Politička participacija Roma: TRAŽENJE POZICIJE UNUTAR PARTIKRATIJE KONSTITUTIVNIH NARODA

1776

Ramiz Suljić je bio jedan od osnivača Demokratske partije Roma 2000. godine. Kaže za Udar da je u to vrijeme bilo mnogo volje i entuzijazma da se nešto uradi. Ali, ubrzo je nestalo sredstava, a partija nije uspjela ući u vlast što definitivno otežava mogućnost političkog opstanka. Međutim, Suljić tvrdi da je možda opet sazrelo vrijeme za romski politički aktivizam, jer su „Romi politički zreliji i obrazovaniji“. Ovakav stav dijeli veliki broj romskih aktivista i aktivistica kao i blizu sto posto anketiranih kroz ispitivanje koje je sproveo Udar. Međutim, postoje i mišljenja kod dijela iskusnijih romskih aktivista, kao i predstavnika političkih partija u vlasti, da ovo nije najbolji način ostvarivanja političkih i društvenih prava Roma.

Evidentno je da je participacija Roma/kinja u političkom ambijentu Bosne i Hercegovine zanemarljiva. Dio političkih partija ima Rome kao članove, a neki građani romske nacionalnosti su zahvaljujući učešću na listama stranaka i ušli u lokalna vijeća ili skupštine. Kako kaže Dervo Sejdić, dugogodišnji romski aktivista, 14 građana romske nacionalnosti je bilo u vlasti na listama raznih političkih partija, ali ogromna većina su „bili ikebane“. Jedan broj Roma je dobio mandat u opštinskim skupštinama/vijećima kao predstavnici nacionalnih manjina zahvaljujući pozitivnoj izbornoj regulativi koja se tiče nacionalnih manjina. Međutim, generalni stav romskog NVO sektora, ali i političkih analitičara u BiH, je da je romska populacija potpuno politički isključena sa mjesta donošenja odluka i da je tek potrebno jačati učešće Roma u političkim procesima.

Nove snage

“Romi su se isprofilisali kroz nevladin sektor, sada su politički zreliji, ali i obrazovaniji. Danas gotovo u svakoj romskoj porodici bar jedna osoba je završila srednju školu, a neki i fakultete. To je osnova za političko djelovanje”, govori Ramiz Suljić za Udar koji se nada da bi romska politička partija mogla ponovo i formalno biti registrovana. Smatra da aktuelne političke partije uopšte ne vode računa o pravima i potrebama Roma te da je potrebno osnovati romsku nacionalnu partiju.

Ramiz Suljić
Ramiz Suljić

Sadašnje partije se bave samo vlastitim interesima. Ne vode računa ni o konstitutivnim narodima, a kamoli manjinama. Možda i romska partija postane takva, ali nadam se da neće”, kaže Suljić. Mišljenja je da ta partija treba biti otvorena za sve građane romske nacionalnosti te da u njeno rukovodstvo trebaju ući kako oni koji su već imali politički angažman, tako i NVO aktivisti. “I obavezno ona mora da bude kombinacija mladih snaga i iskusnih aktivista”, veli Suljić.

Ramiz Suljić podcrtava da jedan od političkih prioriteta te partije treba biti obrazovanje Roma. “Imam 58 godina i sada vanredno završavam srednju školu, iako sam osnovu završio kada je trebalo. Taj nedostatak sam osjećao cijeli život. Možda mi se sa ovoliko godina to više neće isplatiti, ali sam zadovoljan tim što ću to okončati”, kaže Suljić.

Nedžad Jusić, nezavisni poslanik u Gradskom vijeću Tuzle već skoro dvije godine zajedno sa svojim političkim i NVO kolegama romske nacionalnosti i iz tuzlanskog kantona, ali i širom Bosne i Hercegovine, ispituje mogućnosti i efekte stvaranja ovakve partije.

