Romski
Poslušaj zvučnu verziju komentara:
U poslednjih mjesec i po dana svijet se našao pred izazovom nezabilježenim u novijoj istoriji. Iako se smatralo da su infektivne bolesti i zaraze šireg obima ostali u nekim ranijim dekadama, priroda je demantavala arogantne tvrdnje savremenog čovjeka i za kratko vrijeme promijenila njegov života do nivoa koji je mogao da se vidi samo kod filmskih stvaralaca.
Život je stao, bar onaj njegov aktivni dio oslonjen na intenzivne kontakte između pojedinaca, zasnovan na grupnom, kooperativnom radu, uslužnim djelatnostima, organizaciji slobodnog vremena koja uključuje druženje sa drugima, vjerskim tradicijama, širim porodičnim okupljanjima, putovanjima…
Promjena načina života koja insistira na fizičkoj distanci, gdje su socijalni kontakti izmješteni na virtuelne platforme, a kretanje svedeno na najosnovnije, zahvatilo je sve sfere društva. I one koji su bolje situirani i one koji to nisu. Nema razlike, preporučene mjere zdravstvene zaštite za sve su iste, izuzetaka nema.
Kriza ovih razmjera postavila je nove izazove pred čovječanstvo uopšte, ali i ljude ovih prostora koji su u poslednjih 30 godina prošli kroz različite nepovoljne okolnosti od ratnih zbivanja do vremenskih nepogoda-poplava. Ekonomska kriza, nezaposlenost, preživljavanje su riječi koje boje svakodnevnicu ovih prostora dugi niz godina.
Ipak ovakva zdravstvena kriza je nešto novo, nepredvidljivo, sa posljedicama koje su još uvijek maglovite, a preporuke koje su važile u ranijim kriznim situacijama sada su izmijenjene. U kriznim situacijama, koje nose rizike za život, zdravlje prirodna ljudska reakcija je da se povezuje sa drugima, da ide prema njima da bi redukovao stres, smanjio nivo straha i tjeskobe koji osjeća. Zagrljaj, topla riječ, ruka u ruci je ono što smiruje, oslobađa hormone zadovoljstva koji opuštaju tijelo, pomaže da se čovjek osjeća sigurno.
Sada je zahtjev da ’’idemo od ljudi’’, da se zatvaramo u svoje domove, da se ne družimo, da se ne krećemo, a drugi su označeni kao lica koja nas mogu ugroziti svojim prisustvom jer nosilac virusa može, a i ne mora imati simptome bolesti. Takođe i mi smo neko ko može da ugrozi drugoga, pa i one svoje najbliže koji pripadaju ugroženijim kategorijama (stariji, hronično bolesni …). Poruka je ’’čuvajte se, čuvajte se drugih ljudi, ali i čuvajte se i nas.’’, odnosno kao da ’’čovjek čovjeku postaje vuk’’. Nesigurnost, strah, tjeskoba ovim nastavljaju da rastu…
Da bi se održao bilo kakav kontakt sa drugima online komunikacija postaje glavni način socijalnog kontakta. A ona zahtjeva internet (da bi bila ’’besplatna’’), aparate, sredstva koja to omogućavaju.
Sve ovo zahtjeva prilagođavanje na situaciju, prihvatanje situacije i odgovaranje na njene zahtjeve u kratkom vremenu. Život se izvrnuo, a mi nismo u potpunosti ni bili svjesni šta se dešava. Novi zahtjevi su strani našem društvenom biću što neminovno ostavlja trag na mentalno zdravlja jer naše kapacitete za prilagođavanje stavlja na iskušenje do krajnjih granica, a stare rane ko zaostavština iz prethodnih kriza i godina nesigurnosti, ponovo se otvaraju.
Sa druge strane ljudi određenih profesija su u ovo vrijeme krize više izloženi rizicima jer su neophodni za osnovnu funkcionalnost društva. To su prvenstveno ljekari, zatim prodavači, kasirke, šalterski službenici, policajci, novinari… Tolika izloženost i pritisak da se obavi posao sa pojačanim rizicima je izazov za svakog pojedinca. Pitanje koje se najčešće vrti je ’’šta ako..’’ i to je ono što dodatno provocira nemir, tjeskobu, strah…
Svijest o povećanim rizicima za mentalno zdravlje postoji što se prepoznaje na značajnom broju servisa za pružanje psihološke podrške stanovništvu uopšte putem besplatnih telefonskih linija, mailova. Takođe i pojedina strukovna udruženja kao što je Udruženje novinara BiH prepoznaju potrebu za profesionalnom psihološkom podrškom svojim članovima u cilju osnaživanja i očuvanja njihovog mentalnog zdravlja u vrijeme obavljanja profesionalnih zadataka koji ih izlažu većim zdravstvenim rizicima u odnosu na opštu populaciju.
