Romski
Prema Unicefovom izvještaju iz 2016. tendencije su pokazivale da će do 2030. godine oko 167 miliona djece živjeti u krajnjem siromaštvu. Pandemija je, međutim, ubrzala taj, kako tvrde mnogi, neminovni proces.
Naime, u posljednjem globalnom izvještaju Unicefa (“Prevencija izgubljene dekade: Hitne akcije za preokretanje razarajućeg uticaja COVID-19 na djecu i mlade”) iznose se podaci koji ukazuju da je svijet blizu neslavnim prognozama, ako ih već nije i prešišao.
„Procjenjuje se da usljed pandemije COVID-19 dodatnih 100 miliona djece u svijetu živi u siromaštvu, što je 10 posto više nego 2019. Pored toga, 2020. je više od 23 miliona djece propustilo da dobije redovne vakcine protiv dječjih bolesti, što je povećanje od skoro četiri miliona u odnosu na 2019. i najveći broj u posljednjih 11 godina. Kada je pandemija bila na vrhuncu, više od 1,6 milijardi učenika u svijetu je bilo van škole. Više djece je raseljeno nego ikad ranije, 2020. je više od 82 miliona ljudi širom svijeta bilo prisilno raseljeno“, kazala je za “Vesti” Jadranka Milanović iz Unicefa u Srbiji.
Ona dodaje da je, čak i prije pandemije, oko milijardu djece širom svijeta pretrpjelo najmanje jednu tešku deprivaciju (uskraćivanje), bez pristupa obrazovanju, zdravlju, stanovanju, ishrani, sanitarnim uslovima ili vodi.
„Ovaj broj sada raste, jer nejednak oporavak od pandemije produbljuje jaz između bogate i siromašne djece, pri čemu su najmarginalizovanija i najranjivija djeca najviše pogođena“, istakla je Milanović.
Istraživanja Unicefa o uticaju pandemije na porodice sa djecom u Srbiji ukazuju na smanjenje prihoda u četvrtini domaćinstava sa djecom do 17 godina dok 24 posto ispitanika ističe da su u nekom trenutku bili primorani da smanje troškove za hranu.
„U apsolutnom siromaštvu živi 8,3 posto djece, dok je čak 24,2 posto njih u riziku od siromaštva. Sve obavezne vakcine u predviđenom roku još nije primilo svako peto dijete. Polovina djece uzrasta od tri do pet godina ne ide u vrtić, a procenat je značajno niži kada su u pitanju djeca iz siromašnih porodica (tek devet posto) dok je za djecu iz romskih naselja samo šest posto“, kazala je .
Brojna istraživanja i izvještaji svjedoče da su tokom uvođenja vanrednog stanja u posebnom riziku bila djeca iz osjetljivih grupa.
„Među njima bih izdvojila romsku djecu sa smetnjama u razvoju, djecu u uličnim situacijama, migracijama i u riziku od trgovine ljudima, djecu žrtve nasilja, kao i one u sukobu sa zakonom“, kazala je Jasmina Miković, direktorka Centra za prava djeteta (CPD).
Tome u prilog idu i ovi podaci Unicefa u Srbiji: iako danas više djevojčica iz romskih naselja ide u srednju školu, to je i dalje daleko od nacionalnog prosjeka koji je triput veći. Skoro 60 posto djevojčica iz romskih naselja se uda prije navršene 18. godine, dok je procenat za djevojčice iz opšte populacije sedam posto. Skoro 80 posto djece koja žive u ustanovama su djeca sa smetnjama u razvoju, pišu “Vesti”.
