Politička participacija žena: Od muških opstrukcija do konzervatizma glasačkog tijela

1700

Broj žena koje su zastupnice u najvišim organima vlasti, državnom i federalnim parlamentima, je manji u odnosu na mandatni period 2014 – 2018. godine. Po podacima Izborne komisije BiH, u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, u skladu sa rezultatima izbora, broj zastupnica je manji za četiri, te u ovom mandatu iznosi šest, što je tek 14% od ukupnog broja.

Kako navodi Istinomjer, i u odnosu na raniji sastav Narodne skupštine RS, sadašnji saziv ima  također manji broj žena, te je on u najvećem zakonodavnom tijelu RS sveden na 14, dok je muškarcima pripalo preostalih 69. U prošlom sazivu Narodne skupštine RS broj žena iznosio je 20. Po istom izvoru, situacija po pitanju broja žena u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH također ima tendenciju pada. Od ukupno 98 mandata, ovoga puta ženama je pripalo 24, što je za 4 mandata manje nego u periodu 2014 – 2018.

Gledano ukupno, od 223 mjesta koja građani direktno biraju u entitetske i državni zakonodavni organ, ženama je na Opštim izborima 2018. godine pripalo tek 44 mandata ili 20%, što je pad za 6% u odnosu na predhodni mandatni period.

Po izbornom zakonu BiH propisano je da na izbornim listama stranaka mora biti najmanje 40 posto pripadnika jednog pola, čime se obezbijedila relativna ravnopravnost, u skladu sa ovdašnjim kontekstom, prvenstveno žena. Međutim, ovi rezultati su pokazali da to nije garancija ulaska u zakonodavne organe, jer političke partije uglavnom za nosioca liste, koji najčešće ulazi, ne stavljaju ženu. Ili većinu pripadnica ženskog pola stavljaju na niže pozicije. Postoje, dakako i zagovornici, ili tačnije zagovornice, zagarantovanih mjesta za ženski pol u parlamentima. Međutim, takva beneficija bi bila u suprotnosti sa demokratskim principima i sadašnjom voljom glasaća, jer očigledno žene ne dobijaju potreban broj glasova na izborima koji bi im omogučio snažnije članstvo u zakonodavnim tijelima.

Edita Miftari, nezavisna istraživačica iz polja rodnih pitanja, u studiji Politička participacija žena u Bosni i Hercegovini navodi da postoji veliki broj faktora od kojih zavise želje i mogućnosti žena da se (aktivnije) uključe u političke procese. Kako kaže, najznačajniji faktor jeste obrazovanje, zatim profesionalni i socijalni status, ali i razvijenost demokratskih institucija i uticaj ženskih organizacija te procjena mogućnosti u ostvarivanju podrške u izbornoj kampanji.

“Ipak, na navedene faktore i odluku žena da se aktivno uključe u politički život najviše utiče njihovo okruženje, tradicionalna shvatanja i razumijevanja rodnih uloga te predrasude prema ženama. Posljednje navedeno ima veliki uticaj na samopouzdanje žena i njihovu želju za učešćem u političkom životu. Na učešće žena u političkom životu utiču i politički faktori. Političke partije posjeduju najveću moć kada je u pitanju povećanje prilika da žene zauzmu pozicije u zakonodavnoj vlasti. Koliko žena će se naći u skupštinskim i parlamentarnim klupama najprije zavisi od tipa političke partije. Praksa pokazuje da su ljevičarske i socijalistički orijentisane partije značajno sklonije podržavanju kandidatura žena za političke funkcije, nego što su to desničarske i konzervativne političke stranke”, navodi Miftari.

Amela Korda sekretarka Kantonalnog odbora Demokratske fronte Kantona 10 u tekstu za Sarajevski otvoreni centar navodi da Izborni zakon BiH jako dobro reguliše pitanje izbornih kvota međutim neophodno je razdvojiti zakonodavnu od izvršne vlasti, jer se vlade biraju na način prema kojemu se apsolutno krši zakon.

