„Želimo se vratiti. Iako je moja kuća uništena. Nedostaju mi moja zemlja.“ – Izjava Palestinke iz izbjegličkog kampa za CNN.
Nakon više od 15 mjeseci intenzivnih borbi i razaranja, više od 376.000 Palestinaca vratilo se u sjeverni dio Pojasa Gaze, područje koje je bilo poprište najžešćih sukoba i potpune devastacije. Ovaj povratak, koji je omogućen nakon što je primirje stupilo na snagu, predstavlja momenat pomiješanih emocija – od olakšanja do duboke tuge zbog gubitaka i razaranja koja su zatekli.
Mnogi od ovih ljudi proveli su više od godinu dana u progonstvu, boreći se za preživljavanje u prenatrpanim skloništima u južnom dijelu Gaze. Tokom 15-mjesečnog sukoba, oko 90% od 2,3 milijuna stanovnika Gaze bilo je prisiljeno napustiti svoje domove. Njihov povratak kućama, ili onome što je od njih ostalo, obilježen je suzama, šokom i tišinom koja prati ogromne razmjere uništenja.
Dok su Palestinci kreirali kilometarsku kolonu na putu prema sjeveru, većina njih, uključujući djecu, ranjene i starije osobe, putovala je pješice, noseći samo osnovne stvari. Na povratku su bili i mnogi koji su nosili dojenčad u naručju ili obiteljsku imovinu na ramenima. Prvi prelaz za povratak otvoren je juče rano ujutro, dok je drugi otvoren nešto kasnije. Većina povratnika je pješačila obalnom cestom uz Sredozemno more.
Osjećaj sreće što su ponovo u svom gradu pomiješan je s bolom zbog prizora koji ih dočekuju – nekadašnji domovi su nestali, zamijenjeni ruševinama i pepelom. Većina Palestinaca koji su se vratili suočava se s prizorima potpunog uništenja – domovi sravnjeni sa zemljom, ulice zakrčene kršem od zgrada, a osnovne potrepštine poput vode i struje gotovo su nedostupne. Infrastruktura je u kolapsu: bolnice su tek djelomično funkcionalne, škole su pretvorene u hrpe šuta, a mnoge javne ustanove više ne postoje.
Gaza je u velikoj mjeri uništena, a prema izvještajima, povratnicima je potrebno najmanje 135.000 šatora i skloništa kako bi obnovili svoje živote. Organizacije za ljudska prava upozoravaju da će obnova sjeverne Gaze trajati godinama, a možda i decenijama. Mnoge ulice koje su bile pune života sada su zgarišta, a ljudi teško prepoznaju grad koji su napustili. Iako povratak predstavlja korak ka normalizaciji, humanitarna situacija ostaje kritična zbog nestašice hrane, lijekova i osnovnih potrepština. Djeca koja su preživjela traume rata sada se suočavaju s izazovom odrastanja u ruševinama, a bez hitne pomoći situacija bi mogla postati još gora.
Unatoč potpunom razaranju, nestašici osnovnih životnih potrepština i neizvjesnoj budućnosti, hiljade Palestinaca odlučno se vraća u sjevernu Gazu. Za mnoge Palestince, povratak u sjevernu Gazu nije samo praktična odluka, već i snažan politički i emocionalni čin. Svjedoci su opisali dolazak prvih ljudi u grad Gazu, govoreći kako su se osjećali kao da su se ponovo “rodili” ili da su “ponovno pobijedili” usprkos svemu što su prošli. Neki su izjavili da su se osjećali presretno jer su se vratili u svoje domove, dok je jedan povratnik rekao da se nikada više neće odseliti iz Gaze, bez obzira na prijetnje iz izraelske vojske. Njihova poruka je jasna – ovo je njihova zemlja, i ne namjeravaju je napustiti.
Sada je na međunarodnoj zajednici da preuzme odgovornost ne samo za pomoć u obnovi Gaze, već i za osiguranje da se ovakva situacija više nikada ne ponovi. To uključuje ne samo pružanje humanitarne pomoći, već i podršku političkim naporima za trajno rješenje sukoba koji je doveo do ovog razaranja. Povratak Palestinaca u sjevernu Gazu predstavlja mali, ali važan korak ka oporavku. Međutim, put prema miru i stabilnosti dug je i težak. Preživjeli su rat, ali sada počinje nova borba – borba za obnovu njihove zajednice i budućnosti.