Romski
Kada je zakucala na vrata Crvenog Križa u Novom Travniku, Selimu Hajdarević, samohranu majku sa troje djece su oterali. Rekli su joj da nemju šta da joj daju.
Možda razlog jeste u nestašici hrane, ali ako uzmemo u obzir da je Selima Romkinja, ugao gledanja na ovaj slučaj se potpuno mijenja.
Na naš upit zašto su Selimi odbili da pomognu, Esad Đaja iz Crvenog Križa u Novom Travniku kratko je odgovorio da „nisu imali dovoljno sredstava“.
Selimi nije preostalo ništa drugo, nego da izađe na ulicu i osloni se na dobrotu prolaznika koji bi joj pružili nešto novca…
–Ja nemam šta drugo da radim, ne daju mi. Živim u baraki nedaleko od Novog Travnika na putu ka selu Kemani, gdje nije moguće doći autom, već samo pješice – govori Selima.
Selima Hajdarević živi u Novom Travniku više od 10 godina. Muž joj je umro prije 5 godina i od tada nema nikakvu podršku.
Kaže nam da svakog jutra izlazi rano ujutro, da bi djeci donijela bilo šta da jedu kada se probude. Govori i da je komšije izbjegavaju. Ne dozvoljavaju da su im blizu kuće, jer kako kaže, „mi smo Cigani“.
Selima se valjda se pomirila sa tom činjenicom, a izgleda da smo se i mi kao društvo pomirili sa tim da „Ciganima“ nema druge nego da prose. Podjelili smo se na „mi“ i oni“, čak i sada kada treba pokazati veliku solidarnost.
A ako je ovo primjer kako Crveni Križ/Krst pomaže romskoj zajednici u BiH, onda je pred nama mnogo veći probelem nego što mislimo.
(portal-udar.net)
