Casal Bruciato, naselje na istočnoj periferiji Rima, došlo je u fokus italijanske i svjetske javnosti zbog protesta i uličnih sukoba. Sve je počelo u ponedeljak 6. maja, kada su vlasti dodijelile općinski stan romskoj porodici iz BiH što je izazvalo proteste na ulici. Kada je porodica stigla u stan pred vratima ih je sačekalo 50 osoba. Među ogorčenim građanima, našli su se i militanti neofašističke Casa Pound partije. “Želimo da ih sve objesimo i spalimo”, vikali su demonstranti, a neki su čak uzvikivali “Musolini, ustani”.
Kada je riječ o navedenom slučaju, iz Ambasade Italije u Sarajevu, nismo uspjeli dobiti odgovor, bez obzira na brojne pozive i upite koje smo poslali. Na kraju smo dobili obećanje da će nam se obratiti početkom naredne sedmice.
Povratak neofašizma
Osman Balić, direktor Yurom Centra u Nišu, navodi kako je navodna islamizacija Evrope alibi za povratak neofašista te kako bi sva progresivna Evropa morala da se zapita nad dešavanjima koja imamo danas u Italiji, i to baš na dan kada slavimo veliku pobedu nad fašistima.
Balić naglašava da je sve ovo potpora i odlična pozadina za izbore za Evropski parlamet gdje će, ocjenjuje, pobjedu da odnese ministar unutranjih poslova Italije Mateo Salvini.

„Kako stvari stoje, na čelu Evropskog parlamenta imaćemo čoveka koji baštini Berluskonijev populizam, koji je našao utemeljenje u postfašizmu“, kaže Balić.
„Viktor Orban i drugi neofašisti su tu, jer iako je fašizam pobeđen, on nije iskorenjen. Što je najvažnije, izbegnuta je odgovornost. Činjenica da je od pet ili šest miliona zlikovaca Ninberškim procesom procesuirano samo 500, najbolje pokazuje kolika zlodela su ostala nekažnjena“, zaključuje Balić.
Mržnja prema Romima kao skretanje pažnje od ekonomskih problema
Aktivistica Azemina Tomljenović navodi kako je prestravljena i zgrožena, ali da to nije ništa novo što se dešava u Italiji.
Dodaje da je sve to počelo kao predizborna kampanja trenutnog premijera Mattea Salvinia koji je obećao da će iskorijeniti i protjerati tisuće nomadskih Roma iz Italije te politike koje podsjećaju na fašističku prošlost zemlje.
Smatra kako se politike protiv migranata spajaju sa fašističkim politikama prema Romima.
„To je politika ekstremne desničarskih partija koje sve više osvajaju vlast na karti Evrope“.

Tomljenović navodi da se u tom nizu nalazi i Mađarska, koja je u svojoj politici prema migrantima uvela ekstra porez za organizacije koje se bave pitanjima migranata.
„Sljedeća u nizu bi bila Francuska, a tu bi se referirala na opasnosti društvenih mreža putem kojih je se masovno širi mržnja i šire lažne vijesti čemu svjedoči i slučaj u Parizu u kojem su putem društvene mreže proširili lažnu vijest da bijeli kombi kruži i kidnapuje djecu i žene sa ulica Pariza. Iako je utvrđeno da je vijest lažna, rezultat su bili masovni protesti, spaljivanje i presija na romsko stanovništvo u kampu u blizini Pariza. Mogla bih da još spomenem slučaj Ukrajine i spaljivanja naselja i širenja mržnje, ali čini mi se da to sve ne bi imalo kraja“, govori Tomljenović.
Prema njenim riječima mržnja prema Romima koristi se kako bi se skrenula pažnja sa ekonomskih problema država ili loše vođenih država.
„Mi smo samo alat pomoću kojih se dobijaju izbori i okupljaju mase. Vremena koja dolaze su neizvjesna i mirišu na opasnost od širenja fašizma i ludila protiv svega što je drugo i drugačije. Ali ipak na kraju mi smo ti koji imamo odgovornost. Mi smo ti koji izlazimo na izbore i biramo vlade”, zaključila je Tomljenović.
Aktivista Udruženja “Kali Sara” i dugogodišnji romski aktivista Dervo Sejdić, upozorava kako je navedeni slučaj sa romskom porodicom u Rimu aktuelan, ali da nažalost nije jedini i posljednji slučaj rasističkog i neofašističkog odnosa prema romskoj populaciji.
„Prvi od momenta je onaj kada je Italija počela sa idejom uzimanja otisaka prstiju Romima, a što su pravdali ekonomskim i socijalnim potrebama“, rekao je Sejdić.