„Bez političke borbe i direktnog učešća u strukturama vlasti nema promjena. Mi nemamo još tako razvijenu političku svijest. Nažalost, naši političari nemaju političku kulturu da oni slušaju nevladinu organizaciju, da slušaju ideje od nevladinih organizacija kako bi oni mijenjali svoje mišljenje. Nažalost, u 99% slučajeva uposlenici u skupštinama slušaju svoje političke partije, odnosno svoju političku bazu. Bez obzira što dolazi od nevladinog sektora, malo ili nikako se ne uzima u razmatranje. Ali s druge strane, nevladine organizacije, samim tim i romske, su dobar poligon za političku partiju Roma. Iz nevladine organizacije, ljudi koji su ojačali svoje kapacitete mogu itekako efikasno da učestvuju u kreiranju politika“, kaže Jusić.

Većina želi svoje manjine

Aleksandar Mašić je bio na prošlim izborima na listi za skupštinu opštine Gradiška kao nezavisni kandidat ispred reda nacionalnih manjina. Nije uspio ući u lokalnu skupštinu. Imao je 330 glasova, a njegov protukandidat koji je bio ispred ukrajinske nacionalne manjine je zadobio poslaničko mjesto sa 600 dobijenih glasova. Mašić kaže da nema dokaza da je u toj utrci za to zakonom zagarantovano mjesto bilo prevare i da je pokraden, ali tvrdi da postoje indicije da se onemogućio njegov izbor.

„Izborna komisija je utvrdila da je bilo 230 nevažećih glasova za mene. Za mene jesu glasali Romi od kojih je dio samo sa osnovnom školom, ali je prosto nevjerovatno da je čak 70 posto nevažećih glasova. Druga sumnja je da sam do kasno u noć, prije nego što sam legao na spavanje, imao 250 glasova, a moj protukandidat samo šest. No, sutradan je saopšteno da ja imam 330, a on 600“, rekao je Mašić za Udar. Ipak, navodi dalje, glavni razlog što je vladajuća većina, koju dominantno čini SNSD, željela da progura predstavnika nacionalnih manjina koji će joj davati bezrezevnu podršku.

„Sve su to političke igre. Iz pouzdanih izvora sam čuo, a postoje i snimci, da je vladajuća partija naložila da na svakom izbornom mjestu on dobije 12 glasova od njihovih simpatizera ili članova. To je taj inžinjering“, kaže Mašić.

Ipak, nastavlja Mašić, za prava Roma je nastavio da se bori kao NVO aktivista, jer je predsjednik Saveza Roma RS koje se sastoji od 12 organizacija širom entiteta. Ipak, navodi, treba ustrajati da Romi budu na pozicijama odlučivanja, a ne samo u nevladinom sektoru.

Mi šaljemo vlastima svih nivoa dopise, apelujemo, molimo za sredstva. Međutim kada ste u vlasti možete direktno da tražite, da utičete na izdvajanja, na promjene… Sada kada nema Roma u loklanoj vlasti u ovoj velikoj krizi koju je izazavao Kovid, samo 16 paketa za potrepštinama i higijenskim materijalom podijeljeno najsiromašnijim porodicama. Nije ni čudo jer nepunih 12 000 maraka je u opštinskom budžetu sa sve nacionalne manjine i sve njihove potrebe“, navodi Mašić.

Aleksandar Mašić
Aleksandar Mašić

Aleksandar Mašić navodi da je njegov otac Saša Mašić bio lokalni poslanik od 2012. do 2016, a potom u drugom mandatu do 2017. kada je preminuo. Zamijenio ga je drugoplasirani sa liste, takođe Rom, koji je nastavio, kako kaže, da se zalaže za prava Roma i ostalih nacionalnih manjina.

„U to vrijeme, zahvaljujući i tome što smo imali našeg predstavnika, prihavaćene su u opštini naše inicijative. Romsko stanovništvo je bilo zaštićeno. Imali smo besplatne lijekove, ogrjev, udžbenike. U saradnji republičke i lokalne vlasti zaposleno je 50 Roma u državnim i privatnim firmama. Sada u vlasti nema ko da se za nas bori“, govori Mašić za Udar.

