Romski
Neda Korunovska je menadžerica Romske inicijative pri Fondu Otvoreno društvo u Berlinu. Zahvaljujući intenzivnim kontaktima sa romskim i drugim nevladinim sektorom koji se bavi ovom tematikom, važi za jednog od najboljih poznavaoca romske problematike na Balkanu i političkih procesa vezanih za inkluziju i poboljšanje položaja Roma.
Na regionalnom skupu Roma Integration: Civil Society Regional Workshop prošlog mjeseca u Berlinu, kroz kraći intervju razgovarali smo sa ovom policy aktivisticom, porijeklom iz Makedonije, o novim političkim pravcima nakon Dekade Roma, gdje je istaknuto da je visoko obrazovanje sve važniji element romske inkluzije. Dotakli smo se i regionalnih poređenja naspram odnosa država prema romskoj problematici kao i uloge mladih aktivista koji bi trebali da preuzmu liderstvo i odgovore na nove izazove.
Dekada Roma je završena prije četiri godine. Koji je najveći uspjeh i u kojem pravcu sada treba ići?
Mislim da je Dekada Roma postigla cilj da se problematika Roma postavi visoko na politički dnevni red, da se uvedu neke afirmativne mjere koje su neophodne u nacionalnim strategijama za rješavanje problema Roma. Sada u ovom procesu nakon Dekade mi smo shvatili da dok se glavne, državne, reforme ne senzibilizuju, afirmativne mjere nikada neće biti uspješne. One mogu samo da budu privremene, da se koriguje nešto, ali nacionalne strategije moraju da uzimaju specifične potrebe Roma i da Romi budu dio društva, a ne izdvojena grupa. Da dam samo jedan primjer. Kada je Dekada počela, procenat mladih ljudi, gledano generalno na nivou država, koji su završavali fakultet u regionu je bio negdje 20 posto. Poslije Dekade, zadnjih godina, to je skoro 40 posto. Nacionalne reforme su dovole do toga da se stimuliše mlada generacija da ide ka višem obrazovanju. Ili, gledano niže, uveli su da se masovno završava srednja škola jer smo u regionu imali situaciju da se ne završava ni srednja škola. A šta se dogodilo kod Roma? Mi nemamo ni jedan posto Roma koji završavaju fakultet. Znači, ako je razlika između Roma i neroma bila 20 posto, sada je 40 posto. Jer nacionalne strategije za reformu obrazovanja nisi stimulisale, ili nisu adresirale probleme sa kojima se Romi suočavaju. Sada imamo nov sistem gdje imamo napredak u motivaciji za visoko obrazovanje, ali je to zaobišlo Rome.
Bavite se dugo ovom problematikom, a kroz projekat Roma Integration 2020, koji tretira mnogo pitanja na regionalnom nivou, spadate u vrsne poznavaoce problematike. Da li možete dati neku procjenu kod ovih balkanskih zemalja, gdje je najveći napredak, gdje je najveća sinergija nevladinog sektora i države, a gdje najmanja. Gdje su najveći problemi?
Poređenja je uvela i Evropska komisija. Ako pročitate izvještaj o pristupu, vidjećete gdje je najbolje, gdje najlošije u regionu po raznim stavkama. Mislim da je Makedonija lider u regionu koja je u svim oblastima – obrazovanje, zdravstvo, legalizacija objekata, napravila mnogo. A to se vidi i u nevladinom sektoru. I onda je tu i Srbija, koja je u nekim dijelovima problematike dosta napravila i dobro kotira. Ono što je porazno je da opet vidimo da proces pridruživanja ne znači nužno poboljšanje životnog standarda Roma. I tu je Crna Gora negativan primjer, jer je ona kao država u najvećom progresu prema Evropskoj uniji. A u Crnoj Gori, pa i u Albaniji, mada nisu uvijek isti razlozi, čak 50 posto romske djece ne završi osnovnu školu. Broj Roma koji žive u Crnoj Gori nije toliki da država nije u stanju da interveniše i da na različite načine poboljša životni standard Roma. Tako da ako treba da generalizujem, ja bih rekla da su Makedonija i Srbija na jednom nivou, a onda idu Bosna i Hercegovina i Kosovo sa drugim problemima, jer tamo je problem i politika kao i državni status, a onda idu Crna Gora i Albanija koje idu u treći koš.
Zadnjih 15-ak godina izrasla je jedna nova, mlada generacija koja je završila srednje škole, fakultete, neki su i magistrirali. Da li smatrate da nevladin sektor i država u krajnjem slučaju, mora snažnije da se okrene tim ljudima koji će imati i intelektualnu snagu da promijene stereotipe prema Romima i uključe se u donošenje odluka?
To je pitanje romskog liderstva i mislim da smo kod toga već u drugoj fazi. Neki stari, ali i mlađi lideri, koji su već zreli, su postigli značajne rezultate. I sada ta nova generacija polako preuzima aktivitet. I na sastancima Roma Integration 2020, ali i na svim našim sastancima možete da vidite nove ljude koji imaju novi kvalitet i koji podižu pregovaranje sa državnim institucijama, ali i prijedlozi koji izlaze iz same zajednice dolaze na novi način i imaju kvalitetan nivo. Ja apsolutno smatram da trebaju da se uključe i stave u prvi plan i da im se da mogućnost da doprinesu reformama i razvoju u državama.
