Romski
„Izrada i realiazcija Akcionog plana za obrazovanje Roma, izazovi i barijere“ naziv je konferencije koja je jučer u Sarajevu okupila predstavnike međunarodnih organizacija, institucija i nevladinog sektora iz BiH koji se bave riješavanjem problematike Roma u obrazovanju. Radionicu je organizovalo Udruženje „Kali Sara – Romski informativni centar“ povodom obilježavanja desete godišnjice njihovog postojanja.
U sklopu konferencije prisutnim učesnicima u prvom djelu, predstavljen je Okvirni Akcioni plan za Rome u dijelu obrazovanja, dok je fokus drugog djela konferencije bio na prezentiranju iskustava iz prakse i pozitivnih pomaka u obrazovanju Roma.
U uvodnom izlaganju, moderatorica konferencije Besima Borić, istakla je kako su u BiH vidljivi pomaci kada se govori o obrazovanju Roma, ali i naglasila da je neophodno raditi mnogo više kako bi bilo na zadovoljavajućem nivou.
„Neke lokalne zajednice su u proteklom periodu intezivirale svoj rad i postigli su određene rezultate. Znamo mi svi da bez obrazovanja nema ni razvoja ni pojedinca, ni društva, ni države. Obrazovanje zaisigurno predstavlja jako važan segment kojem ponekad ne posvećujemo dovoljno pažnje“, istakla je Borić.
Okvirni akcioni plan
Okvirni akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma i Romkinja u Bosni i Hercegovini predstavlja jedan od značajnijih strateških dokumenata koji pored svog značaja za ispunjavanje uslova za predpristupni proces pridruživanja EU, je od izuzetne važnosti i za lokalne zajednice koje su u procesu donošenja vlastitih Lokalnih Akcionih planova za Rome, koji će omogućiti romskim zajednicama širom BiH bolji i kvalitetniji život.
„Mi smo sada na pola puta u riješavanju problema Roma, tek smo zagrebali površinu u čitavom tom procesu, naša misija, zbog čega sve ovo radimo moraju biti ljudi, odnosno da se tim ljudima omogući bolji život“, istakla je Sanela Bešić, izvršna direktorica Udruženja Kali Sara.
Za Rome koji predstavljaju najbrojniju nacionalnu manjinu u BiH školovanje i dalje ostaje preduslov kako bi ljudi iz ove zajednica bili u mogućnosti da ostvare svoja prava i bili, koliko je moguće, ravnopravni građani BiH. Također, ukazano je i na značaj i bitnost uključivanja omladine u rad, institucija i vlada i nevladinog sektora kako bi se stvorila disperzija svih aktivnosti koje se sprovode u romsskim zajednicama.
„Neuk čovjek je najlakši objekat, najlakša meta za diskriminaciju, manipulisanje i sve ono što je negativno, sa nepismenim čovjekom možete ostvariti. Država je omogućila sistem, način na koji svaki čovjek može pristupiti i ostvariti svoja prava, mada nerealno je očekivati da nepismena osoba to uradi. Nepismena osoba, jednostavno, nije u mogućnosti iskoristiti taj mehanizam. Zato je neophodno uključiti sve, i romski nevladin sektor i romsku zajednicu da doprinose podizanju nivoa obrazovanosti Roma u svojim zajednicama“, naglasio je Želimir Lalić, Šef Odsjeka za nacionalne manjine u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice.
Lalić je dodao kako će Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice istrajavati na realizaciji Akcionog plana i nastaviti da pomaže sve lokalne zajednice i kantone u izradi akcionih planova i pratiti njihovu realizaciju.
Ministarstvo je, po prvi put, ove godine izdvojilo 40 hiljada konvertibilnih maraka za obrazovne potrebe Roma, a Lalić je istakao nadu da će u narednom periou količina sredstava koja se izdvaja za ove potrebe, biti nešto značajnija.
Programsko budžetiranje i mapiranje
U okviru konferencije, istaknut je značaj i urgentnost mapiranja potreba romske zajednice u BiH.
„Generalno, ako pratimo proteklih 10 godina, jeste došlo do povećanja uključenosti romske djece u proces obrazovanja, ali jedan od problema koji je i uzrok svih ovih naših sastanaka, jeste da mi ustvari i ne znamo koliko djece nije uključeno, koliko njih nikada nije ušlo u školu. Mi moramo imati uvezan sistem koji će alarmirati ustanove kada je djete spremno za školu. Nekada smo to imali, ali danas nažalost nemamo i zbog toga nemamo nikakvu predstavu koliko zapravo djece nije uključeno u proces obrazovanja“, istakla je Bešić.