Saša Mašić već daleke 2012. kada je izabran u Skupštinu opštine je autoru ovog teksta, tada u izjavi za časopis „Amaro drom“, rekao da je ključna stvar biti na mjestu odlučivanja.

„Ono što znam je da kada ste u vlasti, imate znatno veće šanse da nešto postignete. Nekada, i ako im niste previše potrebni, teško je da vas pogledaju u oči i nešto odbiju. Pogotovo ako se tiče životnih potreba. Biće nakon mene neko drugi, ali ako ne bude tog drugog, loše nam se piše“, kao da je prognozirao pokojni Saša Mašić.

Aleksandar Mašić smatra da je potrebno da Romi u BiH osnuju političku partiju jer bi to dalo mogućnost većeg društvenog i političkog uticaja.

„Pokušaćemo je osnovati na nivou BiH. Ne možemo ući u državnu i entitesku vlast, ali ćemo imati veći uticaj. I tražićemo da se neke stvari mijenjaju“, kaže Mašić

Dervo Sejdić, dugogodišnji NVO aktvista takođe smatra da kroz nevladin sektor se ne može uraditi kao što se može kroz direktnu političku participaciju. Međutim, smatra da romska zajednica za zasebnu partiju još nema kapacitete.

„Idealno bi bilo da imamo svoje predstavnike na svim nivoima. Tek tada bi se na pravi način mogao čuti glas Roma i tek tada bi bilo mogućnosti da se zagovaraju javne politike. No, koliko god se ukazuje potreba za političkim organizovanjem romske zajednice u BiH, mene je strah. Strah me je prije svega zbog neinformisanosti, razjedinjenosti i nesloge romske zajednice, pa i u okviru romskog nevladinog sektora gdje je u zadnje vrijeme to sve izrazitije. I ne bih bio spreman na političko organizovanje s obzirom da nemamo dovoljno kapaciteta i resursa za političku stranku. Kada to kažem prije svega mislim na nizak nivo obrazovanosti Roma, nizak nivo razumijevanja politike u BiH i uopšte te političke kulture. S druge strane bojim se da bi fijasko formiranja političke stranke bio bumerang u smislu da i ono malo što možemo postići kroz romski nevladin sektor bi upropastili u ovom momentu kroz političku organizaciju“, kaže Sejdić.

Iskustva političke participacije

Vrhunac političkog angažovanja Roma u protieklih par decenija u BiH bio je ulazak u neku od većinskih političkih partija, a kao nagrada, uslijedilo je mjesto na izbornoj listi ili, mnogo rjeđe, delegata u lokalnom parlamentu. Nažalost, tokom čitavog mandata, izabrani kandidati su isključivo radili u interesu stranke, a malo, ili gotovo nikako u interesu Roma, gotovo jedinstven je stav ispitanika u anketi portala Udar, ali i NVO i drugih političkih aktivista romske nacionalnosti.

„Nažalost na prste jedne ruke se mogu izbrojati vijećnici u skupštinama koji za vrijeme tog svog mandata koriste priliku da zagovaraju politike za Rome. Od njih 14, ako se ne varam koliko je ih je bilo u vlasti u okviru partija, možda dva, eventualno tri vijećnika zagovaraju to. Oni ostali su podložni šefovima odnosno političkim partijama iz kojih dolaze, i neko je dobro rekao, služe kao ikebane. Kada treba da podigne ruku, onda gleda u stranačkog kolegu hoće li podići ili neće. Nema te samosvjesti odnosno samoodlučivanja“, kaže Dervo Sejdić i dodaje da je istraživao stretegije političkih stranaka.

Ni u jednom, ali baš ni u jednom programu nemate ništa konkretno vezano za zaštitu prava nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Do kada će to biti? Dok god imate ovakav politički sistem koji se bazira na podjelama. Ne bih bio sretan da se to desi biološkim putem, ali vjerovatno da će se to desiti tek izumiranjem ove generacije“, pesimističan, ili bolje rečeno realističan, je Sejdić.