Postavlja se pitanje šta se dešava sa osjetljivim kategorijama stanovništva u vrijeme zdravstvene krize ovog tipa? Šta se dešava sa Romima, kako se oni prilagođavaju ovoj situaciji? U kolikoj mjeri su navedene preporuke/mjere zaštite izmijenile njihov stil života?
Do promjene načina života je svakako došlo jer zabrana kretanja u određenom vremenskom periodu onemogućava aktivnosti koje su se realizovale tada (porodična druženja, odlazak do drugih mjesta po sirovinu, robu za prodaju i sl.). Zabrana okupljanja, zatvaranje pijaca, prodaja na otvorenom su onemogućile zaradu po ovom osnovu. Nemogućnost odlaska u inostranstvo takođe je ostavilo dio porodica bez izvora sredstava. Prebacivanje nastave na TV kanale, online komunikacija sa nastavnicima iziskuju sredstva i internet pristup što pojedinoj djeci otežava praćenje nastave. Takođe, zatvoreni su različite servisi podrške djeci i roditeljima za učenju u udruženjima, a uskraćene su i ostale aktivnosti koje su organizovane za ove zajednice koje su unapređivale kvalitet njihovog života i omogućavali im lakše uključivanje u svakodnevne životne tokove. Ne treba zanemariti i zahtjev za zaštitnim sredstvima kao što su maske i rukavice i potrebu za dezinfekcijom što je svakako dodatan trošak za osiromašeni porodični budžet i predstavlja izazov kako na navedeno odgovoriti, Puko preživljavanje, zadovoljovanje osnovnih potreba postaju prioritetni u ovoj situacije jer mnoge su porodice ostale bez osnovnih sredstava za život. Potreba za pomoći zajednice koja je i ranije bila prisutna sada jača jer preživjeti bez pomoći drugih bi bilo teško. Solidarnost je na ispitu, solidarnost je neophodna da bi osjetljive zajednice kao što je romska zajednica izašli iz ove krize.
I zato u ovoj situaciji, kada je došlo do značajnog narušavanja načina života pojedinca i zajednice, prioritetna pomoć osjetljivim kategorijama stanovništva podrazumijeva obezbjeđivanje osnovnih sredstava za život (prehrambeni proizvodi) i higijenskih, dezinfekcionih sredstava, a kada se ove potrebe zadovolje neophodno je pružiti podršku u kontekstu obezbjeđivanja internet konekcija za djecu da bi se mogla nesmetano pratiti nastava i odgovoriti na zahtjeve nastavnika za uspješan završetak školske godine. A kako ove potrebe budu zadovoljavane, potreba za psihološkom podrškom u cilju prevazilaženje uznemirenosti, straha, tjeskobe će rasti jer situacija izlazi iz okvira uobičajenog i nema tačno vremensko trajanje. Ovu podršku je moguće obezbjediti putem besplatnih telefonskih linija, te je informisanje o ovoj vrsti podrške značajno prilikom kontakata sa porodicama u svrhu motivisanja da ove servise koriste. Podaci o korisnicama psihološke podrške su povjerljivi, a efekti mogu imati i dugoročniji karakter.
Besplatna telefonska linija za sve operatere u Bosni i Hercegovini za pružanje psihološke podrške je Plavi telefon 0800 50 305, koji je u saradnji sa Udruženjem ’’Nova generacija’’ iz Banja Luke pokrenulo Društvo psihologa Republike Srpske. Usluga je dostupna svaki radni dan od 9 do 17 časova i vikendom od 9 do 13 časova.
Drugi broj telefona Društva psihologa Republike Srpske za psihološko savjetovanje koji je dostupan svaki radni dan i i vikendom od 9 do 22 i preko vibera (kada je usluga besplatna odnosno nema troškova poziva) je 065 464 555. Podrška se može dobiti i putem maila psiholoska.podrska.dprs@gmail.com
Svoja online savjetovališta su otvorili Domovi zdravlja – centri za mentalno zdravlje, Crveni krst i različita psihološka udruženja.