“Krše ga direktno oni koji su ga donijeli i u većini slučajeva sjede u zastupničkim klupama te postavljaju svoje stranačke kadrove bez poštovanja odredbi zakona. Druge prepreke se odnose na tzv. razlike u kapacitetima jer žene u osnovi imaju slabije šanse za adekvatno obrazovanje kao i kontakte i resurse neophodne da postanu učinkovite liderke. Ipak, prema posljednjim istraživanjima i informacijama Agencije za statistiku BiH veći je broj žena koje završavaju fakultete sve do doktorske titule. Trenutni sistem ne podržava majku i suprugu odnosno ne omogućava harmonizaciju porodičnog života i profesionalne karijere. Kako bilo postoji određeni broj rukovodećih pozicija koje ne zahtijevaju doktorat, a iste opet ne dobivaju žene”, smatra Korda.

Jedan od faktora manje političke participacije žena je i nejednak odnos moći između muškaraca i žena, što se iz porodice prenijelo u druge, sistemske i državne elemente društva. Iako su na zapadu otpočele snažne reforme na svim poljima, što se djelimično prenijelo i na BiH, razne predrasude, tradicionalna i vjerska shvatanja još uvijek utiču na ponašanje kako žena tako i muškaraca. Kod prvih kroz suzdržanost odnosno manji politički aktivitet, a drugih na stav da je politika muški posao, koji prevashodno oni moraju da obavljaju. To se odražava i u percepciji birača. Dakako, govornimo generalno. Primjera drugačije prakse ima dosta.

Posebno nepovoljna situaciju za političku participaciju je kod žena romske nacionalnosti gdje su patrijahalna shvatanja nešto jača, a ekonomska situacija ovih porodica znatno lošija nego većinskog stanovništva. Indira Bajramović, NVO aktivistica i nekadašnja kandidatkinja za Gradsko vijeće Tuzle kaže da je izuzetno važno da žene iz manjinskih zajednica uđu u organe vlasti.

„Dugo godina radimo na projektima ravnopravnoisti spolova. Neću reći da je to nemoguća misija, ima pomaka, ali onda smo shvatili, ako mi nismo tamo, na mjestu odlučivanja, gdje bar možemo dati svoje prijedloge i sugestije i gdje možemo donositi neke odluke, ne možemo uticati na promjene. Radili smo projekte političke participacije. Imam utisak da nismo dovoljnio aktivne, nismo dovoljno uključene. Znamo da ne možemo biti u Predsjedništvu, ali ima tih savjetadavnih tijela i komisija gdje zakon dozvoljava da možemo participirati. Možemo dakako biti u opštinskim vijećima, ali to je lokalni nivo“, kaže Bajramović.

Ističe da se dva puta kandidovala za općinsko i gradsko vijeće.

„Išla sam kao nezavisna kandidatkinja ispred nacionalnih manjina. Ali sada mogu nešto generalno reći za žene koje se odluče za taj korak. Mislim da moraju biti dobro pripremljene, ne u smisilu znanja, ne u smilu hrabrosti, nego u smislu novca. Jer žene nemaju dovoljno sredstava za kampanje, za te neke materijale koje bi trebale kroz tu svoju kampanju da dijele. Jednostavno, imam nekada taj osjećaj, da žene ne podržavaju žene. Da li žene ne vjeruju jedne drugima, da li zastupaju mišljenje muškaraca… Ne znam šta je razlog ali to je slika, naša realnost. Jer kada bi bilo obrnuto, sigurnos bi više žena bilo u vijećima i u parlamentu. Ali ne mogu reći da i tu nismo napravili pomake. Naša manjina u Visokom je ušla u opštinsko vijeće, imamo u Kaknju našu predsjednicu jedne mjesne zajednice, imamo još Romkinja u odborima mjesnih zajednica. To je neki iskorak, ali ići ćemo sigurno i dalje dok ne budemo na mjestima tamo gdje mislimo da trebamo da budemo. A to je Vijeće nacionalnih manjina na federalnom i državnom nivou. Kroz naše kampanje mi smo uspjeli da u Odbor za Rome pri Vijeću ministara BiH uključimo pet žena Romkinja u prošlom sazivu. U ovom imamo dvije žene. S druge strane, moram reći da od kada je formirano Vijeće nacionalnih manjina, ni jedna Romkinja nije bila u njemu. Kao najveća nacionalna mnanjina imali smo u tom vijeću 5 do 7 mjesta, a predstavljali su nas sve muškarci“, rekla je Bajramović za UDAR.

