OBRAZOVANJE POD MASKAMA: Nastavnici nemaju fiksno radno vrijeme, a društvo ih podcjenjuje

Iskustvo ovih prosvjetnih radnika i nije najbolje. Vjerovatno se u njima mogu prepoznati mnoge njihove koleginice i kolege. Nema nikakve sumnje da ćemo i ovu školsku godinu završiti pod vanrednim okolnostima, a velike su šanse i da naredna bude kao i ova tekuća

3311
Foto: Ilustracija

Kada je početkom marta prošle godine zvanično zabilježen prvi slučaj korona virusa u Bosni i Hercegovini, niko od nas nije očekivao da će se komunikacija, privatni, poslovni život i sve drugo što je do tada predstavljalo našu svakodnevicu, potpuno promjeniti. Svaki novi dan nam je donosio novu dozu neizvjesnosti i do tada nepoznat osjećaj straha od nepoznatog. „Na šta će ovo izaći?“, pitali smo se svi.

Život se jeste preko noći promjenio, ali nije stao. Kupovali smo online, išli na posao online, održavali sastanke online, čak i sa najbližima koji su tu, u istom mjestu, komunicirali isključivo onlie. Online svijet postao je naša nova realnost, a da toga nismo ni bili svjesni.

UČENJE NA DALJINU

Juval Noa Harari (Yuval Noah Harari) historičar i autor sada već kultne knjige Sapiens – Kratka historija čovječanstva (Sapiens – A Brief History of Humankind) gostujući na engleskoj tv Chanel 4 na početku globalne pandemije, govorio je između ostalog i o njenom uticaju na obrazovanje. Govorio je da se na fakultetu na kojem predaje, dvadesetak godina pokušavao uspostaviti sistem za učenje na daljinu. To je bilo bezuspješno sve dok nije došla corona.

A onda, kako je rekao, sve se promjenilo. Za jedan dan je uspostavljen sistem, a njegov kontakt sa studentima, preselio se u online svijet.

Ovo nije bio slučaj samo sa Hararijevim fakultetom, već nametnuti globalni trend. Obrazovni proces koji se odvija putem raznih platformi, zahvatio je gotovo čitav svijet. Zoom, viber, teams postale su nove učionice za nastavnike i đake.

Čovjek je na ovo odgovorio relativno brzo zahvaljujući savremenoj tehnologiji. Razmišljalo se brzo i tražilo se instant rješenje. Da li je iko u tim trenucima razmišljao o ishodima učenja – vjerujem da jeste – samo što se čini da je to bilo u nekom drugom planu, barem kada je u pitanju iskustvo naših nastavnika.

ŠKOLSKA I ONLINE KLUPA

Profesor fizike u sarajevskoj  Trećoj gimnaziji, Mr. Mevludin Maličević, u razgovoru za Udar je rekao da su nastavnici „preko noći“  postali eksperti za online nastavu, a konkretan odgovor na pitanje – koliko je novi format nastavnog procesa uticao na kvalitet obrazovanja – Maličević nije mogao dati. Kaže da se ne sjeća da se u periodu od  12.3. 2020. godine pa do danas, neko bavio kvalitetom obrazovanj u BiH za vrijem online nastave.

Mevludin Maličević

I kada bude doša taj trenutak da se izvrši analiza uticaja online nastave na kvaalitet obrazovanje u BiH, treba imati na umu da nastavnici, a ni učenici nisu bili pripremljeni za online nastavu. Mada sam ovdje trebao prvo da  kažem da sistem nije bio pripremljen za online nastavu, ali kao što se zna, kod nas sistem većinom kasni, tako da su sav teret na početku preuzeli nastavnici i učenici – rekao je Maličević.

Stariji razredi srednjih škola vjerovatno su imali mnogo bolji učinak i brže su prihvatili online nastavu od učenika koji su tek krenuli u prvi razred i generalno đaka iz nižih razreda osnovne škole.

Mnogi roditelji svjedoče da prvačići gotovo čitavo prvo polugodište tekuće školske godine nisu imali osjećaj da idu u školu, niti su „ozbiljno“ prihvatali online nastavu.

Elvira Burić, učiteljica u Trećoj osnovnoj školi na Ilidži, kaže da se obrada novih nastvanih cjelina svela na puko prepisivanje sa materijala, samo da bi se zadovoljila forma, jer pandemija već dugo traje i veoma je teško motivisati djecu na učenje.

