Romski
Kada je 1984. godine Olivera Kurtić-Idić završila Medicinsku školu u Vranju, postala je prva Romkinja koja je stekla zvanje medicinske sestre. Mali broj Roma i Romkinja je u to vrijeme završavao srednje škole, nevezano za odabir zanimanja. “Badava joj škola, ostaće neudata” izreka je bila uperena na životni put Olivere.
Odmah po završetku škole, Olivera se zaposlila, najprije na odjeljenju ginekologije, zatim na odjelu za hemodijalizu, a potom na odjelu za fizikalnu rehabilitaciju. Prilikom zapošljavanja nije imala problema zbog svog porijekla, a diskriminacija nije pojava sa kojom se suočavala u svom poslu. Radno iskustvo od gotovo 35 godina učinilo je da Olivera postane vezana za svoj posao, a o njemu govori samo najljepšim riječima.
-Ja sam se srodila sa svojim zanimanjem, jer je iza mene 35 godine iskustva. Za drugi posao ne znam. Rad sa ljudima jeste težak, ali svaka medicinska sestra treba da zna kako se ophoditi prema pacijentima. Volim raditi sa pacijentima, kolektiv mi je fantastičan i svi smo se međusobno prihvatili – rekla je Olivera.
Olivera živi u Gornjoj čaršiji, najvećem romskom naselju u Vranju i stalno je u komunikaciji sa svojim sunarodnicima. Ona je predsjednica Udruženja Romkinja „Sastipe“ što na romskom jeziku znači zdravlje. Članica je Romske ženske mreže Srbije i predsjednica Asocijacije zdravstvenih radnika romske nacionalnosti Republike Srbije.
-Udruženje „Sastipe“ se bavi zdravljem i često organizujemo radionice reproduktivnog zdravlja. Uglavnom radimo u romskim naseljima, jer nam je cilj da se unapredi zdravstveno stanje tih ljudi koji često žive u neadekvatnim životnim uslovima. Najčešći problemi su vezani za reproduktivno zdravlje mladih žena, maloletničke brakove i polno prenosive bolesti. Preko Asocijacije zdravstvenih radnika romske nacionalnosti trenutno realizujemo projekat „Karavan zdravlja“ koji putuje po gradovima i u zavisnosti od vrste potrebe, angažujemo zdrvstvene radnike koji pružaju pomoć u romskim naseljima – objasnila je Olivera.
U Romskoj ženskoj mreži, Olivera takođe vidi priliku za razmjenu iskustava aktivnih žena iz cijele Srbije, koje tokom sastanaka analiziraju probleme, a potom konkretno djeluju u svojim zajednicama. Ističe da su Romkinje u Srbiji danas sve više osnažene, samostalne i ravnopravnije u društvu.
Uzor mladim Romima i Romkinjama
Oliverin posao i aktivizam su prepoznati u naselju iz kojeg ona dolazi, pa se nameće i pretpostavka da je upravo Olivera postala uzor svojim sunarodnicima u Gornjoj čaršiji. Međutim, danas je ekonomska situacija uzrokovala da posao nije lako pronaći uprkos završenoj srednjoj školi ili fakultetu.
-Sigurno je da sam nekome bila uzor, naročito devojčicama. One su završile srednje škole, neke od njih i medicinsku, ali se nisu uspele zaposliti, već su otišle u inostranstvo –rekla je Olivera.
Promjena svijesti i zakonska regultiva su uslovili da romska djeca danas pohađaju škole u Srbiji, obavezno osnovne škole, većina ih nastavi srednje, a često i fakultete.
-Osnovno obrazovanje je obavezno u Srbiji tako da deca idu u škole. Nakon toga upisuju srednje škole, često negovatelje ili neko zanimanje sa kojim mogu otići u inostranstvo. Ako ne završe srednje škole, onda upisuju razne kurseve. Druga su vremena. Nema više ugovorenih brakova. Mnogo toga se do sada postiglo, ali još mnogo treba da se radi. Ako je devojka obrazovana, ona se neće udati rano. Obrazovanje je spona za sve u životu –istakla je Olivera.
(portal.udar.net)