Melina Pirija je općinska zastupnica ispred SBB-a u Visokom. U izjavi za Front slobode kaže da je ušla u politiku da nešto promijeni.

“Prvenstveno da promijenimo sliku o Romima i da i Romi imaju svog predstavnika u općinskom vijeću. Jer kad imaju druge općine što ne bi imalo i Visoko? Sad koliko se ima prostora, koliko ću ja uspjeti ne znam. Ali definitivno sam zacrtala neke ciljeve i idem prema tome. I ako uradim 50% to će biti super”, rekla je Pirija. Naglasila je da je cilj bila izrada i usvajanje Lokalnog akcionog plana za rješavanje problema romske populacije u Visokom, koji je na kraju i usvojen.

Melina Pirija je rekla za UDAR u jednom ranijem intervjuu kako još uvijek postoji netolerancija prema Romima.

“Diskriminacija je izražena u svakom pogledu, školama, prilikom zapošljavanja… Toliko je ima da ponekad imam osjećaj da i kada su Romi u nekom redu i čekaju, da i ih i tada diskriminišu. Svaka borba protiv toga je veliki korak. Potrebno je mnogo rada i truda. Generalno, trebalo bi od malih nogu učiti djecu o multikulturalnosti”, navela je Pirija.

Jovana Barbu, učenica iz Bijeljine je upravo završila srednju školu, upisje fakultet i veoma je aktivna u brojnim društvenim sferama. Pitali smo je da li je ikada ramišljala da se uključi u neku političku stranku? Iskreno, za sada ne, rekla je. „Ali ako bi u budućnosti na taj način mogla da pomognem svome narodu, zašto da ne. Što da ne budem neki, ajmo reći u vladi minisitar kulture. Da promovišem i našu kulturu jer smatram da su je dosta zavukli sa strane i da su dominantne druge kulture. Smatram da mi imamo dosta toga da kažemo i pokažemo. Ovdje postoji još mladih ljudi koji bi htjeli da se dokažu kao ja. Imam svoje nasljednike kao što i ja imam nekog svog idola unaprijed. Tako da smatram, ako bi to trebalo i ako bi to pomoglo mom narodu da postanem neki minista, što da ne“, rekla je za UDAR Barbu.

Ljubica Mlađenović, je na prošlim izborima bila kandidatkinja PDP-a na izborima za Narodnu skupštinu Republike Srpske. Pristala je za UDAR da podijelu svoja razmišljanja o izbornom procesu i probleme sa kojima se nosila.

„Jako je bitno kako se čovjek predstavi. Ja sam išla sa ciljem da to bude jedna kulturna kampanja u kojoj, pod navodne znake, neću uzeti kredit da finansiram kampanju već ću uložiti kredit koji se odnosi na moju inteleginciju i pamet. I sve one osobine koje žene trebaju da kvalitetno koriste. Mislim da generalno žene imaju šansu u politici, a pogotovo u politici koja je na prostorima Bosne i Hercegovine. Ima slučajeva žena u politici koje su tu, ali da budu podrška nuškarcima, pogotovo ako je riječ o proevropskim partijama, pa te stranke žele da se dobro prikažu. Ili su tu jer se mora zakon o polnoj patrticipaciji ispoštovati. Svaki zakon treba da se ispoštuje, ali ovaj naš zakon ima nedostatak. Predviđa se da žena mora da bude na listi u određenom broju procenata, ali ne i da bude izabrana. Što je velika greška“, rekla je Mlađenović.

Ističe da je nužno da svaki kandidat i kandidatkinja, u okviru svojih programskih ciljeva, se prilagođava kontekstima i sredinama, što, pogotovo za žene, nije uvijek lako.