Ocjenjivanje nije objektivno. Kriteriji su dosta blaži, a samim tim i zahtjevi. Obim nastavnih sadržaja se smanjio, učenici nemaju zadaće i zbog toga ne razvijaju radne navike – govori učiteljica Elvira za Udar.

Foto: Udar

Diskrepanca koja je nastala silom prilika između očekivanog ishoda učenja i onog što je realno, prema riječima naših sagovornika se povećava. Niko neće pogriješiti ako kaže da se u posljednjih godinu dana dosta izgubilo i na kvalitetu nastave i onoga što učenici usvoje.

Profesor Maličević kaže da bi uopće govorili o kvaiteti bilo čega, moramo da znamo i šta se uložilo?

Ovaj gimnazijski profesor podsjeća da je na samom početku bilo škola koje nisu imale tehničku operemu, a ni nastavni kadar koji bi bio stručan da to pokaže nastavnicima.

Sreća je da je dosta sarajevskih gimanzija već dvije godine imalo projekat online nastave sedmicu dana pa su ti nastavnici koliko-toliko bili educirani – kaže Maličević.

ENTUZIJAZAM KOJI SE ISTOPIO

Svako od nas ko je imao bilo kakav dodir sa nastavom, lično kao nastavnik, ili kao roditelj, zna kako je bilo na početku. Svi smo na neki način bili zbunjeni i isto tako odlučni da pomognemo, prije svega djeci i samim nastavnicima. Onaj čuveni „trougao“ dijete-nastavnik-roditelj, bio je potrebniji nego ikada, jer nevolja nas je sve snašla.

Saša Knežević

Saša Knežević, profesorica Bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika i književnosti naroda BiH, radi u Osnovnoj školi „Grbavica II“. Predaje i DKR (Društvo, kultura, religija). I ona dijeli mišljenje da je kvalitet nastave na jako niskom nivou. Kaže da je na samom početku bilo entuzijazma, jer su svi očekivali, uključujući nastavnike, djecu i roditelje, da će ono što je počelo u martu, trajati kratko i da će se svi brzo vratiti u razrede.

Nažalost, to se nije desilo.

Saša kaže da su nastavnici i same škole bile nespremne, jer najveći broj osnovnih škola nije nikada radilo online nastavu.

Kaže da se ni roditelji ni djeca nisu snašla, jer su problemi bili višestruki – od tehničkih sredstava, interneta i onog osnovnog, da li dijete uopće ima telefon, ili računar preko koje bi pratilo online nastavu. Ovaj problem je bio posebno izražen u porodicama sa slabijim materijalnim stanjem, posebno onih iz romskih zajednica.

Mnogo nastavnika je drugo polugodište prošle godine odradilo tako što su se sa djecom dopislivala mailovima, ili sa roditeljima ako su u pitanju bila manja djeca. Bilo je dopisivanja mailovima, ili preko vibera i to ni na šta nije ličilo… Bilo je dopisivanja od jutra do mraka – govori Knežević.

Ova profesorica je u nekoliko navrata napomenula nizak nivo kvaliteta nastave, jer smatra da koliko god se nastavnici trudili, to nije zadovoljavajuće.

S druge strane, ona kaže da nastavnici i nakon godinu dana, bukvalno padaju od posla, jer priprema prezentacije za samo jedan čas, ume trajati i po nekoliko sati, a upitno je da li to učenici pogledaju, ili ne.

Isto tako, roditelji se često pitaju zašto je neka prezentacija na hrvatskom, ili srpskom jeziku?

Saša objašnjava da je to iz razloga što su kolege i koleginice koje predaju druge predmete, našle za shodno da upravo tu prezentaciju, za tu nastavnu jedinicu iskoriste, jer je na njoj lekcija iz biologije, geografije i drugih predmeta, savršeno obješnjena. Ona također upozorava da se sada sve svodi samo da se dobije pozitivna ocjena…

Foto: Ilustracija

Kvalitet znanja je jako loš, pogotovo za učenike prvog, drugog razreda koji tek uče početno čitanje, pisanje. Oni ne mogu da shvate sistem gdje jednu sedmicu idu u školu, pa jednu ne idu. Nauče dva slova, pa pauza… Bojim se da su učenici izgubila volju i želju, jer njima je ipak najdraže kada su u školi – poručuje Knežević.

(NE) BRIGA NADLEŽNIH

Nadležno ministarstvo, barem kada je u pitanju sarajevski kanton, prema riječima naših sagovornika nije pokazivalo pretjeranu volju i interesovanje da pomogne nastavnom osoblju i koliko-toliko olakša okolnosti pod kojima rade.

