Romski
Četvero, od pet mladih spremno je napustiti Bosnu i Hercegovinu, podaci su koji idu u prilog sve češćim izjavama da je odlazak mladih jedan od gorućih problema s kojim se suočava BiH, ali i zemlje u regionu.
Prema podacima Unije za održivi povratak Bosnu i Hercegovinu, u proteklih pet godina BiH je napustilo 178.000 ljudi, a samo od početka godine njih 30.000.
Slični su podaci i za Srbiju, gdje 22 posto ispitanika, dakle, 22 posto građana Srbije, to je milion i dvjesta hiljada ljudi razmišljalo je ili razmišlja da ode iz zemlje. Kada to prelomite na starosnu strukturu – 35 mladih, starosti do 29 godina hoće da ode iz zemlje.
Dva istraživanja organizacije „Srbija 21“, koja su se odnosila na građane i građanke Srbije, ali i na srpsku dijasporu, koji su odgovarali na pitanje zašto su napustili domovinu, pokazala su poražavajuće rezultate, objasnio je Nenad Konstatinović iz organizacije „Srbija21“ na nedavno održanoj regionalnoj konferenciji u Sarajevu o temi “Emigracije mladih iz zemalja Zapadnog Balkana – rješenja kroz politike”.
Građani tačno znaju, kaže Konstatinović, koji su razlozi zbog kojih odlaze, a to su korupcija, nesigurnost, nedostatak kvalitetnih radnih mjesta. Znaju i u koje zemlje žele da žive.
–Svi idu u zemlje zapadne demokratije. To su Nemačka, Švajcarska, Sjedinje Države, a niko ne ide na primjer u Rusiju, iako građani Srbije prilično vole Rusiju, mi smo u vrlo dobrim i bliskim odnosima. Kada se o njima radi, svi idu na Zapad. Znači, oni nam poručuju da mi napravimo državu i društvo po modelu zapadne demokratije – rekao je Konstatinović.
U zemljama regiona razlozi isti, odnosno razlozi odlaska leže u socio-ekonomsim problemima koje se sporo, ili nikako ne prevazilaze, a sve je manji razlog odlasaka školovanje, stručno usavršavanje, širenje biznisa.
Mladi znaju šta žele i ne mogu čekati
Prema riječima američkog ambasadora u Bosni i Hercegovini, Erica Nelsona, mladi u BiH tačno znaju šta žele, a to je bolju, prosperitetniju državu, u kojoj mogu da ostvare svoje potencijale.
Međutim, mladi su umorni od praznih obećanja i stalnih tenzija. Žele mogućnost da se povežu sa svojim vršnjacima kako u BiH tako i širom svijeta. Žele bolji obrazovni sistem. Oni žele sigurnost, izvjesnost, pravdu i vladavinu prava, rekao je ambasador Sjedinjenih Američkih Država u BiH.
Šta članstvo u Evropskoj uniji znači za mlade?
Članstvo Hrvatske i Bugarske u Evropskoj uniji, koje podrazumjeva i olakšano kretanje i boravak u naprednijim zemljama EU, pokazalo je da mladi traže promjenu u što skorijoj budućnosti i da je samo članstvo nedovoljno da bi ih se zadržalo. Članstvo EU mladima ovih zemlaja samo je olakšalo i ubrzalo proces odlaska.
Isto tako, na članstvo EU posmatra se i kao olakšavajuća okolnost za sudjelovanje u evropskim projektima koji bi unaprijedili standard svih, a naročito mladih. Otvaraju se pristupi evropskm fondovima, ali opet rješenje leži u politikama, što je i konferencija samim nazivom Rješenja kroz politike i nastojala da istakne.
Mogućnosti postoje i za zemlje članice EU i one koje tu nisu. Međutim, jedan od zaključaka nedavno održane konferencije poručuje da je sada prilično kasno za generacije koje su otišle, ili su u procesu odlaska.
Fokus se treba usmjeriti, prije svega, na one koji tek trebaju ući u kategoriju mladih, jer općepoznato je da promjene i implementacije dugoročnih planova teku sporo. Društva, države i politike iziskuju napore i vrijeme, a mladi ne žele čekati. Naročito u eri informacionih tehnologija, uz pomoć kojih je veoma lako doći do željenih informacija i usporedbi o tome šta traže, a šta nude razvijenije države.
