Romski
Stiglo nam je proljeće. Stigao je i april, mjesec kada slavimo pet godina portala Udar. Isto nas je sunce grijalo i isto su cvjetala polja, kao i onog dana kada je procvjetala ideja o romskom portalu koji nas je bacio u jednu novu eru i postavio visoku ljestvicu za bosansko-hercegovačko društvo. Ni slutila nisam da ću nekoliko godina poslije i dalje da sjedim za računarom kuckajući o raznim temama, pa tako i ovoj.
Kada razmišljam o tome zbog čega sam krenula putem novinarstva, kroz misli mi prolazi ljutnja I bijes, dok me sjećanje vraća na tekstove u kojima velikim slovima piše “ROM JE OPLJAČKAO” ili “ROM JE UBIO”. Uvijek sam se pitala zašto naglašavaju koje je nacionalne pripadnosti samo kada su Romi u pitanju. Mrzila sam što su Romi predstavljeni kao najveći kriminalci. Pitala sam se šta smo to krivi kada smo najmiroljubiviji narod koji nikada nije ratovao.
Kada sam dobila priliku da postanem dopisnica portala vidjela sam priliku da u javnost plasiram pozitivne I istinite priče iz romskih zajednica kojih je puno više nego negativnih kako bi svijetu pokazala da nismo onakvi kakvim nas predstavljaju. Da, puno više je pozitivnih priča I uspješnih ljudi, samo što se o tome ne govori I ne piše. Godinama radeći u romskim zajednicama upoznala sam više obrazovanih nego neobrazovanih, više poštenih nego nepoštenih I više onih koji rade od onih koji prose. To pokazuje koliko su sadržaji u tzv. mainstream medijima vođeni steretipima I nisu obraćali pažnju na aktivitet novih, obrazovanih generacija Roma koji učestvuju, ili bolje reći pokušavaju da učestvuju, u društvenom i ekonomskom ambijentu Bosne i Hercegovine.
Kada su u romskoj zajednici prvi put čuli da sam počela da radim kao novinarka bili su ogorčeni I nisu željeli da sarađuju. Baš iz tog razloga, jer su navikli da ih javno ponižavaju I vrijeđaju. Nakon što sam uradila prvih nekoliko pozitivnih priča, pojavilo se barem još pet za koje ni sama nisam znala dok mi oni sami nisu rekli, što je bio prvi korak saradnje I povjerenja. Nakon pet godina postojanja Udara-a, Romi nemaju strah od toga kakav ću tekst da napišem i da li će imati problem zbog toga. Romi nam vjeruju! Oni znaju da su naše informacije tačne I provjerene.
I sama ja kao Romkinja, kada razgovaram sa drugim novinarima sa različitih portala, imam strah da nešto ne pogriješim kako me ne bi ismijavali. Znam da taj tekst ili video ne bi imao naslov sa mojim imenom, bez naglašavanja da sa Romkinja ili Ciganka. Vjerovatno bi I meni takvi članci bili zanimljivi da nisam I sama pripadnica tog potlačenog naroda. Ovako, osjetim bol u stomaku kada god čujem riječ Ciganin.
Da, jako sam ponosna na sami tim portala koji se svakodnevno trudi da informiše o dešavanjima u zajednici I što svakim danom sve manje negativnih vijesti i komentara o Romima. Kako je Udar dao jednu novu dimenziju romskoj zajednici I bosansko-hercegovačkom društvu, dao je i mom ličnom životu. Kroz brojne obuke koje su mi omogućili kako bi usavršila pisanje svih onih izvještaja i vijesti koje redovno čitate, ja sam nakon dugogodišnje pauze od školovanja odlučila upisati drugi fakultet i to baš koji je vezan za medije kako bi se cjeloživotno posvetila promovisanju romske populacije, ali i svih drugih koji su neprimjetni za mnoge medije, za sve uspješne ljude koji zaslužuju da se za njih čuje i zna. Postala sam prepoznatljiva u romskoj zajednici kao novinarka koja nije babaroga I ubijedila ih da ih kamera neće pojesti. Sada mi sami dolaze sa pričama I pitaju me da li mogu da objavim. I ne samo Romi, nego svi drugi. Čak me i institucije pozivaju kako bi ispratila njihove događaje, što je veoma važno, jer na taj način približavamo predstavnike institucija samoj romskoj zajednici. Mnogi predstavnici romske zajednice nisu znali koji se praznici i važni datumi obilježavaju u romskoj populaciji dok nisu vidjeli na našem portal. Danas ih većina obilježava zahvaljujući aktivitetu nevladinih organizacija, ali I nama koji smo to popratili I ukazali na vrijednosti i nužnost promjena.
Ovu našu priču započeli smo u aprilu, mjesecu kada je i Svjetski dan Roma. Mnogi ne znaju da se obilježava u čast kongresa Roma, održanog od 8. do 12. Aprila 1971. godine u Londonu, kada su se po prvi put okupili predstavnici romske populacije, čak iz 25 zemalja, te je to jedan od najvažnijih događaja u istoriji romskog naroda. Tada nam je usvojena odluka o himni koju svi znamo – Đelem, đelem. Takođe usvojena je odluka i o zastavi, plavoj boji koja označava nebo i slobodu, zelena koja označava travu i put i na sredini crveni točak, koji predstavlja putovanje i migraciju Roma. Prvi kongres takođe je rezultovao i proglašenjem službenog romskog jezika – Romani chiba, kao i službenim prihvatanjem naziva “Rom”, što na romskom jeziku znači ČOVJEK.
Romi su najrasprostranjenija nacionalna manjina, veliki broj Roma živi u Bosni I Hercegovini, ali i dalje mnogi od njih žive na rubu egzistencije i sa visokim stepenom socijalne isključenosti. Portal Udar, kojem sam sada jedna od urednica, putem profesionalnih informacija boriće se da to ispravi.
