći isto, možda i bolje, kao i akcionini planovi za Rome”, ističe Sanela Bešić.
Ozbiljan problem kvalitetnom nastavku društvene participacije Roma i rješavanju akutnih, definisanih, problema predstavlja izuzetano složen politički kontekst koji je mnogo rigidniji nego kada je otpočinjala Dekada Roma. Iako je nakon završetka Dekade država trebala da donose Strategiju za zaštitu prava nacionalnih manjina, koja bi sistemski definisala i pokrenula brojne akcije na poboljšanju položaja romske populacije, to se nije desilo iz političkih razloga. Kako ističe Želimir Lalić, šef Odsjeka za ljudska prava nacionalnih manjina pri Vijeću ministara, Republika Srpska ne želi strategiju na državnom nivou, jer se plaši daljeg prenosa nadležnosti.
„Kako bi našli kompromis, nazvali smo to kasnije Strateška platforma, a ne Strategija, da ublažimo taj element centralizacija na kojem zamjeraju predstavnici RS. Međutim iz političkih razloga to i dalje ne može proći. U Republici Srpskoj, dakle na entiteskom nivou, oni su počeli rad i imaju namjeru da usvoje entitetsku strategiju. U Federaciji se na tome još nije počelo raditi. Međutim, ako ne bude na državnom nivou, može se desiti da izgubimo IPA fondove, odnosno mogućnost apliciranja na njih“, rekao je Lalić.
I Lalićeva kolegica iz ministarastva Đuderija ističe politički problem, ali smatra da to nikako ne bi smjelo da omete zajednički rad romskog sektora, struke i vlasti u nastavku procesa inkluzije.
„Mi mislimo da ćemo do 2020. godine, ako nam politički uslovi to dozvole, moći mjeriti taj indeks uticaja na promjene koje su izazvane u zajednici. Dakle, morate imati na umu da za ovakve snažne promjene koje su tiču inkluzije, ne možete to računati na godinu, dvije, čak ni pet. Tek nakon desetogodišnjeg perioda možete napraviti komparaciju da vidite gdje ste bili na početku, gdje ste sada. To će biti interesantno da radimo i mi i nevladin sektor, ljudi iz struke i akademske zajednice. Mi moramo angažovati ljude koji razumiju princip socijalne inkluzije. Ja moram reći, često iz nevladinog, ali vladinog sektora ima ljudi koji to improviziraju, a to nije dobro. Ovo je izuzetno zahtjevan projekat, ne samo za Rome, nego i za svaku drugu ranjivu skupinu. Ovo je izazov za sve nas. Svaka zemlja mora razviti svoj odgovor na svoj poredak, na svoju ekonomsku mogućnost“, kaže Đuderija.