Mirha Smajlović je aktivistica u NVO sektoru u organizaciji „Horizonti“. 2020. godine bila je na listi Građanskog demokratskog saveza (GDS) za Gradsko vijeće Tuzle, ali nije uspjela zadobiti mandat. Osjeća razočarenje tim angažmanom. Kaže da je glavni problem što političke partije se ne pridržavaju pravila o zastupljenosti žena na listama.

Rijetke su partije koje imaju procent žena na listama kako zakon propisuje. No, čak i kada se nađu na listi, nemaju podršku kao što imaju mušakrci. Nisu ni vidljive ni angažovane kao muškarci. Znači, samo forme radi su tu. Dakle, nije problem samo Romkinja, već generalno svih marginalizovanih grupa, pa tako i Romkinja i Roma“, kaže naša sagovornica.

Gospođa Smajilović podržava osnivanje romske političke partije, ali pod uslovom da bude otvorena i za žene, ali i za ostale. Smatra da partija treba da sebi postavi ciljeve kojima se bavi i NVO sektor.

„Mi smo kao organizacija dale podršku obrazovanju dvije djevojke. Uz našu podršku one su zaposlene. To bi i partija trebalo da radi, da zapošljavanje bude glavni cilj u programu“, kaže Mirha Smajlović.

Mirha Smajilović, NVO aktivistica i kadidatkinja GDS-a na prošlim izborima
Mirha Smajilović, NVO aktivistica i kadidatkinja GDS-a na prošlim izborima

Saša Magazinović, poslanik u Parlamentarnoj skupštinini BiH, inače član Socijaldemokratske partije kaže da u stranci imaju i članova romske nacionalnosti, ali da ne vode preciznu evidenciju o etničkoj pripadnosti, osim za najviše nivoe gdje je potreban nacionalni ključ. Navodi da na svakim izborima imaju nekoga ko je romske nacionalnosti i da je na prošlim izborima to bilo na lokalnoj listi za Ilidžu.

„Meni je malo nuugodno govoriti o pravima konstitutivnih naroda, pa tako i pravima nacionalnih manjina, jer ja čip koji u glavi imam je da smo svi građani I da svi trebamo biti jednaki. Prebrojavanje i analiziranje kadrova stranaka u etničkoj i svakoj drugoj strukturi kod mene izaziva nelagodu. I to nije vezano za Rome nego za sve. Ali oni koji su izabrani imaju puno pravo da provode program SDP-a, a on se zasniva na jednakosti svih. I oni koji su bili u općinskim vijećima su se, između ostalog, borili i za prava nacionalne manjine kojoj pripadaju“, kaže Magazinović.

No, i pored izrazitog zalaganja za građanski koncept, Magazinović podržava pozitivnu diskriminaciju.

„Ona je najviše izražena kada je u pitanju polna zastupljenost, ali ona mora biti prisutna i u drugim pozicijama života. I naravno, oni koji su najugoženiji zaslužuju veću pažnju. I kakva bi mi bili zajednica kada bi jednako posmatrali situirane ljude i one koji nemaju ništa. Evo, npr na Ilidži, SDP koji je u vlasti je ukljućen u rješavanje stambene situacije za romsku nacionalnu manjinu. Cilj je poboljšanje kvaliteta njihovog života ne ulazeći u razloge zašto se nalaze u takvoj situaciji pojedinačno“, navodi Magazinović.

Saša Magazinović
Saša Magazinović

Ovaj SDP-ov poslanik generalno ne podržava ideju stvaranja romske političke partije.

„Moje iskustvo je da stvaranje stranaka nacionalnih manjina nema političku budućnost. Bilo je tih, ja bih rekao incidenata, pa se formirala stranka mladih, stranka žena… U izbornom sistemu kao što je bosanskohercegovački trebate jako mnogo glasova, jako mnogo energije i jako puno novca za rad na terenu da bi dobili jednog zastupnika, čak i u kantonalnom parlamentu. U tehničkom smislu to je jako složen zahvat, ali ne zato što su to Romi, već za sve“, ističe Magazinović. Iako smatra da bi Romi za svoja prava trebali da se bore kroz mainstream partije, ne isključuje mogućnost saradnje sa romskom partijom ukoliko bude na liniji ciljeva za koje se zalaže njegova partija.

