Romski
Članovi romske zajednice u BiH nerijetko su, zbog raznih razloga, prekidali redovno školovanje pa je svaki primjer nastavka školovanja u odrasloj dobi vrijedan pažnje. Takav je i slučaj Džemile Zahirović u čijem je nastavku obrazovanja značajnu ulogu imalo i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Saradnja Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH i Džemilina ambicioznost priča su o neodustajanju i potvrda da se dosta toga može, kada postoji želja pojedinca i sluh institucija.
–Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine u okviru brige o nacionalnim manjinama najviše pažnje posvećuje Romima. Pet je oblasti kojima pridajemo veliku pažnju i u okviru kojih djelujemo, među kojima su i obrazovne potrebe Roma. U skladu s tim, Savjet ministara BiH je donio okvirni akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma od 20018. do 2020. godine, a prema tom planu sve institucije sistema su bile dužne da izdvajaju određena sredstva i da se sufinansira i pomogne obrazovanje Roma, naročito osnovno, a po mogćnosti predškolsko, srednje i visoko obrazovanje. Ovo je (op.a. Džemilin primjer) jedan individualan primjer. Ona je uz pomoć Općine Centar i Ministarstva za ljudska prava uspjela da završi prvo srednj trogodišnju školu, a zatim da položi razliku predmeta, a sa odličnim uspjehom je završila i četvrti stepen za kozmetičarku – rekao je Želimir Lalić iz Ministarstva.
–Mi smo gospođu preko zavoda za Zapošljavanje sufinansirali, te je godinu dana bila zaposlena u JKP ‘Pokop’, sada nakon završetka škole, opet ćemo joj omogućiti da jednu godinu ili dvije bude sufinansirana za rad u ovom preduzeću, ili nekom drugoj organizaciji. Ministarstvo će nastojati da je zaposli, s obzirom na to da se radi o Romkinji koja se ističe, koja želi da se školuje, radi, da školuje svoju djecu. Suprug također radi, riječ je o jednoj veoma integrisanoj porodici koja želi da obezbjedi svojoj djeci sve ono što imaju i druga djeca u BiH – objasnio je Želimir.
Manjak informacija koji dospijevaju do romskih zajednica
Želimir, ali i Džemila istakli su da je jedan od problema kada je riječ o školovanju odraslih Roma i manjak informacija koje dospijevaju do romskih zajednica, a samim tim i do pojedinaca.
–Neobično je to da smo u Ministarstvu, uz sredstva koja imamo na našem nivou a koja su namjenjena za romsku populaciju, u situaciji da tražimo, apelujemo ljude iz romske populacije da ih školujemo, zapošljavamo. Veoma su rijetki slučajevi da pojedinci poput Džemile, ili da iz romskih zajednica sami iznjedre članove koji žele da idu u školu, da rade, da nastoje ostvariti nešto bolje. Mi želimo da u budućnosti imamo pojedince koji će imati inicijativu pa da ih pomognemo, da li finansijama, idejama, uputama – navodi Želimir.
Također, istako je da je uočljivi manjak informisanja romskih zajednica.
–Moramo raditi na informisanju romskih zajednia, a mora se više raditi i na jačanju romskog nevladinog sektora. Veliki razlog njihove nezainteresovanosti jeste i neinformisanost, jer mnogi nemaju pristup računarima, internetu, ne čitaju oglase pa informacije ne dolaze do njih – smatra Želimir, dodajući da dosta toga mogu učiniti romske organizacije koje bi putem svojim medijatora i članova mogli poraditi na tome, kako bi Romi mogli iskoristiti ono što im društvo omogućava u pogledu obrazovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite, stambenog zbrinjavanja,…
Potreba za uvezivanjem romskih nevladinih organizacija, ključ u stvaranju mreže organizacija
–Zadovoljni smo sa saradnjom sa romskim nevladinim organizacijama, naročito sa nekih pet koje su najaktivnije. Međutim, naša je želja da imamo jednu mrežu romskih nevladinih organizacija da sve lokalne zajednice u kojima žive Romi imaju svoju romsku nevladinu organizaciju, jer bi preko njih mogli lakše plasirati informacije, da pozitivno utičemo na njihovu svijest, dobijamo povratne informacije. Nažalost to se svelo na nekih pet do šest nevladinih organizacija koje na nivou cijele BiH vuku konce kada je riječ o ovoj populaciji, što smatramo da nije dobro. Dosta je romskih lidera koji su stariji i iskusniji, ali veoma je malo mladih Roma koji se uključuju u aktivni život romske zajednice – smatra Želimir.
Podsjetio je na to da je BiH prošle godine potpisala deklaraciju kojom se obavezuje da će pomoći u integraciji, odnosno inkluziji Roma u svim segmentima društva i da će taj postupak djelvoati sve do ulaska BiH u Evropsku uniju.