„Prilagođavala sam se, gdje god sam išla tokom izborne kampanje, da osjetim mjesto, da osjetim mještane, njihove probleme odnosno da se upoznam sa stanjem u kojem oni žive da bih mogla da uvidim šta je njima potrebno. Prošla sam kroz razne obuke gdje sam imala fenomenalne predavače koji su navodili šta je to bitno za jednog budućeg kandidata, posebno ako je žena u pitanju. Na jednoj obuci na kojoj sam bila, predstavnica kabineta Hilari Klinton je bila jedna od gošći i pričala nam je kakva je to bila kampanja kada se Klinton kandidovala. I na koji način su to posmatrale njene muške kolege. Ona je bila u nekoj komisiji za naoružanje. Prvo pitanje muških kolega je bilo da li poznaješ određenu municiju. Uvijek su joj posmatrali frizuru i uvijek je morala da bude tip-top sređena. Postavlja se pitanje da li muškarci moraju biti apsolutno sređeni, ili se posmatra njihovo znanje i njihov šarm. I što je posebno bizarno, kada je u pitanju BiH, da se pravi izbor za najljepšu kandidatkinju, kao da smo mi misice koje trebaju da se biraju za mis svijeta i mis Bosne i Hercegovine. A ne kandidatkinje za neke funkcije, kao što su Narodni poslanik ili Poslanik u Parlamentu BiH koji trebaju da sutra utiču na donošenje važnih zakona, da se nađu u radnim grupama i komisijama, gdje će odlučivati o onome za šta su se borili“, rekla je Mlađenović.

Ljubica Mlađenović navodi da su, kada je bila kandidatkinja, njen program bili pozicija djece mladih i žena.

„Jako je nezgodno pričati o djeci i mladima u nekom selu gdje znam pouzdano da su imali samo jednog prvačića u toj godini. Ili da pričam o ženama ako dođem na skup u prostoriji gdje su 100 posto muškarci, gdje nema ni jedne žene. Kako da ja tu pričam o ženskim pravima. I bukvalno moraš da se prilagođavaš. Mojim muškim kolegama koji su bili kandidati, to uopšte nije bilo potrebno. Oni su pričali kako su bili fenomalni borci u ratu i šta rade na određenim pozicijama, uopšte se ne prilagođavajući mjestu gdje se nalaze i ne osluškujući mještane, građane, da znaju koje su njihove potrebe. I kada bi neki politički analitičari to posmatrali, mogli bi donijeti jednostavan zaključak, da su oni sebični ljudi jer predstavljaju samo sebe, a ne osluškuju biračko tijelo“, rekla je Mlađenović.

Murisa Halilović, predsjednica udruženja Omladinska romska inicijativa „Budi mi prijatelj“ iz Visokog smatra da je politička participacija moguća i bez direktnog ulaska u zakonodavnu vlast, ali uz učešće u mnogim instutucijama i socijalnim i obrazovnim tijelima. U tom smislu ističe i nevladin sektor koji može biti spona obićnih ljudi i vlasti.

„Ono što žene Romkinje trenutno u BiH definitivno rade, ne samo naša organizacija nego i mnoge partnerske, jeste da rade na uključenju Romkinja u određene institucije i određena tijela koja itekako imaju usku povezanost sa određenim zakonima, odnosno njihovim usvajanjem i prihvatanjem. Bilo da je tom parlament Federacije ili bilo koja druga tijela. Mi kao predstavnici i predstavnice organizacija pokušavamo biti makismalno uključeni u svim radnim tijelima što itekako donosi poboljšanja. Moramo shvatiti da svaka Romkinja, od uključivanja u roditeljsko vijeće pa nadalje doprinosi promjeni položaju. Romkinja koja dovodi svoje dijete u osnovnu ili srednju školu, njen aktivizam i uključenje u rad sa tijelima u školi, doprinosi napredku. Doprinosi i njoj kao samostalnoj osobi koja dolazi iz romske zajednice. Onda kada kaže nama da je bila na nekom tijelu koje se bori za određena prava djece, pokazuje se da je uključena u rad na pravima romske djece i da se čuje glas te djece na određenom tijelu. Zatim dolazimo mi koji već imamo priliku da radimo sa istitucijama i predlažemo i dajemo izmjene i prijedloge zakona i utičemo na promjene, što smatram da treba biti korisna i dobra stvar“, kaže Halilović.

Navodi da u političkom aktivizmu ne treba praviti polne granice, ni u smislu aktiviteta ni tematike.

„Oko ženskih romskih prava se mnogo radi, ali moramo zajedno da radimo. Da to ne bude samo jedan muški i jedan ženski svijet romskog aktivizma nego generalno jedan pravac za koji se još od početka romske dekade borimo. I smatram da se situacija itekako mijenja u zadnjih 20 godina. Ali da se i dalje treba boriti za prava najugroženijih stanovnika BiH“, rekla je za UDAR Murisa Halilović.

(portal-udar.net)