Nedžad Jusić, koji je bio nekada član SBB-a, ali i na osnovu razgovora o iskustvima sa drugim stranačkim kandidatima, ima drugačiji stav:

„Oni koji su u drugim političkim partijama, pa su ušli u vijeće preko tih političkih partija, nažalost, oni ne mogu djelovati kao nezavisni kandidati. Oni moraju djelovati u skladu sa politikama političkih partija koje su ih kadidovale na tu poziciju. Stoga je vrlo je važno da Romi imaju svoju poličku partiju koja će se najviše baviti pitanjem romske nacionalne manjine, ali i pitanjima od interesa za druge građane, odnosno za čitavo okruženje“, kaže Jusić, koji je i inicijator registovanja ovakve partije. Ističe da se analiziraju pravne, izborne i političke okolnosti i da je konačno registrovanje te partije blizu.

Nedžad Jusić
Nedžad Jusić

Samir Šibonjić, je bio predsjednik ASDA Zavidovići, a sada NES. Općinsko vijeće Zavidovića je jedino u BiH imalo predstavnika romske nacionalnosti kao predsjedavajućeg, Redžu Seferovića.  Šibonjić smatra da Seferović to zaslužio i da je opštini Zavidovići dao veliki doprinos kao i cjelokupnoj romskoj zajednici u gradu, iako je bio član političke partije. Međutim, kaže da je bilo u početku predrasuda.

„Za vrijeme svog mandata Seferović se dobro politički isprofilisao. Ali su neke stranke bile izuzetno negativno nastrojene. I prije imenovanja tekli su stranački razgovori I pregovori. Nisam vjerovao kao čovjek da smo mi kao društvo u jednom segmentu otišli tako nisko. Međutim, on je dobio podršku građana na izborima, a i većina građana je podržala njegov izbor za predsjedavajućeg. Vladajuće političke stranke ne žele nove ljude, a i meni je takođe kao i Redži bio prvi mandat. Ali da se napadamo i vrijeđamo, to niko nema pravo. Ja sam tada stao na stranu gospodina Seferovića. A i Seferović je tada dobio snagu i vidio da može. Mi koji smo bili na njegovoj strani smo ga motivisali. Razbili smo predrasude koje postoje, a posebno one prema romskoj zajednici. Seferović je i prije ulaska u politiku bio aktivan član zajednice i u NVO sektoru. Takvi ljudi trebaju da uđu u politiku“, rekao je Šibonjić.

Samir Šibonjić
Samir Šibonjić

Samir Šibonjić je mišljenja da Romi trebaju da uzmu učešće u svim političkim strankama, ali ne da se isključivo fokusiraju na eventualnu svoju nacionalnu stranku.

„Teško je graditi novi politički projekat. Oduzima mnogo energije, a i nezvjesno je. Obrzirom šta smo proživjei sa Redžom Seferovićem, ta partija će se sličnim stvarima suočiti. Mi kao partija dajemo puno podršku romskoj borbi za bolji status. Spremni smo na saradnju i sa njihovim udruženjima. Moje lično mišljenje da bi uključivanje Roma u postojeće partije moglo dati veći rezultat, bilo bi više šanse za promjene, nego neka njihova partija koja je pitanje je da li bi dobila mandate. Redžo Seferović je sa nama gradio ASDA, on nije bio tu reda radi“, rekao je Šibonjić.

Redžo Seferović na zadnjim izborima nije uspio ući u opštinski parlament. Iz zdravstvenih razloga ovaj put nije mogao govoriti za Udar, ali je ranije za naš medij isticao da je ključno da bi se uspjelo, se nametnuti i drugim nacionalnim grupama, jer samo sa glasovima Roma se ne može izvršiti politička participacija.