-Mi imamo dokumentat kojim smo se kao država obavezali da ćemo pomoći romski sektor, s druge strane imamo i politiku od 2009. godine, pristupanjem BiH Deklaraciji o Romima izdvajamo finansijska sredstva za realizaciju aktivnosti iz akcionih planova. Ove godine završavamo aktivnosti na akcionom planu za rješavanje problema Roma2017/2020. i pravimo novi akcioni plan 2021/2025. tako da imamo dobar zakonski osnov da se BiH i u budućnosti nastave izdvajati sredstva za finansiranje svih potreba Roma“.
Značaj samoinicijative posebno izražena u romskoj populaciji
Džemila nam je rekla da je njen najveći pokretač bila potreba za pronalaskom zaposlenja.
–Imala sam završenih sedam razreda osnovne škole, ali to nije bilo dovoljno s obzirom na sadašnji sistem devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja pa mi je prvi korak bio da sve razrede završim, odnosno da polažem za osmi i deveti razred kako bih okončala osnovnu školu. Nakon toga, uz nagovor jedne gospođe kod koje sam radila kao higjeničar odlučila sam se da upišem i završim i srednju školu –govori Džemaila, ističući kako joj je dosta značila podrška porodice, ali i spoznaja da ljudi sa kojima se susreće i izvan romske zajednice vide potencijal u njoj.
–Gospođa Mira Đokić kojoj sam iznimno zahvalna mi je rekla da sam sposobna i vrijedna, Hajde, pokreni se. Možeš ti to – prisjeća se Džemila, ističući koliko joj te riječi i danas mnogo znače.
Upisalala je Srednju poljoprivrednu školu na Drveniji, u Sarajevu. Prvenstveno se upisala na zanat za frizera, a onda završila i četverogodišnji ciklus.
–Na samom početku mučila su me razmišljanja o tome kako ću ja to finansirati. Iamam dvoje maloljetne djece koja se školuju, samo je suprug radio. Obratila sam se gospođi Milani Đurić iz Ministarstva za ljudska prava, a ona mi je pomogla. Također iz Ministarstva su mi gospođe poput Salihe Đuderija i ostalih skupljale novac kako bih se počela školovati za frizera. Tako je bilo prvu godinu, onda sam i ja radila na određeno na dva mjeseca i skupila dio novca. Nakon toga, pomogli su mi tako što su usmjerili dio sredstava namjenjenih za školovanje romske populacije na način da su mi obezbijedili sredstva za vanredno školovanje. Također, Općina Centar mi je dosta izašla u susret finansijski – rekla je Džemila naglašavajući da je nekada bilo teško se snaći u svoj administraciji, ali je uvijek nailazila na pomoć pri pisanju molbi, zahtjeva, kao i u dobijanju svih potrebnih informacija.
-Kada sam dobila diplomu plakala sam od sreće. Drago mi je uvijek kada uradim bilo koji korak koji vodi ka uspjehu i boljem životu. Međutim, pojedini Romi ne znaju svoja prava, jer se mi često obraćamo našim predstavnicima koji ponekad nisu ili ne žele biti upućeni. Bino je da znamo svoja prava, da znamo kome se trebamo za razna pitanja obratiti – rekla Džemila.
Posebno je istakla lijepo iskustvo sa neromskom populacijom, odnosno sa uposlenicima u Ministarstvu za ljudska prava.
Uvjerena je da u romskoj zajednici ima još dosta žena koje bi se željele obrazovati ili nastaviti sa svojim obrazovanjem. Međutim, smatra da se i same Romkinje moraju pokrenuti.
-Pojedine žene kažu – ja imam djeu, kako ću ja, meni su djeca velika, mene je sramota. Nema ih šta biti sramota. Neka im moj slučaj bude primjer. Također imam djecu, porodicu. Moja djevojčica, koja sada završava devetogodišnje školovanje, kada sam joj pokazala svoju diplomu dala rekla mi je ‘mama bravo, čestitam ti’. To zaista dosta znači. To znači da možemo biti primjer našoj djeci i omladini – rekla je Džemila.
Na pitanje o tome kako vidi budućnost, Džemila je istakla da joj je prvi cilj oko koga se brine zaposlenje. Najveća joj je želja da uputi svoju djecu u dalje školovanje i da im bude podrška kako bi time ostvarili bolje uslove za budućnosti i bili pozitivan primjer u romskoj zajednici unutar BiH.
Za kraj poručila je da Romi sami za sebe moraju biti pokretači, svaki pojedinac se mora i sam pokrenuti da bi mu neko mogao pomoći.
(portal-udar.net)