Značaj mapiranja direktno se veže i za mogućnost dobijanja donatorskih i sredstava EU za riješavanje problematike Roma u BiH. Urgentnost za mapiranjem, kako je naglašeno, ne proizilazi samo iz zahtjeva donatora. Njega je neophodno raditi, jer se situacija na terenu kontinuirano mjenja, od socioekonomskih potreba Roma, do samog broja Roma koji boravi u našoj državi.
„Međunarodna zajednica je spremna da finansira, prešlo se na programsko budžetiranje, samo ako znamo šta hoćemo i šta nam treba, moguće je dobiti sredstva. Nema više dodjele sredstava, kao što je to bilo prije nekih 10 godina, dobijemo 3 miliona maraka pa tek onda razmišljamo šta bi se moglo sa njima uraditi“, istakao je Lalić.
Proromski nevladin sektor
Drugi dio konferencije bazirao se na sticanje uvida koji je dolazio od nevladinog sektora, onih koji rade i poznaju situaciju na terenu, te na usvajanje njihovih preporuka kako pristupiti riješavanju problema Roma u dijelu obrazovanja.
„Mi kao romski aktivisti možda ne vidimo određeni napredak, vrijeme će svoje pokazati i siguran sam da lagano idemo naprijed, korak po korak. Ono što je meni bitno jeste da se borimo i idemo zajednički da integrišemo u bosanskohercegovačko društvo i da zajednički gradimo Bosnu i Hercegovinu. Moramo uložiti više napora kako bi sve Rome doveli na istu startnu poziciju kao i ostatak građana BiH. Zbog toga moramo uvesti u sistem očuvanja romskog jezika u obrazovnim institucijama, jer ja se stvarno plašim da ukoliko ne budemo radili svi na tome, u narednih 30 do 50 godina neće biti Roma u BiH, izgubićemo svoj identitet. Činjenica je da Romi u BiH najvgube svoj identitet, ne govorimo svoj jezik. I ovdje ne govorim samo o jeziku, nego i kulturi, tradiciji i slično“, rekao je Nedžad Jusić, iz Udruženja Euro Rom iz Tuzle.
Ono što čini Okvirni akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma i Romkinja posebnim, jeste i činjenica da su ovim Akcionim planom, po prvi put, predviđena određena financijska sredstva i mjere koje su neophodne za aktivnosti.
Učesnici konferencije osvrnuli su se i na trenutnu praksu implementiranja projekata za Rome koji su bazirani na predpostavkama, odnosno bez konsultacija sa romskom zajednica.
„Puno je projekata bilo implementirano bez romske zajednice, projekata koji su građeni na pretpostavkama, kada je u pitanju kultura, jezik, tradicija i običaji Roma. To su radili ljudi koji nisu kompetentni niti imaju pojma o romskoj kulturi. Takve luksuze sebi ne smijemo dopuštati. Donatorska sredstva se besmisleno troše samo da bi se nešto uradilo, a nema nikakvog rezultata. Zato je neophodno da svi ovdje prisutni, pogotovo predstavnici međunarodnih organizacija, povedu više računa o dodjeli sredstava za projekte koji ne doprinose romskoj kulturi, tradiciji i našim običajima. Nekad je bolje da, u nedostatku eksperata, pronađemo čovjeka iz zajednice, koji bi govorio o romskoj kulturi“, kazao je Mujo Fafulić iz Centra za podršku Romima „Romalen“ Kakanj
O realnoj situaciji, kada se govori o obrazovanju Roma i naporima koje je neophodno svakodnevno raditi kako bi se došlo do pomaka, govorili su i Romi medijatori koji ostvaruju svakodnevnu komunikaciju i rad sa romskom zajednicom.
„Napretka u obrazovanju sigurno ima, a da bi se do njih došlo, moramo se posvetiti svom poslu. Ja ću vam dati jedan od primjera, koji često koristim da pokažem koliku promjenu medijatori mogu donijeti. U mom naselju, živi samohrana majka koja školuje dvoje djece. Moram priznati da je bilo trenutaka kada je svoju djecu htjela ispisati zbog siromaštva, ali sam ja kao medijator, pristupio toj porodici, motivisao ih, svakodnevno radio sa njima kako bih djecu zadržao u školi. S vremena na vrijeme, pratio sam kako im im je a kru školi, a kroz saradnju sa romskim nevladinim sektorom, uspio sam da toj djeci obezbjedim užinu, odjeću i školski materijal. Djeca su i danas u školi, a ja bih poručio svima da se moraju obrazovati, jer je obrazovanje ključ spasa za sve narode“, naglasio je Edin Sejdić, medijator iz Centra za podršku Romima „Romalen“Kakanj.
(portal-udar.net)
