Romski
Ukoliko je postojala osoba koja je imala dilemu o predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku, kao unikatnom primjeru neljudske gromade, političkom diletantu sa čestim naletima šatorsko-ruralnog nacionalizma, takva osoba više ne postoji.
Nedavnim orgijanjem za govornicom Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), Dodik je još jednom dokazao da je opasna osoba. On je poput nacionalističkog eksploziva, koji se aktivira na vrlo mali pritisak.
Posebna sjednica NSRS, gdje se prije par dana raspravljalo o prijedlogu odluke o stavljanju van snage odluke o raspisivanju referenduma o radu Suda i tužilaštva BiH, Dodiku je poslužila kao pogodno mjesto gdje može pokazati sav svoj brdsko-stočarski šarm. Obično to radi u šatoru, punom oskudno odjevenih pjevačica i pijanih gostiju oskudne inteligencije, ali ovaj put se zadovoljio i Narodnom skupštinom.
Za govornicom, istjeran na čistinu, okružen opozicionim poslanicima, Dodik je primjenio stari recept, koji svaki put obogaćuje novim „začinom“. Glasnom vrijeđanju, pokazivanju dominantnosti primitivnim jezikom, Dodik je ovog puta dodao i jezik mržnje.
Valjda je to neko nepisano pravilo na ovim brdovitim prostorima… Ako ne umiješ ništa drugo i ako nisi siguran šta da radiš, onda udri po Ciganima.
Moram priznati da nisam do sada čuo da Dodik koristi pogrdan naziv za najbrojniju nacionalnu manjinu u Bosni i Hercegovini u javnim izlaganjima, ili kao argument za „diskreditaciju“ političkih protivnika. Mada, uopšte se ne bih iznenadio ako griješim.
Najžešća rasprava na pomenutoj sjednici, odvijala se između Milorada Dodika i poslanika SDS-a, Miladina Stanića. Dok su se međusobno „čašćavali“ i evocirali uspomene na razne afere, Dodik je Staniću u jednom momentu, između ostalog rekao: „Sa gospodom gospodski, sa Ciganima ciganski“, misleći da će tako pokazati ko je ko u međusobnom duelu.
Ovo se nije desilo na ulici, nije se desilo ni pod šatorom. Podsjećam, ovo se desilo u Narodnoj skupštini, na sjednici koja se javno prenosi. Kada tako nešto izgovori predsjednik entiteta, ma kakav on bio, onda je upitno koliko je taj čovjek sposoban da obavlja bilo kakvu javnu funkciju, a još je upitnije ko su ljudi koji biraju takve osobe za njihove političke i nacionalne vođe.
Ne treba puno govoriti koliko je ovakva retorika opasna, ali treba itekako govoriti koliko je opasna kada ona dolazi od Milorada Dodika.
Njegov govor mržnje je uvrijedio Rome, ali je sigurno uvrijedio i njegove glasače koji su Romi (ukoliko takvih ima).
Ne znam koliko tačno Roma živi u Republici Srpskoj, a još manje znam koliko njih glasa za SNSD, ali ako je postojao i jedan, onda definitivno treba da postane bivši glasač SNSD-a.
Malo je vjerovatno da će se Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, izviniti Romima u Bosni Hercegovini, ali je sigurno da će ih prvom prilikom ponovo (zlo)upotrijebiti za obračun, sa političkim protivnicima. Pitanje je samo kada će to učiniti?
Nisam siguran da li će Dodik nakon ovog ispada, ponovo komentarisati (ne)sprovođenje presude u slučaju „Sejdić-Finci“. Jednom prilikom je izjavio kako Federacija BiH mora napraviti konkretan pomak u dogovoru oko presude, jer njena neefikasnot „puno košta“ Republiku Srpsku.
Ja se ne bih složio sa ovom konstatacijom, ali bih se definitivno složio sa onom u kojoj na kraju priznaje da on i njegova politika puno koštaju Republiku Srpsku.
Previše je on odvojen od stvarnosti da bi shvatio da je uvrijedio Rome u BiH. Ne dopire to do njega. Dopire samo do nas koji imamo zdrav razum. Teško nam je i naša dužnost je da reagujemo.
S druge strane, kod Dodika je evidentno odsustvo zdravog razuma, jer da ga ima, ne bi se sa govornice Narodne skupštine RS hvalio sopstvenim primitivizmom. Naravno, to ne umanjuje njegovu odgovornost, ali nam je lakše da shvatimo ko je onog dana bio za govornicom.
Na svu sreću, primitivizam se može odstraniti iz društva. Ovakve kao što je Dodik, samo jednim potezom olovke možemo poslati u daleku prošlost.
Kada bude odstranjen iz politike, može nastaviti da gradi karijeru koju je započeo. Pevač, zabavljač, majstor vulgarnosti i prostakluka – to je pravi Milorad Dodik.
Dok mu je ostalo ovo malo vremena u politici, mogao bi da nauči neku pjesmu na romskom jeziku i time se djelimično izvini Romima.
Da se mene pita, preporučio bih mu jednu staru od Šabana Bajramovića u kojoj između ostalog kaže: Bićin daje o ćher tari avlija, pa ikhal ma tari i robija (Prodaj majko kuću iz avlije, pa me majko vadi sa robije).
Na kraju, neka je Miloradu Dodiku vječni politički rahmet, a Romi mu nikada neće halaliti.