Međutim, objašnjava Sejdić, „to je čisti vid diskriminacije pa i rasizma. U Italiji, a nažalost i širom Zapadne Evrope, u posljednjih desetak godina vlasti dopuštaju da se neofašističke organizacije oglašavaju, udružuju i ispoljavaju svoje rasističke porive naročito uperene prema romskoj populaciji“.
Dodaje kako je Forum za Rome i nomade Vijeća Evrope upućivao kritike na račun tih neofašističkih i neonacističkih organizacija, „ali kada pričamo sa ljudima na nekim debatama, konferencijama, svi su oni protiv takvih pojava. Međutim, izostaju konkretne aktivnosti“.
„Osvrnut ću se na bh. Rome koji su tokom ratnih dešavanja i prije toga boravili u Zapadnoj Evropi. Nisu nas prihvatali na način da nam treba pomoć, ali ne samo socijalna, već prije svega sigurnosna pomoć. Taj trend su zadržali do danas. U posljednje vrijeme imamo sve češće masovnije deportacije koje se odvijaju na svakodnevnoj osnovi“, govori Sejdić.
Kaže kako još više zabrinjava to što u evropskim parlamentima, postoji sve više desničara koji propagiraju protjerivanje Roma porijeklom iz BiH vođeni izjavama kako ovdje više nema rata te kako je BiH sada sigurna zemlja.
U pozadini su, kako je naveo, sve diskriminacijske aktivnosti kao i kampanje u kojima se ispoljava rasizam.
„Cijela Evropa je ustala da se riješi pitanje prihvata izbjeglica, međutim kada je romska populacija bila u situaciji da zbog ratnih dešavanja bježi, mi smo i tada doživljavali rasistički odnos, što se i danas reflektuje“, govori Sejdić.
Problem je u tome, navodi Sejdić, što se romske porodice u ovim zemljama nekada prihvataju samo pro forme na nekoliko mjeseci kako bi se ispoštovali zakoni o ljudskim pravima.

Također, dodaje kako zemlje Zapadne Evrope ponude romskoj populaciji da potpišu dokumente na jezicima koji oni ne razumiju. Najčešće iskoriste njihovo neznanje da bi potpisali pristanak na deportaciju.
Navodi kako ga ne iznenađuje potez gradonačelnice Rima koja je došla da iskaže podršku toj porodici i da smiri tenzije.
“Ne bi me iznenadilo da je gradonačelnica to uradila kao žena koja ima senzibilitet prema porodici, ne zato što je romska, već zato što se radi o porodici, majci i djeci koji sve to trpe i ispaštaju”.
S druge strane, napominje da ne treba izgubiti iz vida da se ovakve situacije koriste i za prikupljanje potlitičkih poena.
Romi u BiH i reagovanje naših vlasti
Sejdić nam napominje da se i u bh. sredinama Romi često nađu u neugodnim situacijama kada od lokalnih i viših nivoa vlasti dobiju odobrenje za korištenje takozvanih socijalnih stanova. Tada dolazi do negodovanja komšija. Međutim, ono što je pozitivno jeste da ti izlivi nezadovoljstva nisu u agresivnoj i profašističkoj formi u kojoj se spominje slučaj u kome se našla romska porodica u Rimu.
Prema riječima Sejdića, najmanje što BiH može uraditi jeste da uputi protestnu notu vladi Italije, te dodaje kako sumnja da će se to desiti, jer su bh. političari isuviše opterećeni vlastitim okupacijama i unutardržavnim prepucavanjima kao i to da vjerovatno većina njih nije ni upućena u navedeni slučaj.
(portal-udar.net)