Romski
Sasvim je izvjesno da će Bosna i Hercegovina probleme iz 2018. prenijeti i u godinu koja je tek na početku. Ne može se govoriti o iznenađujućem fenomenu, već o ustaljenoj praksi zemlje koja konstantno diskriminiše svoje građane i građanke. Romima i Romkinjama u BiH, ni ova 2018. nije bila naročito blagonaklona.
U obruč anticiganizma, Romi i Romkinje su odavno uvučeni, bilo da se radi o obrazovanju, zapošljavanju ili zdravstvenoj zaštiti. Kršenje ljudskih prava u ovim sferama satkano je od niza problema sa kojima su se Romi i Romkinje susretali. Trenutno stanje ne obećava drastične pomake, no i svaki mali je iznimno važan.
U sveopštoj zbrci oko izbora, oni su pasivno (jer drugačije i ne mogu) posmatrali prepucavanja zvaničnika konstitutivnih naroda, naviknuti da se njihova imena ne mogu naći na listama kandidata za neke od ključnih pozicija u državi. Inicijative o uvođenju romskog jezika u pojedine škole i fakultete, tiho su iščezle i odgođene do daljnjeg. Efikasnost i dugoročna održivost programa zapošljavanja osoba romske nacionalnosti, kao i do sada, pod znakom je pitanja.
Kusturizacija medija
Kao jedan od izraženih diskriminatornih trendova prema Romima i Romkinjama je medijsko izvještavanje o njima. Mediji su važna karika u društvu, idealna sredstva za manipulaciju ljudi i pristrasno izvještavanje, koji kao takvi u velikoj mjeri utiču na formiranje stavova o određenoj situaciji. U Analizi izvještavanja medija o romskoj problematici, koja je pratila medijske sadržaje Klixa, Dnevnog avaza i centralnih dnevnika na tri javna RTV servisa u BiH, objavljenoj na Udaru u junu, konstatovano je da su Romi potpuno sporedna tema. Pored toga što su sporedna tema, o Romima se često izvještava šturo, stereotipno i netačno.
Mediji su takođe skloni prenošenju uvredljivih izjava, poput one italijanskog premijera Mattea Salvinia da „više rade, a manje kradu“. U izvještavanju o Romima, mediji često posežu za senzacionalizmom, obično još u samom naslovu.
Tako je u naselju Banlozi kod Zenice počekom novembra, manja grupa nasilnika napala policajce tokom intervencije. Umjesto riječi nasilnici ili npr. siledžije, mediji su u naslovima upotrijebili drugu riječ, Romi, s ciljem da čitaoci u startu steknu dojam o krivcima i vjerovatno pomisle da se od tog naroda ništa drugo nije moglo ni očekivati.
Analiza izvještavanja medija o romskoj problematici, ali i druga istraživanja najčitanijih medija u BiH, pokazala su da se o Romima intenzivnije izvještava tokom praznika, najviše tokom Đurđevdana. Posebno je porazna činjenica da javni RTV servisi, koji uostalom imaju zakonsku obavezu da izvještavaju o manjinama i u programe uvrste sadržaje na njihovim jezicima, nisu posvetili dovoljnu pažnju, ni Romima, ni ostalim manjinskim zajednicama.
Mostar
U moru malih i tradicionalnih diskriminatornih situacija uperenih prema Romima i Romkinjama u BiH, dva događaja su ove godine naročito došla do izražaja. Krivična djela različitog tipa veže ista lokacija – Mostar.
Baš kao što je misteriozna smrt dvojice mladića, Davida i Dženana, čiji su roditelji odlučni u namjeri da ostvare pravdu ujedinili bh. narode i region, tako je i smrt 21-godišnjeg Mostarca, Marka Sejdovića, takođe kontroverzna. Tačnije, kontroverzne su okolnosti pod kojima je Marko preminuo i čije tijelo je pronađeno u prolazu nadomak Fejićeve ulice u Mostaru, gotovo isti dan kada i tijelo Davida Dragičevića u Banjaluci.
O Markovoj smrti se malo zna u javnosti i ovdje se ponovo u pitanje dovodi medijsko izvještavanje o Romima i Romkinjama. Za očekivati je bilo da slučaj dobije medijsku pažnju, usljed kontradiktornih izvještaja nadležnih organa u kojima se prvobitno sumnjalo na ubistvo, zbog vidljivih povreda na tijelu, koje su za nakon nekoliko dana u novom izvještaju porečene, a srčani udar je proglašen krivim za smrt mladića.
Reakcija javnosti skoro da i nije bilo, a o protestima je apsurdno govoriti. Postavlja se pitanje, da li je svaka smrt ista i jednako vrijedna tuge i boli?
Linč u Opinama
Samo pet mjeseci nakon ovog događaja, mostarsko naselje Opine je postalo više od toga. Naselje je dobilo epilog slučaja, nakon što je Meho Voloder, stanovnik ovog naselja brutalno pretučen. Nakon ležanja u komi više od mjesec dana, Voloder je preminuo. Ubica, Jasmin Fafulić iz Zenice, nije dobio toliko medijske pažnje koliko pripadnici njegovog naroda, Romi, kojima je zalijepljena etiketa prijetnje za građane Mostara.
Tokom iznalaženja problema za situaciju u Opinama, u kabinetu Gradonačelnika Ljube Bešlića održavani su sastanci sa relevantnim akterima, na koje uglavnom nisu bila pozvana romska udruženja iz grada, iako su Romi stavljeni u fokus slučaja. Dok se slučaj odvijao, Romi u Opinama, od kojih je veliki broj njih privremeno živio u tom naselju, dobili su rok da napuste naselje, jer bi u suprotnom deložacija bila izvršena nasilno uz asistenciju policije. Tako je i bilo. Mnoge porodice su napustile Opine, a o eventualnoj upotrebi sile nemamo informacije.
Umjesto zaključka
U kojim još lokalnim zajednicama, ustanovama, javnim mjestima su Romi i Romkinje bili izloženi diskriminaciji nije se izvještavalo. Možda je izolacija romskih zajednica od ostatka društva dovoljan primjer i onaj iz koga potiču svi ostali problemi.
Za kraj, kao što na početku teskta rekosmo, BiH svoje probleme iz 2018. prenosi u narednu godinu. S tim u vezi, nažalost, neće nam manjkati priča o diskriminaciji i fašizmu, koje će uprkos mnogim pozitivnim, jednako dolaziti do izražaja.
Jedna stvar je sigurna-i jedne i druge priče, pažljivo ćemo pratiti!
(portal-udar.net)
