Romski
Nedžad Jusić, nezavisni poslanik u Gradskom vijeću Tuzle i osnivač nevladine organizacije Euro Rom oko 20 godina je aktivan u različitim društvenim i političkim događanjima u Bosni i Hercegovini. Kaže u intervjuu za UDAR da se griješi kada se govori o integraciji i inkluziji, već da treba sve napore usmjeriti na ravnopravnost Roma. „Nije cilj da se integrišu, mi smo građani BiH od rođenja, nego da budemo ravnopravni članovi ovog društva. A bićemo sigurno kada stvorimo kritičnu masu obrazovanih Roma koji mogu da budu partner vlasti i djeluju u njenim strukturama“, ističe Jusić. O obrazovanju, govoru mržnje prema Romima, ali i predstojećim izborima razgovaramo sa ovim aktivistom.
Možete li nam reći na osnovu vašeg i političkog i NVO iskustva, u kojem obliku su Romi izloženi govoru mržnje u Bosni i Hercegovni?
Kada govorimo prvenstveno o govoru mržnje, on dolazi od svih slojeva društva. Od, pod navodnim znacima, običnog čovjeka do političara koji obavlja najvišu funkciju u državi. To nam govori o tome da mi jednostavno kao društvo imamo sistem kojim se proizvode određene predrasude, stereotipi prema Romima i na taj način to se manifestuje putem medija odnosno javnog govora.
Kada govorimo o običnim ljudima, kod njih se ne može uzeti tolika jačina te mržnje, iako je i to porazno i opasno, nego kada neki visokorangirani političar putem svojih izjava usmjerava svoju diskusiju i priču protiv određene grupacije, protiv određenog naroda, u ovom slučaju Roma. To pokazuje i da naši političari nemaju političku kulturu. Ne znaju, ili ne žele da se nose sa pozicijom odnosno sa titulom koju uživaju. To govori o njima. S druge strane, moramo priznati da jednostavno mi još nemamo uređen pravni sistem za sve građane da budu ravnopravni. Ja ne znam, ili sam možda propustio neku sudsku odluku, jer je to jako rijetko, ili pokretanje sudskog postupka, protiv nekog političara ili visokorangiranog službenika u državi, ukoliko je koristio govor mržnje. Mi takve pojave moramo spriječiti pravnim putem, ali moramo natjerati i javne ličnosti da prođu određeni vid edukacija i obuka, da i oni znaju šta je govor mržnje, jer se neki brane da to što su govorili nije mržnja. Primjera radi, ukoliko jedan visokopozicionirani političar kaže „ciganska posla“ i smatra da je to normalno, neka uzrečica, a ustvari to je usmjerena mržnja prema jednom narodu.
Da, jasno je da dio političara, neki svjesno, a neki korištenjem neprimjerenih poštapalica i poređenja vrijeđaju Rome, pa čak i siju mržnju. No, recite mi kako se mediji, po vašem mišljenju, ponašaju. Imaju neke indicije da su mediji postali profesionalniji kada je jezik mržnje u pitanju, pa tako i jezik mržnje prema Romima, ali i druge predrasude da su smanjene.
Sto posto ste u pravu. U zadnje vrijeme profesionalizam na tom polju se pokazuje. Stereotipa, predrasuda i jezika mržnje, barem od strane novinara je sve manje. Npr, prije petnaestak godina, u bilo čemu negativnom gdje je Rom učestvovao, naglašeno je da je to Rom uradio. U zadnje vrijeme toga nema, ili je veoma rijetko. I to nije čudno jer novinari se od rata educiraju, prolaze niz obuka koje se tiču različitosti. Smatram da i drugi ljudi koji obavljaju javne funkcije trebaju slijediti taj put. Međutim, problem su sada komentari čitalaca na medijima, i to treba urediti.
Približavaju se izbori. Šta Romi mogu očekivati od ovih izbora. Imaju li neke preferencije prema pojedinim partijama. Hoće li Romi uopšte izaći na izbore? Velika je borba za izlaznost.