Elvira Burić koja radi sa najmlađim učenicima, kaže da se ministarstvo uglavnom brinulo obavještenjima, upozorenjima, sa malo sredstava za higijenu, propagandnim materijalom za ponašanje učenika i nastavnika u toku Covida19.

Nabavili su za djecu mali broj polovnih kompjutera i laptopa preko donatora, a nastavnici čitav ovaj period rabe svoju, ionako nikakvu opremu, radeći u jako teškom okruženju za rad – rad od kod kuće. I na sve to još radite čitav zimski raspust pa iscrpljen bez i malo fizčkog i psihičkog odmora počinjete opet rad u drugom polugodištu – kaže Elvira za Udar.

Ni profesor Maličević ne smatra drugačije. I on govori da se ministarstvo nije brinulo o nastavnicima, objašnjavajući da nije bilo dovoljno ljudi u ministarstvu koji bi bili od pomoći nastavnicima.

U skolpu  ministarstva postojao je i  Prosvjetno-pedagoški zavod (PP Zavod) koji je trebao da da najveći  doprinos po prirodi  svog posla, ali nije imao ko. Kao što znamo u  ta doba PP Zavod je imao nekoliko savjetnika i direktora, tako da nismo imali, nemao ni sada, savjetnika za predmete koji su nam od velike važnosti. Ministarstvo obrazovanja KS na samom početku je dalo svoj doprinos koliko je moglo. Da li je  je moglo bolje – jeste, moglo je – poručio je Maličević.

Zbog svega ovoga, profesorica Knežević iz OŠ „Grbavica II“ smatra da imamo jednu upropaštenu generaciju koja će tek kasnije imati problem, jer će imati velike rupe u znanju, zbog čega će biti velike potrebe za instrukcijama.

Ona je posebno govorila o učenicima IX razreda koji su trenutno u velikoj nedoumici oko eksterne mature. Knežević smatra da će biti veoma loše ukoliko se bude odlučilo da se ipak ide sa eksternom maturom.

ŠTA (NE) MOŽEMO DALJE

U okolnostima u kojima će se po svemu sudeći završiti još jedna školska godina, naši sagovornici smatraju da ipak postoji prostor da se uradi nešto više. Profesor Maličević kaže da uvijek postoji ta mogućnost i da za to treba konsultovati stučnjake.

Po ovim zakonima i važećim prvilnicima, smatra on, teško da se može dobiti dobar  kvalitet stečenog znanja. Kaže da je kod nas takva klima da se većina hvata za zakon, a ne za nove ideje.

Prvi uslova da bi spasili što se spasiti može jeste rasteretiti učenika, roditelja i nastavnika. Izmjeniti raspored odvijanja online nastave, a predmete za koje je potrebna praksa, uz  nadzor nastavnika, realizirati  u školama uz poštivanje epidemioloških mjera – poručio je Maličević.

Foto: Ilustracija

S druge strane, Elvira Burić kaže da treba intezivirati kontakt sa učenicima koliko god je moguće i raditi na kvalitetnim i zanimljivim materijalima za djecu.

Angažman nastavnika i njihova volja je ključna, ali nažalost nije dovoljno cijenjen u društvu i pitanje je koliko će još dugo i oni koji su najuporniji početi popuštati i odustajati. Sav ovaj proces traje jako dugo. Nastavnici više nemaju fiksno radno vrijeme, a društvo ih podcjenjuje – rekla je Burić.

HITNO POTREBNE PROMJENE

Iskustvo ovih prosvjetnih radnika i nije najbolje. Vjerovatno se u njima mogu prepoznati mnoge njihove koleginice i kolege. Nema nikakve sumnje da ćemo i ovu školsku godinu završiti pod vanrednim okolnostima, a velike su šanse i da naredna bude kao i ova tekuća.

Promjene su potrebne – kakave – čuli smo direktno od nastavnika. Hoće li se desiti, od njih najmanje zavisi, od učenika još manje. Na veliku žalost nastavnika i učenika, ovo gotovo isključivo zavisi od onih koji ponosno ističu da su mladi ponos Bosne i Hercegovine i da sa ovih prostora potiču vrlo uspješni ljudi. Kao što reče profesor Maličević, „kod nas je takva klima da se većina hvata za zakon, a ne za nove ideje”. Izgleda da ćemo zbog toga sa one početne „na šta će ovo izaći?“, polako preći (ili već odavno jesmo) na onu „šuti, dobro je dok ne puca“.

(portal-udar.net)