„Ja sam rođen u Zavidovićima, završio sam Srednju ekonomsko-tehničku školu, uposlenik sam općinske profesionalne vatrogasne jedinice, završio sam policijsku akademiju i bio sam uposlenik Ministarstvo sigurnosti i bezbjednosti BiH. Građani Općine Zavidovići znaju ko je Redžo Seferović. Želim da pokažem drugačiju sliku od one stereotipne slike o Romima koja postoji kod dijela javnosti. Želim  da se prema Romima odnose kao prema narodu a ne kao statistici. Kada već govorim o brojevima, moram reći da nisam dobio toliku podršku od romske zajednice koliko sam mislio da ću je dobiti. Za ulazak u Vijeće bili su potrebni glasovi svih građana“, rekao je Seferović.

Redžo Seferović, bivši predsjednik Općinskog vijeća Zavidovići
Redžo Seferović, bivši predsjednik Općinskog vijeća Zavidovići

Nešto konkretnije rezultate i više slobode za zalaganje za rješavanje problema Roma, kako većina misli u našoj anketi, su imali predstavnici nacionalnih manjina koji su na osnovu pozitivne diskriminacije ušli u gradske i opštinske skupštine. Izborni zakon BiH definiše način izbora predstavnika nacionalnih manjina. Ističe se da broj pripadnika nacionalnih manjina koji se neposredno biraju u općinsko ili gradsko vijeće, utvrđuje se statutom općine, odnosno grada pri čemu se pripadnicima svih nacionalnih manjina, koji u ukupnom broju stanovništva te izborne jedinice, prema zadnjem popisu stanovništva, učestvuju s više od 3%, garantira najmanje jedno mjesto. Pravo prijave za učešće na izborima za popunu garantovanih mandata za pripadnike nacionalnih manjina imaju registrovano udruženje ili drugi registrovani organizovani oblik djelovanja nacionalnih manjina, grupa od najmanje 40 građana koji imaju biračko pravo koji uz prijavu za učešće na izborima dostavljaju i imena kandidata, kandidati koje predloži udruženje, odnosno drugi registrovani organizovani oblik djelovanja nacionalnih manjina, imaju status nezavisnog kandidata, stoji u Zakonu. Obzirom da je romska zajednica ubjedljivo najbrojnija nacionalna manjina, do sada su u različitim izbornim ciklusima imali oko 15 predstavnika.

Nedžad Jusić kaže da je izašao iz nevladinog sektora i da je trenutno u gradskom vijeću Tuzle kao nezavisni vijećnik.

„Iz nevladinog sektora moliš, a kada ste u zakonodavnoj poziciji, kada odlučuješ, imaš više mogućnosti za promjene. Smatram svojim velikim uspjehom da ni jedna inicijativa koju sam podnio koja se tiče nacionalnih manjina, nije odbijena. Također, mi moramo imati podršku međunarodnih organizacija da kroz određene aktivnosti dodatno ulože napore za jačanje romskih pripadnika za političko učešće, jer jednostavno, i džaba nam je ukoliko danas-sutra budemo imali određenog Roma na određenoj poziciji, a da on nema dovoljno kapaciteta da može kvalitetno zagovarati za određene promjene. Zbog toga mi moramo pripremiti kadar kvalitetne ljude koji mogu kvalitetno da lobiraju i zagovaraju za određene promjene“, kaže Jusić.

 

Mogu li Romi šta dobiti ustavnim promjenama

Dervo Sejdić je zajedno sa Jakovom Fincijem dobio pred Evropskim sudom za ljudska prava presudu protiv Bosne i Hercegovine, nakon čega je naloženo da se omogući partcipacija u najvišim državnim organima i onih koji nisu konstitutivni narodi. To nikada nije provedeno, a Sejdić je u ovom turbulentnom političkom momentu iskoristio priliku da ključnim političarima podnese prijedloge koji bi osigurali barem mogućnost političke participacije Roma.