Romi, kao i svaki drugi narod, izgubili su vjeru da može biti bolje. Ali ja poručujem Romima i svim drugim građanima da može biti bolje ukoliko odaberemo prave ljude koji će nas voditi i predstavljati, koji će kreirati politiku na svim nivoima u BiH. I ovo je prava prilika da građani utiču na određene promjene. Praksa je pred izbore da se većina političkih subjekata okreće najugroženijim kategorijama, pa tako i Romima, kako bi dobili njihovo povjerenje i glasove. Ja odgovorno tvrdim da niti jedna politička partija u svom programu, a pročitao sam gotovo sve programe, nema navedeno šta će, ako dođu na vlast, uraditi da poboljšaju stanje Roma. U tom pravcu Romi trebaju da se odluče za koga će glasati i u kojem će pravcu ići. Ali moj je stav da treba izaći na glasanje, dati svoj glas po svom ubjeđenju. Ovdje je i velika odgovornost predstavnika nevladinih organizacija da zajedno sa svojom zajednicom porazgovaraju kome, zašto i na koji način dati svoj glas. Bar neke partije bi trebalo jasno da kažu, ukoliko dođemo na vlast uradićemo to i to za Rome. Nažalost, to ni jedna politička struktura nema.
Dobro je što ćemo možda imati neke svoje kandidate, biće neki Romi na kandidatskim listama. Ja se nadam da to nije samo pro forme i da će imati podršku partije na čijoj su listi. Ne može, naprimjer, ako je Nedžad na listi, on sam ništa promijeniti ako, barem od svog političkog subjekta, nema podršku da nešto promijeni. U tom pravcu treba ići. Ja, ali i NVO sektor, ili dio organizacija, ćemo još jednom proučiti obećanja političkih subjekata i da vidimo šta oni nude za same Rome.
Vi ste osoba koja je bila u vlasti, ali ste i dugogodišnji NVO aktivista i osnivač organizacije Euro Rom. Šta bi mogli istači kao veći uspjeh vaše organizacije ili političkog angažmana da se nešto promijeni u Tuzli i u BiH?
Moram istači da svaki čovjek, bilo koje nacije i boje kože, treba biti uključen u društvena dešavanja u sredini gdje živi. Bilo kroz nevladine organizacije ili politiku. 2004. godine smo došli na ideju da okupimo nadarene ili uspješne Rome kako bi osnovali udruženje Euro Rom sa ciljem da smanjimo određene predrasude prema Romima. Od samog starta nama je glavni cilj bio da se što veći broj Roma obrazuje. Jedan od ključnih uspjeha, na šta sam veoma ponosan, jeste da u gradu Tuzla gotovo 100 posto djece idu i u osnovnu i srednju školu koji su uzrasta do 15 godina. Djeca se redovno upisuju u osnovne škole, potom upisuju i srednje. Mi imamo i zvanične pokazatelje. Mi vodimo evidenciju djece. Naš najveći uspjeh je dakle jačanje obrazovanja prema Romima. Mi sada imamo 500 djece koji idu u osnovne škole, 90 u srednje škole. Zahvaljujući našim aktivnostima i podršci Romskog obrazovnog fonda, mi sada imamo osam studentica na području Tuzlanskog kantona, a prošle godine je četvero diplomiralo. Nekada bismo toliko imali u srednjim školama, a sada je na fakultetima. Mislim da je to jedini način kako izaći iz ovog začaranog kruga da bi pomogli romskoj populaciji da budu ravnopravni. Ne da se integrišu, mi smo građani BiH od rođenja, nego da budemo ravnopravni članovi ovog društva. A bićemo sigurno kada stvorimo kritičnu masu obrazovanih Roma koji mogu da budu partner vlasti i djeluju u njenim strukturama. Težimo kao „Euro Rom“ da budemo u poziciji da utičemo na donošenje odluka.
Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta “Medijske inicijative u borbi protiv jezika mržnje”, kao dio projekta Reporting Diversity network 2.0 s ciljem unaprijeđenja procesa suzbijanja govora mržnje u medijima. Navedeni sadržaj isključiva je odgovornost udruženja Medijske inicijative.
