Romski
O upotrebi satire i sarkazma u medijskim sadržajima, odnosno gdje prestaje humor, a počinje kleveta i uvreda, govorilo se na debati održanoj u Sarajevu, u organizaciji Centra za promociju civilnog društva, a u sklopu Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP).
O satiri kao medijskom fenomenu govorio je TV autor i producent Zenit Đozić, dijeleći iskustva iz perioda nastanka i rada na jednom od najpopularnijih satiričnih sadržaja u BiH, poznatom kao „Top lista nadrealista“.
„Top lista nadrealista”, pojasnio je Đozić, nastala je spontano “kao plod druženja tinejdžera koji su imali dosta slobodnog vremena, čitali romane, slušali ploče i imali ljubav prema zajedničkim stvarima”. Počeli su tražiti način da se izraze, krenuli su sa bendom koji se zvao „Pseudo Blues Sevdah Band“, a kasnije je promijenio ime u „Zabranjeno pušenje“. Bili su generacija koja je „tražila svoje mjesto u sadašnjosti”, a kao način da to ostvare izabrali su umjetnost.
Na pitanje kako su „Nadrealisti” pogodili sve što će se kasnije desiti, Đozić je odgovorio da su oni birali najluđe moguće scenarije, a utemeljenje su imali u tadašnjoj društvenoj realnosti. „Nažalost, ti scenariji su se obistinili“, rekao je.
Prema mišljenju Đozića satira u medijima je veoma važna, može utjecati na kreiranje javnog mnijenja a najčešće nam je smiješna, jer postavlja istinu na jednom dubljem nivou.
Na pitanje kada prestaje humor a počinje uvreda, Zenit je rekao: „Onda kada počinje propaganda“.
Armin Bungur, mladi video autor koji producira svoj show preko YouTube-a kroz koji ismijava događaje i pojedince na vlasti, je rekao da ima ogromnu podršku i da o prijetnjama ne razmišlja. Bungur na svom kanalu ima po svakoj emisiji više desetina hiljada pregleda, što je mnogo više od gledanosti većine TV programa u BiH.
„Niko mi na naređuje niti me ograničava. Nemam novce, ali imam slobodu“, rekao je Bungur.
Sa aspekta medijske teorije i prakse tretiranja pitanja humora, satire i sarkazma u medijskim sadržajima govorila je Lejla Turčilo, redovna profesorica na Odsjeku Komunikoligija/Žurnalistika FPN Univerziteta u Sarajevu.
„Satira i humor smatraju se oblicima izražavanja mišljenja i prezentacije negodovanja, te su kao takvi i legitimno sredstvo demokratske političke borbe za svoje cijeve i opredjeljenja“, objasnila je Lejla Turčilo naglasivši da je ujedno to i nedefinirano područje između političke kritike, žurnaističkog aktivizma i umjetničke kreativnosti.
Također, kao problem se postavlja i pitanje granice slobode pri čemu, kako je objasnila Turčilo, ipak treba istaći da ni humor ni satira nemaju neograničenu slobodu izražavanja.
Advokat Njegoš Petrović je govorio o specifičnim slučajevima Evropskog suda za ljudska prava koji su pokazali da je veoma teško dokazati gdje prestaje humor, a počinje kleveta i uvreda. Petrović je istakao, kako barem po raspoloživim podacima, u Francuskoj je izuzetno velika sloboda izražavanja te da ni vjerske zajednice ni političari ne dobijaju tužbe protiv satiričnih medija dok u Austriji sudovi imaju manje tolerancije za humor i satiru.
Učesnici debate naglasili su da je značaj satire, sarkazma i humora u medijskom sadržaju neupitan, kao i da je osjetan nedostatak ovih medijskih emisija.