–Ne samo iz zemalja bivše Jugoslavije nego i iz Ruminije, Bugarske, Albanije i Grčke koje su također dio tog egzodusa. Činjenica da podjednako odlaze ljudi i iz država koje su članice EU, država koje su kandidatkinje i pregovoraju i država, kao što je BiH, koje još nisu ni kandidati, govori nešto o generalnoj klimi – rekla je zastupnica u Saboru Republike Hrvatske, Vesna Pusić.
Kako zadržati mlade?
Jedan od osnovnih ciljeva nedavno održane konferencije u Sarajevu, koju je organizovao Nacionalni demokratski institut u BiH i uz saradnju sa višestranačkom grupom mladih – Grupa 9, bio je i pronalaženje modela rješenja kako zadržati mlade?
Kao izvor ideja pri rješavanju ovog problema navedeno je i to kako bi bilo značajno iskoristiti iskustva i povratne informacije koje države, organizacije i udruženja dobijaju od dijaspore, a naročito od onih koji kažu da se ne bi nikada vratili. Zaključeno je kako u tim odgovorima leži dio rješenja. Tačnije, dio rješenja leži u problemima koje je detektovala dijaspora, a to je da žele da žive u jednoj uređenoj zemlji, gdje postoji perpsektiva, gdje postoji izvesnost i ono što oni najviše navode predvidivost, da mogu da znaju kakva će biti njihova budućnost u zemlji u kojoj žive.
Perspektiva i izvjesnot, a ne politička prepucavanja, podizanje tenzija u javnom diskursu i kočenje reformi svih razina sistema, rješenja su koja ne bi spriječila iseljavanja, ali bi značajno smanjila broj preseljenja sa namjerom stalnog naseljavanja zapadnih zemalja, a s druge strane utjecali bi na povećanje većeg broja povrataka ljudi iz dijaspore u matične zemlje.
Svijet ostaje na mladim političarima
Na konferenciji se, između ostalog, provukla i teza kako su mladi u BiH, ali i u zemljama regiona, neaktivni, nezainteresovani, kako ne ulažu u sebe i mnogo toga prepuštaju drugima da za njih urade, pa čak ni na izbore ne izlaze u većem odzivu. Međutim, o inertnosti mladih trebalo bi se pisati nekom drugom prilikom, kao i o tome koliko oni individualno, a onda i kolektivno mogu doći, ili nametnuti određena rješenja u poboljšanju statusa.
Ono što je činjenica i prirodan slijed jeste da će Bosna i Hercegovina, kao i države iz okruženja ostati mladim političarima, pa je i s tog aspekta konferencija poput ove koja je okupila mlade iz devet političkih partija, često i oprečnih u svojim svjetonazorima i političkim manifestima, značajan korak naprijed.
–Ja ne mogu reći da smo mi pretjerano optimistični, ali ni pesimistični. Ako ova brojka koju smo čuli neki dan, 30.000 nije dovoljno jak alarm, ja ne znam šta bi drugo moglo biti – kazala je Irhana Čajdin, članica G9.
Na pitanje novinara da li je članska karta političke stanke garancija za uspjeh u bosanskohercegovačkom društvu, Kelavić odlučno odgovara da nije.
-Naravno da ne. Ne volim čuti uopće to! Ja osobno smatram da mladi trebaju biti aktivni u svim sferama društva i vjerujem da će u skorije vrijeme ovdje biti dosta bolje – odgovorio je Kelavić i dodao da mladi nisu dovoljno aktivni, kako bi stvorili bolje uslove života i učestvovali u odlučivanju.
„Gorući problem“ odlaska mladih već je detektovan, činjenica je koja je skoro pa postala floskula u javnim obraćanjima, medijskim i izvještavanjima raznih udruženja i organizacija. Sada ostaje pred svima nama da učestvujemo u pronalascima modaliteta, ideja, kako zadržati mlade. Razmjene iskustava, ideja, kritikovanje, moraju izroditi nove smjernice.
(portal-udar.net)