Sejdić predlaže da Predsjedništvo BiH ostane na tri člana sa dvoje koji se biraju iz Federacije BiH i jedno iz Republike Srpske. Međutim, ukinule bi se nacionalne odrednice i pravo za kandidovanje bi imali svi, bez obzira na nacionalnost. Druga važna predložena promjena je da bi se državni Dom naroda povećao sa 15 na 19 članova, tako da bi i „ostali“, dobili priliku da budu njegovi članovi. Ono što je novost, Sejdić predlaže da se mogu kandidovati samo oni koji su do tada neprekidno živjeli 10 godina u BiH kako bi se spriječili neki koji žive u inostranstvu i nedovoljno poznaju kontekst u BiH da ulaze u političke vode za najviši organ države.

„Kada riječ o Domu naroda, predlažem uspostavu četvrtog kluba naroda koji bi se sastojao od nacionalnih manjina, ali i drugih građana koji se ne deklarišu kao pripadnici konstitutivnih naroda. Brojčano, Dom naroda bi se povećao sa sadašnjih 15 predstavnika na 19. Ta nova četiri člana bi se birala da je dvoje iz Republike Srpske i dvoje iz Federacije. I tih 19 članova bi mogli da odlučuju na nivou 51 posto od prisutnih. U mojim prijedlozima nisam se doticao nekih stvari oko kojih nema nikakve saglasnosti poput entiteskog glasanja, jer bi tada otišli u neizlaznu fazu. Pokušao sam da izmirim građansko i nacionalno. Ako smo čitali presudu Evropskog suda za ljudska prava, u njoj se nigdje ne spominje ukidanje kolektivnih prava, ali se država obavezuje da svoj ustav harmonizuje sa Evropskom konvencijom koja prepoznaje indivudualna građanska prava“, rekao je Sejdić.

Dervo Sejdić
Dervo Sejdić

Ovaj problem potencira i Nedžad Jusić.

„Trenutno mi nemamo niti jednog poslanika ispred romske nacionalne manjine na višim nivoima; u kantolnim skupštinama, u entitetskim parlamentima, odnosno parlamentarnoj skupštini BiH. Ukoliko se vratimo na famozni aprilski paket, bila su zagarantovana mjesta u parlamentarnoj skupštini za poslanike iz reda ostalih, samim tim i za nacionalne manjine. Mi moramo slijediti takve primjere da zagarantujemo određene pozicije za pripadnike nacionalnih manjina, odnosno Rome kako bi bili u ravnopravnom položaju prilikom kreiranja određenih politika za taj nivo vlasti. Samo na taj način ćemo pokušati da dođemo do željenog cilja“, smatra Jusić.

Savjetodavna vijeća i odbori

Ustavnu neravnopravnost nekonstitutivnih naroda, kada je u pitanju odlučivanje na najvišim nivoima, pokušala su da na konsultantskoj osnovi riješe savjetodavna tijela. Na osnovu Zakona o zaštiti prava nacionalnih manjina, Parlamentarna skupština BiH je osnovala Vijeće nacionalnih manjina BiH kao posebno savjetodavno tijelo koje sačinjavaju predstavnici nacionalnih manjina u BiH.  Vijeće nacionalnih manjina BiH daje mišljenja, savjete i prijedloge Parlamentarnoj skupštini BiH o svim pitanjima koja se tiču prava, položaja i interesa nacionalnih manjina u BiH. I Parlamenti Federacije BiH i Republike Srpske formirali su Vijeća nacionalnih manjina kao savjetodavna tijela čiji je djelokrug i način rada uređen entitetskim propisima.

Kada je Romska nacionalna manjina u pitanju, 2002. godine osnovan je Odbor za Rome pri Vijeću ministara BiH sa ciljem, kako je navedeno u odluci, poboljšanja zaštite najugroženije romske manjine. Odbor prije svega ima koordinirajuću i konsultantsku ulogu.

Do sada je kroz oba ova tijela prošlo skoro 100 članova. Na osnovu ranijeg izvještavanja Udara, ali i drugih medija, parlamenti i Vijeće ministara BiH su dio sugestija i inicijativa prihvatali, pogotovo kada je Dekada Roma bila aktuelna, ali suštinske promjene vezane za političku participaciju nacionalnih manjina ovi odbori zbog ignorancije ili političkog otpora nisu uspjeli nametnuti.